I zato sam zagovornik one:Treba pustiti Vjetar! (pa tko ili što ostane To je ono što valja)

Naravno da i sada postoji dilema i gotovo automatska sklonost za krivu Interpretaciju??

Ali to je naš Jezik a koji pripada Svijetu ili ga O opisuje a mi smo u tom svijetu samo beznačajne jedinke koje doduše osciliraju u nekim Opsezima?

I naravno da uvijek pomislimo da se to odnosi ili tiče upravo nas?

Ali mi vidimo Svijet iz svoje Perspektive a to je kao da imamo Ogromnu grudvu od Slova i u njoj smo mi samo jedno Slovo koje onda na svoj način Strukturira Kuglu??

I svaka je drugačija a opet postoje preklapanja u nekim važnim Odrednicama??

Kao da sam vidio Jugoslaviju ali na jedinstven način ili iz Osobne perspektive a to mi valjda i moj jedinstveni Otisak prsta dozvoljava??

A ako nema Vjetra onda treba pustiti Citat:Taisha in Menlo park