Meditacija na svjetlost (jyotis)

 

 

Utjelovljenja božanskog ātmana (pavitra ātmasvarūpa)!

 

         Kada umu povjerimo da nešto radi i držimo ga stalno zaposlenim, tada nas on neće zabrinjavati. Majmun, koji je na stablu, sklon je kretati se dolje i gore jer je to u skladu s njegovom hirovitom prirodom. Kada bismo majmuna posjeli na jedno mjesto, on ne bi mogao ostati na miru i izvodio bi kojekakve majmunarije. Zato krotitelj majmuna, koji prosi ispred svake kuće, naređuje majmunu da se penje po štapu, gore-dolje. Slično tomu i um je poput hirovitog majmuna. Zato je tome „majmunskom umu“ potrebno povjeriti neki posao koji će ga zaposliti.

         Kada sjednete u položaj za meditaciju (dhyāna), što predstavlja prvi korak, taj majmunski um neće biti pod vašim nadzorom tako da mu morate povjeriti dužnost čuvara majmunskog uma. Taj majmunski um promatra tko ulazi i tko izlazi, promatra dah, „so“ kada udišemo i „ham“ kada izdišemo – taj se postupak stalno ponavlja tako da je majmun zaposlen promatranjem kako udišemo i izdišemo. Provodeći tu vježbu otprilike pet minuta, majmunski um doći će pod nadzor. Nakon što smo um držali usmjerenim na disanje u trajanju od pet minuta, zamislite sliku onoga tko vam je srcu drag ili plamen svijeće ispred vas. Plamen, koji  ste promatrali otvorenim očima – zamislite da se taj isti plamen rasplamsao u vama dok zatvarate oči. I dalje bi trebalo um držati zaokupljenim stalnim poslom. Trebali bismo zapovjediti umu da preuzme plamen i smjesti ga u dubinu našega srca.

         U lotosu našega srca moramo zamisliti kako  plamen  blista jasnim sjajem. Nakon toga, taj plamen treba putovati cijelim tijelom, kroz udove, trbuh, oči, usta, uši i kroz svaki dio našega tijela. Nakon što smo ga proveli cijelim tijelom, plamen je potrebno izvesti iz tijela. Trebali biste zamisliti da  taj plamen blistavo sjaji u svim članovima vaše obitelji. Zatim biste trebali vidjeti kako taj plamen blistavo sjaji u vašim susjedima, u ljudima koji žive oko vas i u vašim prijateljima. Na sljedećoj razini trebali biste vidjeti da taj  plamen blistavo sjaji čak i u vašim neprijateljima. Tada je sve prožeto Bogom (iśāvāsyam idam sarvam). Zato što plamen blistavo sjaji u očima, vi nećete promatrati loše stvari. Iz tame povedi me u svjetlost (tamaso mā jyotir gamaya). Tamo gdje je svjetlost nema tame. Zato što je plamen u vašim ušima, vi nećete čuti ništa loše. Zato što plamen blistavo sjaji na vašem jeziku, neće biti prostora za izgovaranje ružnih riječi. Zato što plamen blistavo sjaji na vašim stopalima, ona vas neće voditi na loša mjesta. Zato što je plamen na vašim rukama, one neće činiti nikakva loša djela. Ovaj postupak meditacije, u kojemvodimo plamen da putuje naokolo, omogućuje nam da spoznamo kako ista božanska svjetlost (parabrahman jyotis) prožima sve.

         Na dan kada se slavi svečanost svjetla (dipāvalī ),poslažemo svijeće u red i onda pomoću jedne palimo sve ostale. Jednim plamenom možemo upaliti milijune drugih. Plamen, pomoću kojega palimo druge plamenove, naziva se vječni, univerzalni plamen – božanska svjetlost (jyotis), dok se plamenovi, koji se rasplamsavaju, nazivaju pojedinačni plamen, životni plamen (jīvanajyotis). Na kraju, plamen, pomoću kojega smo zapalili druge i plameni koji su se rasplamsali, postaju istovjetni. U konačnici se ta dva plamena prepoznaju kao jednaki. Kaže se da onaj, tko spozna Brahmana, na kraju će i sâm postati Brahman (brahmavid brahmaiva bhāvati). To je razlog zbog čega meditacija na svjetlost predstavlja najvišu vrstu meditacije.

         Tijelo je podložno promjeni, no plamen ne doživljava nikakvu promjenu. Evo jednog primjera koji će to potvrditi. Imate posudu punu vode. Ako iz te posude grabite čaše pune vode, doći će trenutak kada u posudi više neće biti vode. Na jednom smo mjestu istovarili kamion pun pijeska. Ako svaka osoba odnese jednu kantu pijeska, uskoro će hrpa nestati. No, uz pomoć samo jednog plamena moguće je zapaliti milijune plamenova, a taj izvorni plamen i dalje će postojati. Taj se plamen neće ni smanjiti niti promijeniti.

         Dok meditirate na plamen svijeće, ako imate bilo koji božanski lik koji štujete ili neki lik koji obožavate, možete vizualizirati taj lik u plamenu i meditirati. Najbolji oblik meditacije je da zamislimo kako je u tom plamenu odabrani lik kojega štujemo. U istinskoj meditaciji vi spoznajete jednotu - spoznajete da su iz jednog vrhovnog, božanskog svjetla (parabrahma jyoti) proizašla sva ostala svjetla.

         Danas se predstavljaju razne vrste meditacije. Postoje mnogi koji zagovaraju te tehnike, ali nisu doživjeli meditaciju. To su sve neprirodni načini meditacije. Kada bi bilo lako i jednostavno sjesti u položaj za meditaciju i nadići svjesnost o tijelu, zašto bi onda veliki učitelji i sedmorica drevnih mudraca proveli tolike godine u meditaciji da bi nadišli ograničenja koja nameće tijelo? Mnogi kažu da se za nekoliko minuta zaboravlja svjesnost o tijelu i da dostižu stanje zanosa. Oni to stanje nazivaju meditacija. Samo zato što je nestala svjesnost o tijelu to ne možemo nazvati meditacijom. Kada netko popije dvije boce vina, on će izgubiti svijest o tijelu. Je li to meditacija? Ne. U pravoj meditaciji trebali biste izgubiti svijest o tijelu i doživjeti svijest o ātmanu ili Vrhovnu Svijest. Ljudi na Zapadu, pod utjecajem potištenosti i neuspjeha, u svome životu promiču takve vrste meditacije koje im omogućuju da zaborave na svijest o tijelu. Prema indijskoj tradiciji to se ne može nazvati meditacija (dhyāna).

         Neki ljudi kažu da je meditacija usredotočenje, koncentracija. To nije ispravno. Ja u ruci držim komad papira. Čitam ono što je napisano na papiru. Mogu pročitati: „Konferencija lokalnih dobrovoljaca nesebičnog služenja“. Da bih mogao pročitati ono što je napisano na papiru, moje oči trebaju biti usmjerene na slova dok u ruci držim papir. Moram koristiti um da bih mislio i inteligenciju koja će preispitivati. Inteligencija, um, ruke i oči trebaju se usredotočiti i djelovati skladno i tek tada je moguće pročitati ono što piše na papiru. Slično tomu, samo skladnim djelovanjem svih osjetila možemo čitati. Za čitanje je potrebno usredotočenje. Druga vrsta usredotočenja potrebna je za pisanje ili za hodanje. Ne možemo čak ni jesti ako nismo u stanju razlikovati vrste hrane, radi li se o hrskavim grickalicama, o pogači, ili o krumpiru. Za vožnju automobila usredotočenje je neophodno potrebno. To usredotočenje je ispod osjetila i potrebno je da bismo mogli obavljati svakodnevne aktivnosti. Sasvim je prirodno da nije potrebno vježbati meditaciju kako bismo mogli postići usredotočenje. Zato usredotočenje nije isto što i meditacija.

         Usredotočenje je ispod područja osjetila, meditacija je izvan područja osjetila. Nama je potrebno putovati iz područja ispod osjetila do područja ponad osjetila. Kada se krećemo naprijed, od razine usredotočenja koja je ispod područja osjetila, mi postupno dosižemo razinu promišljanja. A kada prijeđemo granice promišljanja, dolazimo u područje meditacije. Zato postoje tri razine: usredotočenje, promišljanje i meditacija. Usredotočenje je moguće usporediti sa stanjem „onaj koji mislite da jeste“. Promišljanje je stanje „onaj za kojega drugi misle da jeste“. Meditacija nam omogućuje da prepoznamo stanje „onaj koji stvarno jesmo“.

 

- Izvadak iz božanskoga govora Bhagavāna Sri Sathya Sai Babe, održanog 25. svibnja 1979. godine

 

 

 

Prevela: Jarmila Hanuška