Nakon što navodi cijeli niz prokletstava kao posljedicu neposluha i napuštanja Boga (prokletstvo na svakom mjestu i u svakom trenutku, uništenje imovine, zabuna, kletva, neuspjeh u svim djelatnostima, poraz, neizlječive i dugotrajne bolesti, izrabljivanje i pljačka, propast braka, gubitak djece i opća nemoć da se stanje popravi), Pismo daje zaključnu prognozu: “Ludovat ćeš od prizora što će ih gledati tvoje oči.” (Ponovljeni zakon 28:34)

Opća enciklopedija ovako definira ludost: “Duševne bolesti ili psihoze promjene su u duševnom životu čovjeka. Dijele se u tri velike skupine: 1. duševne bolesti na bazi organskog oštećenja, uglavnom mozga (progresivna paraliza, senilna demencija, delirium tremens); 2. endogene psihoze, shizofrenija, manično - depresivna psihoza); 3. abnormalne psihičke konstitucije i reakcije (psihopatije, neuroze, reaktivne depresije).

U skupini endogenih psihoza znatnu ulogu igra nasljednost. Glavni simptomi: promjene u vanjskom ponašanju (mimika, držanje, gestikulacija), promjene motorike (sniženje ili povišenje), poremećaji svijesti, orijentacije i pažnje, promjene u afektivnoj sferi i raspoloženju, poremećaji opažanja (halucinacije), poremećaji mišljenja (bolesne misli, bijeg misli), poremećaji shvaćanja, poremećaji ličnosti (depersonalizacija, transformacija ličnosti, rascjep ličnosti).”

Prokletstvo ludosti može imati i nasljednu crtu (endogene psihoze). To objašnjava zašto potomci nasljeđuju sklonost duševnim bolestima od svojih bližih ili daljnjih predaka. Demoni su duhovna bića koja se prebacuju s generacije na generaciju ljudi koji su krvni srodnici. To otkriće bi svakako trebalo utjecati na današnje roditelje da svoje živote usklade s učenjem Božje riječi, kako bi njihova djeca i potomci naslijedili blagoslove, a ne prokletstva. Nitko od nas nije izuzet od te odgovornosti. Djeca su u svakom slučaju slika duhovnog ponašanja svojih roditelja.

Isusova zemaljska služba i djelovanje Njegovih sljedbenika zabilježeno u evanđeljima i Knjizi Djela dokazuju izravnu upletenost demonskih sila u sve vrste duševnih i neuroloških bolesti. Neposlušnost prema učenju Božje riječi široko otvara vrata demonskim silama, tako da one imaju legalan pristup i mogućnost djelovanja u ljudskom životu. To je vrlo važno znati zato što u vezi tog pitanja ne smijemo gajiti nikakve iluzije. Čovjek može služiti samo jednom gospodaru (Matej 6:24). Ljudski komentar: “Ovaj čovjek je poludio od straha!” jest teološki točan. Nismo li u ispravnom odnosu s Bogom, tada ono što vidimo u nama izaziva najgora stanja užasa i straha. Živimo li na temelju Božje riječi, vođeni silom Svetog Duha, tada neprijatelj ne može zarobiti i nadzirati naš um.

Ropstvo

“Vi, naime, niste primili DUH ROPSTVA
da ponovo budete u STRAHU, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo: ’Abba - Oče!’“
(Rimljanima 8:15)

Ropstvo je četvrto stanje prokletstva izazvano nepoštivanjem Saveza s Bogom: “U Egipat će te natrag na galijama odvesti Jahve, putem za koji sam ti rekao da ga više ne smiješ vidjeti. Ondje ćete se vi sami prodavati svojim neprijateljima za robove i ropkinje, ali neće biti kupca.” (Ponovljeni zakon 28:68)

Egipatska zemlja simbolizira sotonino duhovno područje u kojem on ima pravo vladati životima ljudi koji nisu podređeni Kristovom autoritetu, tj. ne poštuju ugovorne obveze Saveza. Povratak u Egipat u duhovnom kontekstu znači ponovno podvrgavanje autoritetu tame i robovanje zlu. Bog je čudesno izbavio Izraelce iz egipatskog ropstva i upozorio ih je da ozbiljno shvate Savez koji će s Njim sklopiti.

Pripadnost Božjem narodu nije jamstvo
bezuvjetne Božje zaštite i naklonosti. Oboje je uvjetovano slušanjem Božje riječi i vjernošću odredbama saveza. Vrijede li iste odredbe i za vjernike Novog saveza? Pavao upozorava Galaćane: “Za tu slobodu Krist nas je oslobodio. Prema tome, budite nepokolebljivi i ne dopustite da vas ponovo upregnu u jaram ropstva.” (5:1) Izraz: “... ponovno ...” podsjeća nas na stari, grešni život kada smo bili sotonini robovi, nemoćni da se odupremo autoritetu tame. Što je obilježavalo naš stari život? Od čega nas je Krist oslobodio? Odvojeni od Božjeg kraljevstva bili smo u krivom duhu. Pavao ističe “da nismo primili DUH ROPSTVA da ponovno budemo u STRAHU”. (Rimljanima 8:15)

Ovdje vidimo važno otkrivenje; Pavao ropstvo naziva duhom. To svakako trebamo imati na umu kad primamo otkrivenje o ovom predmetu. Bog nam ne daje duhove ropstva i straha. Oba duha dolaze od sotone, kako bi zagospodarili ljudskim životima.

Duhovi ropstva i straha djeluju zajednički
na uzročno - posljedičnoj osnovi. Duh ropstva podlaže ljude utjecaju duha straha, a vrijedi i obratno.

Ponekad je bez izravnog otkrivenja Svetog Duha nemoguće odrediti koji duh je izvršio prvotni utjecaj na čovjeka. Ljudi koji robuju drogama isprva možda nisu zarobljeni duhom straha, ili barem toga nisu svjesni. Kako vrijeme odmiče, ropstvu se pridružuje strah i tada duhovi zajednički uništavaju ljudski život. S druge strane, netko je prvotno zarobljen strahom. Pokušavajući nadvladati strah, upada u ropstvo. Mnogi završe u vračarstvu samo zato što su izlaz iz stanja straha i nesigurnosti pokušali pronaći u lažnim religijama i raznim okultnim djelovanjima. To je opasna obmana! Oslobođenje možemo pronaći isključivo u Gospodinu Isusu Kristu.