Mnogo toga je napisano i rečeno o načinu kako se kreira realnost u ovih zadnjih godina. Ali mnogo toga je prećutano. Da li je to zbog neznanja tj. ne mogućnosti da se vidi u dubinu tih načina, ili je možda u pitanju neki sasvim drugi razlog, nije toliko ni bitno.

U zadnje vrijeme pojavilo se mnoštvo tehnika s kojima vam se nudi mogućnost kreiranja realnosti, ali da li je to baš tako? Da li one rade baš tako kako su vam rečene i koliko uopće one mogu da odrade svoju svrhu a da se ne gospodari kompletnim alatam koji koristimo u svrhu kreiranja realnosti?

Svako ko je probao neke od tih tehnika primjetio je da one rade na nekom nivou, ali da bi radile trebalo je mnogo truda, mnogo vremena (iako nas ubjeđuju da ne treba puno vremena), poznavanje strukture kreiranja i slično. Ono što sam imamo prilike da pročitam ili vidim kroz dokumentarce koji su se pojavili bilo je u stilu "101 način kako da lako i brzo kreirate i izmjenite svoju realnost u 3 dana". Tako se prije nekoliko godina pojavljivale knjige kako postati bogat za deset dana ili tome slično. I sem onih koji su prodali te knjige niko se nije obogatio, iako su se potrudili da ubace masu komentara XY likova koji su tvrdili kako su postali bogati zahvaljujući toj knjizi. Iako sam se pitao kako je to moguće kada ta knjiga nije izašla prije nego što su je oni pročitali, upotrebili i njihovo iskustvo stavljeno u knjigu. Zanimljivo.

 

No, bez puno objašnjenja hajde da malo pročešljamo način na koji mi kreiramo realnost kroz iskustvo čovjeka koje immo.

Prije bilo čega, prije svijeta koji vidimo postojala je samo svijest o JA. Koja nije bila definisana nikakvim oblikom opisa, radnje ili poistovjećivanja sa obejektom. Kao bijelina oko nas a možemo reći i crnina oko nas, postojala je svijest koju možemo definisati kao JA Svijest. Osnovna, nedodirljiva, neograničena, bez karakteristika, bez bilo kojeg opisa. Tu Svijest ne možemo opisati sem kroz negaciju, nikako više. Jer naše iskustvo Sebe možemo opisati samo negacijski, nikako mu ne možemo dati neki opis jer on uključuje identifikaciju i poistovjećivanje sa procesom i objektom. Sve spiritualne discipline pokušavaju ponovo čovjeka dovesti do tog "iskustva" i to "iskustvo" proglašavaju Probuđenjem.

Prije bilo kakve manifestacije postojala je Svijest koja je bila Prazna, Neispunjena, Neizreciva, kojoj ne možemo dati granicu jer ona je nepoznata (ne možemo reći da je ona samo nekoliko centimetara ili nekoliko svjetlosnih godina jer ne postoji način s čim bi smo to usporedili i tako dali preciznu mjeru), koju ne možemo definisati u smislu da je nešto u suprotnosti sa drugim ili tome slično.

Prosto to je Svijest, JA Svijest (čak i ovo je samo opis radi lakšeg snalaženja i ništa više. I on je pogrešan jer daje granicu, određuje, identifikuje i slično) u kojoj se zbiva kompletno iskustvo nas, Univerzuma i bilo kakvih iskustava. Bez nje nema iskustva Postojanja kakvo poznajemo.

Sada, zamislimo kako se na toj bjelini ili crnini pojavljuje suprotna tačka boje koja je u kontrastu sa "podlogom", tj. tom Sviješću. Tek tada Ja Svijest ima osjećaj odvojenosti od objekta koji je ispred nje. Tek kada se desi "osjećaj" odvojenosti tj. kada se "uništi" Jednost te Svijesti dolazi do početka kreacije ili realnosti za koju sada znamo. Da bi se to desilo Ja Svijest mora da bude razdvojena i da doživi "iskustvo" suprotno od nje i to je osnova Stvaranja Univerzuma. Bez te odvojenosti ne bi postojala kreacija koju poznajemo. Zato naš um ne može da shvati ili percepria takvo iskustvo, jer je Um kombinacija JA Svijesti i identifikacije sa objektom. I kroz njega mi ne možemo Spoznati Ja Svijest. S druge strane nikada nije ni bilo odvajanja od osnovne JA Svijesti, odvojenost je Iluzija koju smo "dobrovoljno" prihvatili i ulažemo masu energije u njeno održavanje.

No, svako kreiranje realnosti zahtjeva poznavanje Zakona na kojima se kreira Realnost.

Prvi i osnovni zakon jeste JA Svijest ili drugim riječima Svijest bez karakteristika Nirguna Brahman (za one koji razumiju ove opise). U toj Svijesti nema osjećaja, nema misli, nema JA. Čisto Postojanje koje ne zna da je Postojanje, Punina koja nije svjesna Punine, koja nije svjesna niti jednog opisa jer nema s čim da se uporedi. I to je Osnovni Zakon.

Da bi se desilo Kreiranje mora postojati Svijest koja ima iskustvo Sebe, tj. Svijest koja ZNA da ona kao Svijest postoji ili ima osjećaj JA. Zato Ja Jesam nije stanje Probuđenja već je stanje Saguna Brahmana, tj. Ja/Svijesti sa Karakteristikama. Kako je došlo do odvajanja Ne-JA i Ja Svijesti, mislim da niko ne zna. Čak ni oni najprobuđeniji. Postoji par špekulacija u koje se vjeruje da su se desile i da je prethodilo ispoljenju Ne-Ja u Ja Svijest, ali ne bih se na njima zadržavao jer manje više svi ste ih već čuli. Koliko su istiniti mislim da nikada nećemo saznati. I zbog toga ne treba se previše zadržavati na njima te se orijentisati na ono što poznajemo. A ono što poznajemo jeste Ja Svijest. Malo je onih koji imaju "iskustvo" Ne-ja i kojima je jasna cijelokupna igra.

 

Ja Svijest je definisana kroz negacije, tj. kroz upoređivanje i to je iskustvo koje svi imamo. Neko dublje, neko pliće, ali svi osjećamo Život unutar nas, koji bi mogli nazvati Ja Osjećajem i to je naša Ograničena Priroda. Unutar Ja Svijesti koja čini ljudsko biće postoji nešto što bi mogli nazvati Utiscima. Ti Utisci koje imamo na tom nivou nisu definisani. Tj. oni liče na nedefinisanu masu koja je osvjetljena sa usmjerenjem Ja Svijesti i kada se to desi Utisci postaju "živi" i u naše iskustvo donose mental, emociju i fizičku realnost. Utisci ne mogu da se ispolje u našu realnost sve dok se naša Ja Svijest ne usmjeri na njih. Što s druge strane znači da ona postaje poistovjećena sa njima. Tj. u njima vidi stvarnost. Tada se na nivou Mentala dešavaju misli, tj. slike s kojima se Ja Svijest poistovjećuje u daljenjem procesu. Što ide do pojave emocije koja osnažuje misao i tako zajedno stvaraju iskustvo koje imamo i koje zovemo "naš život". Drugim riječima naš život je skup misli i emocija koje kreiraju iskustvo fizičkog nivoa ili fizičkog života za kojeg kažemo da smo mi i da je to naš život. Na taj način mi kažemo da imamo Realnost koju živimo koja je naša. Kada malo dublje pogledamo svako od nas ima SVOJU Realnost koju živi, jer ona nije ista. Jer je svako od nas kreira shodno misao-emotivnim konceptima koji se odražavaju na nivou fizičke realnosti ili fizičkog života koji opet (kao unutar kruga) osnažuje misaono-emotivni koncept i tako imamo dojam da se vrtimo u krug.

Drugi dio toga jeste naše vjerovanje da je realnost nešto opipljivo i da ona nije sklona promjeni, tj. da je ona određena. Tu stupa na snagu vjerovanje u Karmu. S jedne strane to vjerovanje jeste opipljivo, samo ako znako što je to Karma, kako ona nastaje, koji su njeni uzroci, i što to u stvari znači. A ono što vam opisuju kao Karmu je nabulozno prepucavanje mističnim imenima a da NIKO nema stvarno iskustvo Karme i o njoj ne zna ništa do onoga što su opisali u nekim starim knjigama oni koji su imali to iskustvo i znaju o čemu se radi. Tako da većina tih mističnih definicija uopšte nije dobro shvaćena i prevedena na naš svakodnevni jezik jer znanje o njima je duboko skriveno u Ezoteričnim Učenjima, ali s druge strane Vidovitom oku, tj. čovjeku koji ima Kristalizaciju JA ona (znanja) ne mogu biti skrivena jer se odgovor na njih nalazi oko nas. Bukvalno su fizička i možemo ih vidjeti, samo ako znamo kako da gledamo i s čim da gledamo.

 

Zakoni Kreiranja koji su se pojavili oko nas kao gljive poslje kiše rade na nivou Karme. Tj. ne nivou mjenjanja uzroka i posljedice i to na nivou Mentala i Astrala. Karma je veoma laka za opisivanje ako koristimo preneseno značenje.

Sada dok čitate ovaj tekst mora biti pozadina suprotna boji slova kako bi ste mogli da vidite što piše i da bi to mogli da čitate. Znači mora postojati bijela pozadina (ili neka druga boja) i boja slova koja je u suprotnosti sa pozadinom. Dok vidite ovaj tekst ni ne primjećujete kontraste koji vam omogućuju da imate iskustvo čitanja. Igra tih kontrasta je u najblažem obliku je igra Uzroka i Posljedice. U isto vrijeme pozadina i tekst su jedno drugom i Uzrok i Posljedica. Pošto je fizička realnost posljedica mentalno-emotivnog koncepta on je posljedica uzroka, ali u isto vrijeme on je uzrok na kojem nastaje nova posljedica tj. misaono-emotivni koncept. Tako da je Karma vječna igra Uzroka i Posljedice u kojoj je Uzrok Posljedica, ali i Posljedica je Uzrok. To je Perpetum Mobile. Što mislite zašto ljudi tragaju za Perpetum Mobile? Treća Sila u tom vječnoj igri Uzroka i Posljedice jeste Ja Svijest. Bez nje ne bi moglo da postoji ovo dvoje. Poistovjećenost te Sile ili Ja Svijesti sa Uzrokom i Posljedicom stvara ono što nazivaju Karmom. No, idemo malo dublje u zečiju rupu.