Kada pogledamo svijet oko nas primjećujemo teorije i teorije o porijeklu čovjeka, o smislu života, o raznim guroćim ili manje gorućim pitanjima. I svakim danim niču nove teorije i filozofske teze. Ali o tim pitanjima nema niti jednog ispravnog odgovora.

Unutar Spiritualnosti također je ista situacija. Mnoštvo teorija o Univerzumu, o Ljubavi, o Bogu, o ovom ili onom i svakim danom dolaze nove teorije i folozofije. 

No, svako ko razumije mihanizam Uma jasno zna o čemu se radi i da je to jedna od pogrešnih funkcija Uma. Što znači da taj isti Um smišlja teorije o smislu i besmislu Univerzuma, ali također to znači da sve što je dođe do tog Uma vremenom postaje izokrenuto ili prosto rečeno, Laž. 

Laž je sve ono što ne znamo, a mislimo da znamo i o tome pričamo, prenosemo, tumačimo, mislimo i slično. Sve za što nemamo vlastito iskustvo a o tome pričamo i filozofiramo, unutar Rada se smatra Lažima. 

Ne postoje bijle, sive, crne ili Laži u bilo kakvoj duginoj boji. Laž je laž. I ništa više, ali ni manje. 

O sličnoj temi sam već govorio: Iskrenost i Rad sa Iskrenošću.

Čovjek koji je ušao u Rad mora na vrijeme da raskrsti sa tim što je to Laž i gdje se sve Laž pojavljuje u njemu samom. Jasno je da mi pričamo o svemu i svačemo sa ubjeđenjem da nešto o tome znamo i da možemo drugima prenositi ono što "znamo". 

No, ako razumijemo cijeli princip, kao i princip Evolucije tada shvatamo da govoreći o stvarima o kojima nemamo svoje vlastito iskustvo, niti o njima znamo išta Direktno može samo da šteti drugom, a i nama samima. Raspravljajući o smislu i besmislu i pridavajući značaj tim temama mi stvaramo dodatna opeterećenja ili drugim riječima mi stvaramo uslovni refleks koji nas još više uvlači u San i Iluziju.

A veliki plus tome je što i ostale nesvjesno Lažemo i time stvaramo začarani krug Laži i Obmane. 

Stoga unutar Rada i učenja njegovih temeljnih postavki, osnovno učenje se bazira na Lažima i Iluzijama. 

Rad je po tom pitanju veoma jasan. 

Sve što direktno ne znate, a o tome pričate i tumačite, jeste Laž.

Ako želite bilo šta da postignete a tiče se vaše Unutrašnje Evolucije morate sa ovim na vrijeme da rskrstite. 

Naravno, sada nam može pasti na pamet jedna činjenica koju bih mogao iskazati ovim riječima: A o čemu onda da pričam sa nekim, kada je sve što znam samo laž?

Niko vam ne zabranjujete da pričate, niti da se družite, niti da raspravljate. Ali morate jasno znati što je to istina a što je to laž i da li vi to znate ili samo mislite da znate. 

Za onoga koji je odlučno krenuo ka Sebi, poželjnije je da izbjegavate koliko možete pričanje stvari o kojima ne znate ništa nego da o tome pričate i raspravljate. No, pošto živite u svijetu u kojem živite i Rad od čovjeka zahtjeva da se razvija u svakodnevnim okolnostima to znači da ćete morati da budete po tom pitanju jasni i precizni za sebe same. Pod tim mislim da vi jasno znate da li o nečemu nešto znate ili ne znate a o tome pričate ili raspravljate. 

Fantaziranje je jedan oblik unutar Laži koji označava nevoljno ili voljno zamišljanje koje se odvija bez naše kontrole, od kojeg nemamo nikakve koristi, koji produžava naš san, koji utiče da u sebi zamišljamo sve ono što zamišljamo a za što nemamo nikakve objektivne dokaze, a može biti povezano sa emocijama i mislima.

Kada ovo razumijemo jasno nam je da većinu života proživimo u Fantaziji koja nema nikakve objektivne osnove. Da živimo u Fantaziji, da mislimo i osjećamo u Fantaziji, da imamo djecu, idemo u školu, radimo i slično a da nikad ne vidimo pravu Istinu o Sebi i svijetu oko sebe. 

Sada pogledajmo sa ovim informacijama sliku koja vlada u svijetu oko nas, naročito unutar Spiritualnosti. 

Spiritualnost je prepuna raznih teorija i filozofija o kojima večina onih koji ih prenose dalje nemaju nikavog znanja, sem informacija i onog što im se svidjelo. Objektivno oni nemaju nikakav validan dokaz za ono što pričaju, za ono što vjeruju i slično. Pošto te teorije odgovaraju Umu kakav trenutno imamo i njegovom funkcionisanju, jasno je zašto su toliko omiljene među našim spiritualnim tragaocima.

Pošto te teorije potpomažu različite Fantazije unutar nas one se svakim danom vrte u krug i stvaraju se nove. 

 

Svo laganje i fantaziranje povezano je sa nepoznavanjem samog sebe. U momentu kada čovjek krene da Radi na Sebi on uviđa da sve u ono što je vjerovao jeste samo produžetak njegovg sna, ne i prava Realnost. Sve teorije i filozofije oslanjaju se na neznanje o Sebi. 

Zbog nepoznavanja Sebe mi volimo teorije i fantazije o našem višem porijeklu, o reinkarnaciji, o karmi tj. o svemu onom što nam pomaže da sebe vidimo većima i moćnijima nego što jesmo. Druga stvar je što ne smijemo da se sučimo sa onim što imamo u sebi i u tome nam spiritualne teorije pomažu. 

Mi ne smijemo vidjeti da nemamo volje, da ne možemo ništa uraditi (činiti), da čak ne znamo ni misliti. Shodno tome spiritualne teorije su jedna vrsta droge, opijata koje služe tome da se nikad sa sobom ne suočimo ne vidimo ono što jesmo. 

Zamišljajući da smo Najviša Svijest, Apsolut, Kosmička Bića ili tome slično samo pokazuje koliko smo duboko u svom vlastitom ali i globalnom snu. Zamišljajući da mođemo da Činimo mi imamo dojam da smo sposobni da nešto učinimo po svom vlastitom pitanju, sa svojom vlastitom Voljom i da samim tim imamo mogućnost izbora. 

O tome više: Djelovanje Utisaka na naš Život.

Cijeli svijet u kojem živimo orijentisan je na to da se sami sa sobom nikad ne suočimo. Od televizije, od reklama, od novina preko raznih teorija bilo one o svakodnevnom životu ili Spiritualnosti. 

Često puta napominjem da je odluka da čovjek Radi nešto najozbiljnije što može odlučiti u svom životu. I u nju se ne smijemo zaputiti olako kao što idemo na razne inicijacije i spiritualna predavanja. Spiritualnost je osnovna škola. Rad je fakultet. Ako nismo spremni da se damo Radu u svim svojim mogućnostima, o kojima smo jako dobro razmislili, bolje je da ostanemo tu gdje jesmo. Jer prekinuti Rad napola nije riješenje i ima svoje posljedice. 

Onog momenta kada ste se zaputili Stazom Rada morate znati što vas sve očekuje i na što morate obratiti pažnju. Laganje i Iskrenost je samo jedan segment Rada, ali segment koji nije nimalo zanemariv. Jer on je prožet tokom cijelog našeg Rada na Sebi kao njegova Osnova. 

Da bi se suočili sa onim što podrazumijevate pod riječju "sebe", morate biti spremni da se žrtvujete i svjesno patite. Trenje koje se javlja u Radu je prijeko potrebno jer samo putem njeg možete Sebe Kristalizovati. 

Mnogi vam govore kako je Duhovnost jednostavna i laka. 

I to jeste tako. Ali to je još jedna laž.

Jednostavno jeste za onog koji je prešao Stazu. Ali za one koji kreću da Rade na Sebi to nije nimalo lako i nimalo jednostavno. Jer traži danonoćno suočavanje sa samim sobom i svim onim što u sebi imamo. 

A da bi se to desilo moramo prestati da se lažemo. 

To je osnovni korak.