Isto kao i sve drugo u životu, možemo naučiti biti i suosjećajni.

Vjerujem da će sad polovica vas koja pročita samo naslov reći, "pih, ja sam empatičan/na". No, je li zaista to slučaj? Kad ste zadnji puta slušali čak i najbolju prijateljicu/prijatelja kad vam priča o svojim problemima, situacijama, bez da ste svakih tri minute pogledali svoj mobitel, upadali im u riječ sa svojim stavom i mišljenjem, prekinuli ih i počeli pričati o svojim okolnostima ili okrenuli njihove probleme na smijeh i čak im se malo i izrugivali?

Da, često nesvjesno povrijedimo bliske ljude ni ne znajući, da ne pričam onda kako se odnosimo prema ljudima koje ne znamo. Ne kažem da trebate slušati i trpiti energetske vampire ili neke izrazito dosadno ljude koji vas crpe na ovaj ili onaj način, no, ni prema njima ne valja biti grub i ciničan.

Da citiram Dalaj Lamu- "Ako želite da drugi budu sretni, vježbajte suosjećanje, ako želite da vi budete sretni, vježbajte suosjećanje" U zadnje vrijeme svjedoci smo brojnih azila za životinje, udruga ovih onih, sve se trude osigurati psićima i macama topao dom i hranu. To je apsolutno pohvalno- no što se često tu dešava.

Ljudi sebe kad vide u ogledalu mrze, susjeda ne mogu vidjeti u živom obliku, tetu u dućanu pošalju u rodno mjesto, u prometu postanu pravi stihoklepci što se tiče psovka i kletvi, vrijeđaju tuđu rasu, vjeru, frizuru, oblik, stavove, no onda se raznježe kao male bebe kad vide fotografiju psa iz azila.

Da li to znači ako je krznen, ne priča i slijepo me voli, da samo on zaslužuje empatiju? Zar mislimo da smo bolje osobe ako podijelimo fotku napuštene mace, a istovremeno bacimo opušak cigarete na pod u kafiću u kojem pijemo kavu i surfamo internetom? Da li smo općenito na internetu "bolji ljudi" zbog toga da nekom drugom dokažemo koliko smo dobri?

To je već jedna sasvim druga tema, koju ću obraditi nekom drugom prilikom.

Vratimo se na empatiju prema sebi i bližnjem svome. Koliko često vam se dešava da se posvađate s partnerom, roditeljima, djecom oko nekih sitnica koje zapravo nisu bitne, već tjerate "svoju politiku" bez obzira na to što vam netko pokušava objasniti suprotno. Neki ljudi su po rođenju empatični, neki suosjećajnost ne savladaju nikada- najčešće jer ih uopće ne zanima i žive samo u iluziji koju su si stvorili pomoću dragog im ega. Ima puno njih po sredini spektra koji u momentima imaju grižnje savjesti, pa budu i pretjerano susretljivi, ima i onih koji su tu samo na određene dane. U koju sortu spadate vi? U koju god, ima mjesta za rad i dublju spoznaju u ovom području.

Suosjećajnost je zapravo ljubav prema svima. Bezuvjetna i iskrena. Razumijevanje i neosuđivanje, bez cinizma, ljutnje, agresije, straha, puna poštovanja i uvažavanja, protkana zahvalnošću i svjesnošću da smo svi mi zapravo isti samo u drugačijim oblicima.

Pokušajte na dnevnoj bazi prakticirati empatiju- budite u trenutku, slušajte prijatelja što vam želi reći, pitajte nekog bližnjeg kako je, kada se probudite- napravite si doručak, ne preskačite ga zato jer vam se neda, ne stignete, vodite računa o sebi.

Budite svjesni momenta u kojem jeste, prihvatite sebe, prihvatite druge, mi nismo tu da mijenjamo ostale, možemo pokazati smjer, dati savjet, uskočiti u pomoć, ali ne ispravljamo "krive Drine", ne postavljajte se u situaciju "većeg, boljeg, duhovnijeg, pametnijeg". Samo budite tu kad nekome trebate, budite tu za sebe.

Ne dijelite fotografije životinja ili srcedrapajućih citata da biste se pokazali dobrima, ne kompenzirajte ljubav koju nemate prema sebi s kvaziljubavi prema kanarincima, paucima i slično.

Budite zahvalni na svemu i svakome, budite zahvalni na situacijama - koje realno nisu tu radi vas, već ih sami stvarate pa automatski iz njih možete iščitati gdje ste skrenuli krivo ili što ste učinili dobro. Upoznajte sebe, svoj karakter, pokušajte uvidjeti gdje griješite, ispravljanje nekih obrazaca u ponašanju čini čuda. Budite spremni voljeti svakoga, i mace i peseke i susjeda i policajca i SEBE. Nađite razumijevanja za one koje ne shvaćate, zadržite dostojanstvo duha prema onima na koje biste najrađe nasrnuli.

Korak po korak prema toplini.

Ja trenutno radim da premašim strah i odbojnost prema peradi i patetici te da se malo više brinem o sebi, a sad vi, na čemu ćete prvo poraditi kako biste postali još suosjećajniji :) ?

http://kisakarata.weebly.com/blog

 Ija