"Tvoje razmišljanje je pogrešno!"
Na to se postavlja pitanje: "Zašto je ono što ja mislim i kako ja vidim pogrešno?"
Da li je onda, ono što netko drugi misli i vidi ispravno?
Sjećam se da su me u djetinjstvu, a i kasnije, nerijetko uspijevali uvjeriti u nešto potpuno suprotno od onoga što sam sama mogla vidjeti i osjetiti.
Poslije sam, neodobravanje različitosti, naturavanje svojih stavova i uvjerenja drugim ljudima, nazivala bezobzirnim i zadrtim.
Upravo to navaljivanje je bilo ono što sam smatrala pogrešnim, a ne činjenicu da ne vidimo jednako.
A danas?
Danas znam da ne postoji ni pogrešno, ni ispravno.
Netko drugi vidi, misli, govori, radi, jednostavno - drugačije.
Ne moram se slagati, ali poštivati mogu.
Nije teško.