Oh Bože, da li je mraku i bezumlju,

Da li je strahu, mržnji i gnjevu, upućen poziv u Tvoju igru, Tvoju predstavu?

Stoje li strahovi, mržnje, bjesovi uz bok radosti, svjetla i svijesti?

I stoje li ravnopravno?

~ Iako niste, sve su uloge svezane istm pričom. Jesen je svezana proljećem,

    Oluja sa tišinom, brda sa dolinom, sila sa smirajem, mrak sa sjajem...

~ sveza je ta blizno oprečena, potporna, zrcalna.

    Zar biste spoznali slavu, i sjaj ljeta...da nema zebnje, tmine i zime?

    Milinu sna zar biste užili da nema trpke i mrkle jave?

~ Motrite tijek, u tijeku iskon, ali mu se ne predajte!

~Dim, potres, voda poplavna...naše je djelo, nije li Gospode?

~ Kad niste osvjestili tko ste, toliko vatra i zemlja bivaju vaša jeka i zrcalo.

~ i dokle čemo tako? Takvi?

~ dok ne spoznate što upravo rekoh.

Zapisala Vesna Krmpotić