... Budući je vrlo rašireno pogrešno poistovjećivanje mističnog i magijskog puta, ukratko ću ukazati na njihove razlike, što je potrebno da bi mogli shvatiti bit Excalibura kao plodnog i djelotvornog spoja magijske i mistične formule. Magija uvijek teži nekom ostvarenju, opredmećenju ili realizaciji. Stoga je svako stvaranje - umjetničko, društveno ili tehnološko, u najširem smislu magijski čin.

Mistika vodi u suprotnom smjeru. Njen sljedbenik doživljava Boga ili istinu u svemu, gdje god pogleda, vidi jedno. Nema se što stvarati, sve je već dato i savršeno takvo kakvo jest, jer je odraz Božje volje. Bog je u svemu i mistik to neposredno doživljava. Nalazi sebe u Bogu i Boga u sebi, sve dok i posljednja najtanja opna ne pukne i ne dođe do potpunog, apsolutnog spajanja bez najmanjeg ostatka. Promatrajući ove procese u povijesti univerzuma, lako ćemo vidjeti kako magijski put odgovara procesu stvaranja, kreacije, coagula ili silaznoj fazi u nastanku univerzuma, a mistički, procesu rastvaranja, diskreacije ili solve u povratnoj fazi. Stoga većina magičara pada na koljena pred istinskim mistikom - stav koji iznenađuje neupućene početnike. Takav stav ukazuje na razumijevanje hijerarhije u duhovnom razvoju. Jer, dok ožednjeli mag u znoju lica svog kopa bunar u pustinji života, napojeni mistik se vraća domu svog voljenog oca, nakon što je ispio svu vodu ovoga svijeta.

Usporedba Excalibura sa sustavima iz prethodnih razdoblja ukazuje na njegovu izrazitu superiornost. Aleister Crowley, koga mnogi smatraju najvećim magom zapadne hermetičke tradicije, nije uspio stvoriti djelotvoran magijski sustav. Njegova definicija magije, sposobnost izazivanja promjena u skladu s vlastitom voljom, izjalovila se u praksi. Statistička analiza njegovih magijskih operacija, bilo osmog, devetog ili jedanaestog stupnja, pokazuje slabi uspjeh. Malobrojne su uspješne operacije, a velikim dijelom su polovično uspješne ili nedvosmisleno neuspješne. Crowley je nekada dobivao izvitoperene rezultate. Na primjer, u mnogim operacijama čiji je cilj bio materijalizacija novca, javile su se sjajne vizije bogova obilja i uspjeha, kao što je Jupiter, ali je novac izostajao. On se žali u svom Dnevniku: Dosadilo mi je lutati ulicama s dva dolara u džepu...

Definicija Dion Fochen, žene koja je vodila Bratstvo unutarnje svjetlosti, pokazala se skromnijom i realnijom: "Magija je sposobnost izazivanja promjena U SVIJESTI po vlastitoj volji." Očito je praktičaru lakše izazvati promjene u svijesti, nego u svom objektivnom svijetu, jer su promjene u svijesti tek polovina čitavog procesa ostvarenja. Nužno je izgraditi most ili "radnu skelu" kako bi se ideje s više razine prenijele na fizičku i utjelovile. Potrebno je biti istinski filozof i zadovoljiti se promjenama samo u svojoj svijesti. Nameće se primjer Diogena, koji je savršeno sretan živio u bačvi, bogatiji od nekog tko spava na novcu i strepi cijelo vrijeme od gubitka. Kad ga je Aleksandar Veliki pitao što može učiniti za njega, filozof je odgovorio: "Pomakni se, zaklanjaš mi sunce".

Većina ljudi nije sposobna za takvo filozofsko doživljavanje svijeta, nego žele instrument kojim će ukloniti ono što im smeta i stvoriti poželjne elemente svoje stvarnosti. I to brzo, ovdje i sada, a ne u dalekoj budućnosti ili budućem životu. Jer ostvarenje sna o skladu čovjeka i njegove socijalne i fizičke okoline klasični religijski i filozofski sustavi smještaju u budućnost. A čovjek akvarijanskog doba odlučio se za princip OVDJE i SADA. Zato njegov susret s Excaliburom prati snažan osjećaj da je našao ono što je odavno tražio, još iz vremena dok je slušao bajke. Jer Excalibur je zgusnuta forma vremenski rasplinutih sustava meditacije, istinska alkemija svijesti, po svojoj prirodi magijsko-mistična. U sebi povezuje i formulu rastvaranja i formulu stvaranja. Polazeći od praznine kao svoje biti, čovjek rastvara nepoželjne tvorevine služeći se mističkom formulom rastvaranja, a potom kroz magijsku formulu stvaranja uobličava novi subjektivni univerzum.

Polaznik uviđa kako primjenjujući magijsku i mističnu formulu Excalibura, gnostik na mikrokozmičkom nivou ponavlja vječitu igru stvaranja i rastvaranja makrokozmosa. To je igra bogova i Excalibur mu daje priliku poigravanja već na ovom nivou duhovnog razvoja. Iz tog se razloga pojavljuje osjećaj svemoći nakon Excalibura, osjećaj da sve ovisi samo o čovjeku, da nitko nije kriv za patnje i posrnuća, niti zaslužan za ekstazu i poraze, osim samog pojedinca. Excalibur je, između ostalog, put potpune odgovornosti. Čovjek je posve odgovoran za sve. On je, zaranjajući u sve gušće slojeve ljepljive materije u silaznoj fazi evolucije, zaboravio da je potpuno odgovoran, ali unatoč svom zaboravu, on to JEST.

(Ž. M. Slavinski - Novi Excalibur, Alkemija svijesti)