Mandala Duše

Ljudska je duša mandala sastavljena od brojnih, ili bezbrojnih duševnih snaga, suptilnih elemenata, koji se pojavljuju uvijen iznova u vremenu do njihova potpuna ispunjenja, uvijek se kombinirajući na jedinstven način.

Na jedinstveni način se kombiniraju oko iskre duha, biti ljudskog bića koji dalje uranja u materiju, preko finih do grubih, vidljivih elemenata.

Pri tomu ljudski duh, božanska svjetlosna iskra samo jednom prolazi iskustvo materijalne inkarnacije, osim u iznimnim i rijetkim slučajevima (kao što su samoubojstvo, prerana smrt, ili slično).

Pojam reinkaranacije krivo se tumači u većini učenja.

Duh, istinski čovjek, se ne reinkarnira.

 Samo jednom prolazi kroz iskustvo materijalne egzistencije, na zemlji, ili drugoj materijalnoj planeti, i to ne u svojoj bipolarnoj prirodi, već kao podijeljen - pasivno, ili aktivno polariziran, odnosno kao muškarac i žena.

Pojam čovjeka obuhvaća razne vidljive forme širom svemira, iza kojih stoji čovjekov prototip, duhovna bit čovjeka nevidljiva materijalnim očima.

Ni duša se ne reinkarnira, jer ona kao cjelina ne postoji sama po sebi uz materijalno čovjekovo obličje.

 Reinkraniraju se samo njene sastavnice, koje nose obilježja prethodnih iskustava, na temelju kojih se krivo zaključuje da je isti čovjek nekada proživljavao sva ta iskustva.

Ali duša kao cjelina se tek treba formirati iz pojedinih elemenata, iz bezgraničnog duševnog mora u kome se odvija ljudski život.

Duševna svjesnost se tek treba oformiti oko središnje glavne snage, čistog duhovnog „ja“, integracijom svih prisutnih elemenata, koji nisu fiksni od rođenja do smrti materijalnog obličja, pa se zato i može govoriti o razvoju duše, kao i o njenom gubitku, ili spašavanju.

Kada je duša formirana oko probuđenog duha, istinskog „ja“, pojedinačne duševne snage se više ne trebaju inkarnirati, čovjek ne ostavlja teret nerealiziranih impulsa budućim generacijama.

A on sam, duh svjestan sebe, nosi dalje sve što je uspio za zemaljskog života duševno izgraditi, nigdje se ne vraća, ništa ne ponavlja, već ide uvijek dalje „od snage do snage“, od ispunjenja do ispunjenja.

Pri čemu taj razvoj obuhvaća i spajanje jednom razdvojenih duhovnih polova, koji su u materiji bili očitovani kao muškarac i žena, jer istinski duhovni čovjek, „bog“ i sva duhovne manifestacije u sebi uvijek sadrže oba pola.

Cijeli put i proces razvoja, ili izdizanja duha iz materije, uvijek je i neizbježno praćen ljubavlju vođenom pomoći slobodnih ljudskih, duhovnih duša.

 

Napisala: Elarotea      
http://www.val-znanje.com