Naučiti ljubiti pretpostavlja prethodan i apsolutan uvjet: DA SI BIO LJUBLJEN. Malo dijete koje je iz jednog ili drugog razloga bilo prikraćeno ljubavi, zauvijek će ostati hendikepirano i prikraćeno u ljubavi. Što prethodno nije primilo, neće nikad biti u stanju ni dati. U mjeri u kojoj svaki čovjek vjeruje, da pogrešno ili s razlogom, pretrpljeno, ranjavano u primljenoj ljubavi, ostavlja mu pukotine u ljubavi koju će kasnije htjeti darovati ili podijeliti. To je temeljna pedagogija ljudske ljubavi.

Takva je pedagogija i Božje ljubavi. Isus nam ju sažimlje u jednoj rečenici današnjeg Evanđelja: « Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge.»

To je nova zapovijed koju Isus svečano proklamira svojim učenicima. DANAS NAMA. Nova, među drugima, jer nipošto nije po uzoru ovo zemnih zapovijedi, koju treba primijeniti sa svom ozbiljnošću i revnošću. Ostvarenje te zapovijedi izmiče našoj revnosti i naporima.

Tako je zapravo sa svakom ljubavlju.   Ljubav na zapovijed, iznuđena i prisilna, nije doli simulacija, gluma ljubavi, i s dobrom nakanom, svakako, ali i izvor novih frustracija kod onoga koji bi htio tako ljubiti, kao i kod onoga koji bi bio objekt i skoro žrtva takve ljubavi. Jednostavno stoga jer ljubav, da bi bila ljubav, treba zračiti, izvirati spontano, a ne može zračiti a da nije prethodno primljena.

Ni Božja ljubav tome ne izmiče. « Evo što je ljubav, piše sveti Ivan, ne da smo mi ljubili Boga, nego On je nas ljubio i poslao Sina svoga zaradi naših grijeha». I nastavlja. « Ljubljeni, ako nas je Bog tako ljubio, i mi trebamo ljubiti jedni druge». I dalje: « Mi se ljubimo, jer nas je On prvi ljubio». ( 1 Iv 4, 10-14)

On nas je prvi ljubio. Ponavljajući to, Ivan zapravo tumači današnje Evanđelje: «KAO ŠTO SAM JA VAS LJUBIO I VI LJUBOTR JEDNI DRUGE.»  Nema drugoga puta do prave ljubavi, drugog učenja, druge ŠKOLE LJUBAVI, doli iskustva Isusove ljubavi, da mu se najprije prepustimo da nas ljubi.

Jeli to teško? U svakom slučaju, to pretpostavlja beskrajno više od znanja, naučene formule; da nas Bog ljubi, i truda da i druge uvjerimo u to. To bi značilo ljubiti GOVOREĆI DA i ništa više od toga. U školi ljubavi, takva ljubav donosi malo, ili ništa. Ono što je bitno, jest: »osjetiti, iskusiti tu Božju ljubav.« Kušajte, pjevajte psalme, i uživajte; kako je sladak Gospodin» Ps 34. Na Isusa spada da dotakne ovoga ili onoga, da ga prvi rani; « Kao što sam ja vas ljubio «. A na nama je da se damo ljubiti, da prihvatimo da nas Isus ljubi, gotovo 'bez nas', ma tko mi bili, takvi kakvi smo, hendikepirani, ograničeni na toliko načina, mi ne možemo biti izliječeni, spašeni bez slatkoće njegove ljubavi.

Samo se na taj način lanac ljubavi može izliti, iskovati i obuhvatiti cijele zajednice, i čak čitav svijet. Ni naša braća, sestre, bližnji, ne mogu ozdraviti doli u mjeri u kojoj ljubav, koju im poklanjamo ima svoj izvor, to jest, u onom što primismo od Isusa.

To je zadivljujući lanac ljubavi koji je Isus došao manifestirati, potvrditi ovoj zemlji,

gdje svaki od nas pronalazi svoje mjesto ponizne karike: « Kao što je mene ljubio Otac moj, tako i ja ljubim Vas, … kao što sam ja ljubio Vas, tako i vi ljubite jedni druge! TO JE Isus, TO JE NJEGOVO PRIHVAĆANJE KRIŽA I SMRTI, TO JE NJEGOVO USKRSNUĆE, NJEGOVA LJUBAV ZA NAS, TO JE NAŠA VJERA, TO JE SMISAO I PUTOKAZ NAŠEG ŽIVOTNOG HODA I OPREDJELJENJA,

SAMO JE U TOM SMISAO, KVALITET, RADOST I PUNINA NAŠEG POSTOJANJA
OVDJE I SADA U OČEKIVANJU SJEDINJENJA SVIH I SVEGA S OCEM KOJI NAS U SINU I DUHU VJEČNO LJUBI. Amen