Dragi prijatelji,

Četverolisna djetelina i paunovo pero kao metafore za sreću i kamenčić u cipeli kao metafora za tlapnju mogu nam jasno ilustrirati koliko nas odnos prema Bogu može biti površan i, uz to, sebičan. Zato je poruka pjesme iz “Bijele kule” za današnje tihovanje važna za nas duhovni rast:

79. MOJA JE DJETELINA

Moja je djetelina na svakoj tvojoj stazi,

ona, četverolisna.

Moje paunovo pero u svakomu tvom vrtu,

ono, modrooko.

Moj je kamenčić u ponekoj tvojoj

rijetkoj cipeli,

onoj, oštroga brida.

No ti ne tražiš djetelinu ni paunovo pero -

žuriš se, hitaš, ne pitaš.

Ti samo primjećuješ kamenčić,

kad ti se nađe u cipeli, rijetko.

Tada se sjetiš Mene i zastaneš,

izuješ cipelu, kamenčić vadiš...

I to je tvoje bivanje sa Mnom,

tvoj promišljaj Mene,

naš čas dogovora.

A djetelina i paun-pero

ostaju nenađeni,

i riječi četverolisne, modrooke,

ostaju neprogovorene.

“Bijela kula”, knjiga 82. Zapisala Vesna Krmpotić