Ne zaboravi tko si.

Ako zaboraviš što zapravo uopće hoćeš i kada o sebi jedino znaš reći svoje ime, tada se sjeti kome pripadaš, sjeti se da si Njegov. Ma kako bio umoran i prizeman, s otežalim hodom i bezvoljnim danima, dok ideš za ljudima i dok te isti povrijede i kada ti ništa ne ide i na kraju ostaneš sam, ti si i tada Njegov i On će te odmoriti, podignuti u visine, dati lagane korake i ispuniti dane radošću.

I onda kada izgovoriš krive riječi i kada šutiš u trenutku kada je tvoje vrijeme da nešto kažeš, i koliko god se trudiš, uvijek krivo napraviš i ono što si znao više  ne znaš,sjeti se da si i tada Njegov. On je tvoja riječ koja se ugrađuje u sve što govoriš i tvoja šutnja postaje rječita i razgovijetna, i sve što radiš Tvoj Bog će umjesto tebe dovršiti zato jer si Njegov, jer se On  tebi silno raduje.

I kada te gleda, On ne gleda u tvoje slabosti niti padove, niti tvoju zatajenja, slabu vjeru,  mlake riječi molitve, čak ne gleda niti u tvoje  nepovjerenje u Njegovu blizinu. Tvoj Bog u tebi gleda i vidi samo tebe.

I još više, tvoj Bog te već  gleda onakvim kakav ćeš postati kada se otrgneš od slabosti i svega onoga što te veže ograničenjima i udaljava od Njega.

                                        Ne zaboravi tko si.

Ti si  dijete Svemogućeg Boga, Živi u tom dostojanstvu koje ti pripada i koje ti nitko ne može uzeti.