Svakome od nas u ovom trenutku pružena je veličanstvena prilika. Upravo sada, ona čeka na nas da ju prepoznamo. Cijelo vrijeme nas poziva, a sada je došao trenutak kada je sve više nas u stanju čuti taj poziv i odazvati mu se. Pružena nam je jedinstvena prilika da upravo sada stvorimo novi, drukčiji svijet, da stvorimo novu priču, svijet prepun ljepote i radosti, svijet koji napušta zastarjelu ideju o odvojenosti i sebičnosti i prihvaća novu, koja se temelji na spoznaji da smo svi Jedno, da je sve međusobno povezano i da smo svi braća i sestre koja u suštini dijele jednu zajedničku dušu.

To je poziv da 'BUDEMO PROMJENA koju želimo vidjeti u svijetu'.

Iako će mnogi odmahnuti rukom na ovu ideju, smatrajući ju šalom i utopijom, razmotrite li na trenutak alternativu, shvatit ćete da je to jedini učinkoviti način na koji je moguće ostvariti iskrenu i trajnu promjenu. Mi smo ti od kojih sve počinje. Energija naših misli neprestano pritječe u kolektivnu svijest i mijenja ju. Jedino promjenom svijesti možemo stvoriti novu priču. Nikakvim prosvjedima ili revolucijama. To je promjena koja se ne može postići izvanjskim djelovanjem ili nasilnim putem kao što svi to očekuju ili zamišljaju, iz jednostavnog razloga što se na taj način djeluje samo na posljedicu, a ne na uzrok. Kako možemo nasiljem postići mir? Kako možemo udarajući mrak učiniti da on nestane? Shvaćate li? Pristup je pogrešan. Ne može se negativnom energijom postići pozitivan cilj. To je slično kao kad bismo htjeli spriječiti jedenje mesa i ubijanje životinja tako što ćemo sve mesare strpati u zatvor i zabraniti im rad. Mi bismo, doduše, na taj način sanirali posljedicu, no, da li bi se time doista iskorijenila potreba za mesom? Ne! Ljudi bi nakon nekog vremena sami počeli ubijati životinje jer nisu promijenili svoje uvjerenje da im je njihovo meso potrebno za opstanak. Jedino što će zaustaviti ubijanje životinja je svijest o tome da su životinje naši prijatelji, bića koja s nama dijele život na ovom predivnom rajskom planetu i koja imaju svoju ulogu na njemu, te da nam njihovo meso nije potrebno jer nas je Majka Zemlja već opskrbila neiscrpnim obiljem voća i povrća koje raste na svakom koraku. Svijest je ta koja će izliječiti uzrok problema i transformirati ga tako da će promjena nastupiti sama od sebe, kao nešto sasvim razumljivo i očigledno.

No, da bi se to dogodilo, netko mora započeti živjeti tu promjenu. To je poziv kojemu se imamo priliku odazvati upravo sada. Nitko drugi to neće učiniti umjesto nas. Mi smo oni koje smo čekali. Mi smo ti koji moramo postaviti temelje nove svijesti. Mi trebamo biti živući primjer tog novog načina življenja i poimanja svijeta kako bi ostali mogli imati referentnu točku prema kojoj će se moći orijentirati. Mi moramo preuzeti ulogu svjetionika u oluji koji pokazuje put. Jer, ako mi svojim primjerom ne živimo to, ako mi u sebi ne nosimo to svjetlo, tko će?
Postavlja se pitanje, kako ćemo to učiniti? Kako ćemo biti nositelji tog svjetla? Kako ćemo biti promjena? Što nam je činiti?

Odgovor je vrlo jednostavan: Trebamo početi živjeti iz SRCA a prestati živjeti iz UMA.

Međutim, da bismo uopće bili u stanju ostvariti taj svjesni pomak, trebamo prestati svoju energiju davati negativnim vijestima kojima nas zasipaju putem medija i biti svoji. Da bismo doista doprinijeli promjeni svijesti, od presudne je važnosti da se isključimo iz medijske matrice koja neprestano bombardira našu svijest negativnom energijom i nameće nam svoje stavove. Sigurno ste primijetili da je 99,9% svih (dez)informacija koje primate kroz medije negativne naravi. Nije li to u najmanju ruku neobično? Nije li malo čudno da je samo negativan događaj kvalificiran da bude vijest? Sve je puno nesreća, ubojstava, sukoba, prijevara, laži, nepoštenja i nepravde. Sve one strše iz svojih medija pokušavajući iz vas izmamiti reakciju. Pokušavaju u vama izazvati revolt, gađenje, zaprepaštenje, nevjericu, nastoje vas šokirati. Neprestanim upumpavanjem sve većih količina straha i panike, oni utjeravaju vašu svijest prema negativnom kolosjeku kako bi vam na taj način oduzeli stvaralačku energiju koju biste inače mogli upotrijebiti za kreiranje nečeg lijepog. Dok ste izloženi tim 'vijestima' vi ste reaktivne lutke, a ne kreativna bića. U konačnosti, njihov cilj je da vam sustavnim plasiranjem negativnih i destruktivnih informacija usade osjećaj bespomoćnosti i beznađa pred kojim biste trebali pokleknuti i povjerovati da nema ničeg dobrog i lijepog u svijetu i da ste nemoćni da bilo što promijenite. Upravo zato moramo biti mudri i ne nasjesti na provokaciju. Dok god čitate novine, gledate televiziju, slušate radio, vi ste priključeni na matricu koja vam siše energiju. Zato, ugasite televiziju, ugasite radio, bacite novine. ISKLJUČITE SE I BUDITE SVOJI! Živite iz srca! Nemojte dozvoliti da virusi negativnih misli uđu u vašu svijest. Tu se ne radi o tome da zatvarate oči pred problemima ili da se pretvarate da nešto što je loše nije loše, tu se radi upravo o tome da, svjesni zamke, svoju kreativnu energiju prestanete davati tim selektiranim i serviranim negativnim događajima jer ih na taj način ojačavate. Vi ste snažna stvaralačka bića i sve čemu dajete svoju energiju raste. Kao što sam rekao na početku, kako možete negativnom energijom ostvariti pozitivan cilj? Kako možete očekivati da će se nešto negativno promijeniti ako tome dajete svoju energiju? Da biste promijenili nešto negativno, svoju energiju morate dati onome što je suprotno, dakle, pozitivnim stvarima.

Esencija ove mudrosti duboko je ukorijenjena u predaji američkih Indijanaca, u prispodobi o 'dva vuka' plemena Cheeroki.

Jednoga dana, poglavica Cheeroki plemena razgovarao je sa svojim unukom.

'U nutrini svakog čovjeka odvija se velika borba.' reče dječaku. 'Za prevlast se bore dva vuka. Jedan vuk je zao, nesretan i ružan: on je pun ljutnje, zavisti, pohlepe, sebičnosti, boli, žaljenja, krivnje, zamjeranja, lažnog ponosa, surovosti i oholosti, važni su mu odnosi podređenosti i nadređenosti. On širi laži, strah, mržnju, krivnju, oskudnost, siromaštvo i podjelu.

Drugi vuk je lijep i dobar: On je prijateljski raspoložen, radostan, drag, vedar, ponizan, ljubazan, pravičan, pošten, suosjećajan, velikodušan, iskren, zahvalan, hrabar i poticajan, potpuno usidren u dubokom shvaćanju koje nadilazi običnu mudrost.'

Unuk zastane i na trenutak duboko razmisli o riječima svog djeda koje je upravo čuo, a onda ga upita: 'Djede, koji će vuk pobijediti?'

Djed mu odgovori: 'Vuk kojega hraniš. Taj vuk će sigurno pobijediti'. 

 

Upravo imajući to na umu, naš primarni zadatak je da napravimo svjesni odmak od negativnosti i da svemu što nije ljubav odlučno kažemo: 'NE! Ovo nije dio moje istine i moje vizije svijeta! Izabirem djelovati iz ljubavi a ne iz straha. Odabirem slaviti ljepotu koja me okružuje i dopustiti toj energiji da raste u mojoj svijesti i da ona postane osnova svih mojih aktivnosti.'

Kad živite iz srca, vaša energija je iznimno visoka i snažna, stvarajući oko vas energetsko polje koje utječe na okolne energije i transformira ih. Sigurno ste primijetili kako se, kada vedra i nasmijana osoba uđe u prostoriju punu loše raspoloženih ljudi odmah podigne raspoloženje? Odmah se osjeti neka lakoća, kao da je svježi povjetarac prostrujio prostorijom gdje je dugo bio ustajali zrak. Zašto se to događa? Događa se zato što je pozitivna energija brža i na višoj frekvencijskoj razini od negativne. Upravo je to naš zadatak, da živeći iz srca podižemo energiju u svom okruženju i svim ljudima s kojima dođemo u dodir odašiljemo energiju ljubavi i prijateljstva, bez obzira što ih ne poznajemo, bez obzira što smo naučeni smatrati ih 'strancima', svjesni da su svi oni naša braća i sestre i da nas usprkos površinskoj različitosti povezuje ona zajednička dubinska nit iskonske dobrote, topline i ljudskosti. To znači otvoriti svoje srce i pustiti da ta energija ljubavi dopre do njihovog srca. Na taj način ćemo i drugima pomoći da se prisjete te istine.

Kao nositelji svjetlosti, od presudne je važnosti da budemo odgovorni za održavanje frekvencije ljubavi i ne potpadanje pod negativan utjecaj drugih. Ako je neka osoba prema nama neprijateljski raspoložena i pokušava nam oduzeti energiju, vrlo je važno znati da njezin uspjeh ovisi prvenstveno o nama, a ne o njima. Nitko nam ne može oduzeti energiju ukoliko mu to sami prethodno ne dopustimo. Jer, da bi to bilo moguće, mi se moramo spustiti iz područja visokih vibracija ljubavi (zatvoriti srce) u područje niskih vibracija straha (aktivirati racionalan način razmišljanja i ego svijest o odvojenosti), a tada igramo po njihovim pravilima. Umjesto toga, odgovorimo na njihov napad ljubaznošću. Najučinkovitiji način na koji možete promijeniti ponašanje drugih ljudi je da postanete njihovo vlastito ogledalo. Kada osobi koja prema vama šalje negativnu energiju reflektirate ljubav, vi postajete ogledalo njezinih vlastitih pogrešaka, odnosno njezine neuravnoteženosti. U dubini duše, ona će kad-tad postati svjesna da način njezinog ponašanja nije bio u skladu s njezinim srcem.

Živjeti iz srca ne znači samo isključiti se iz medijske bujice. To također znači napustiti zastarjela tradicionalna uvjerenja o tome što život jest i živjeti svoju vlastitu istinu i jasno ju govoriti u situacijama kada drugi oko vas pokušavaju svojim negativnim stavovima i automatskim nesvjesnim ponavljanjem starih mentalnih obrazaca održati status quo. Da bismo ostvarili promjenu u kolektivnoj svijesti, naša je dužnost iznijeti svoju istinu i pustiti da njezina energija odzvanja u umovima drugih kao protuteža dominantnom načinu razmišljanja. Nemojte procjenjivati je li situacija u kojoj ćete ju iznijeti društveno prihvatljiva ili ne. Djelujte iz srca. Nikada ne znate koja riječ za koju osobu može predstavljati unutarnji okidač svjesnosti. Ako neka osoba u našem okruženju negativno govori o drugima ili izaziva osjećaje koji potiču sukob ili podržavaju neprijateljstvo i nemir, možemo joj na lijep način ukazati da ne govori iz srca i zamoliti ju da promijeni temu. Tu nije riječ o sukobu s drugima, to je jednostavno naša odlučnost da nam druge osobe ne oduzimaju energiju. Naš zadatak je da povratimo ravnotežu, da stvorimo novi obrazac svjesnog življenja.

 

A sastavni dio stvaranja tog novog obrasca uključuje korjenitu promjenu u našem odnosu prema prirodi, u načinu na koji se odnosimo prema Zemlji. Najprirodniji način da povratimo ravnotežu vlastitih energija kao i energija u našem okruženju je da se vratimo prirodi. Što više vremana provodite u zajedništvu s prirodom, što više opažate i upijate njezinu veličanstvenu ljepotu i posmatrate blagotvorno djelovanje koje njezine energije imaju na vas, počinjete shvaćati da priroda nije objekt, da to nije neživa stvar. Suočeni s čarobnom ljepotom praskozorja ili žarko ružičastog sutona, ne možete a da vas ne preplavi osjećaj dubokog poštovanja i zahvalnosti. Vama se otvaraju oči srca i vi cijelim svojim bićem počinjete osjećati oku nevidljive energije koje emaniraju iz prostora, iz zemlje, drveća, biljaka. Shvaćate da je sve prožeto energijom i sviješću. Vi shvaćate da priroda ima inteligenciju koja je toliko moćna i složena da nadilazi vaše uskogrudno materijalističko poimanje života. Kada si posvijestite savršenstvo koje vlada u toj interakciji između neba i zemlje, kako Sunce svojom toplinom i energijom u sinergiji s biljkama omogućava fotosintezu i samim time život, razumijete da to ne može biti slučajno. Uviđate inteligenciju koja upravlja izmjenom godišnjih doba, kako se priroda ciklički prilagođava tim promjenama i u skladu s njima koordinira aktivnosti svih živih bića. Možda ne možete na mentalnoj razini shvatiti kako točno te zakonitosti funkcioniraju, ali osjećaj u vama nepogrešivo vam govori da je Zemlja živo biće, živi svjesni entitet kojeg ste vi sastavni dio. Vi ne morate od drugih tražiti potvrdu toga, vi to jednostavno intuitivno znate. To vam potvrđuje dubok mir koji ispunjava cijelo vaše biće dok boravite u tišini osamljene šumice, to vam potvrđuju mirisi koji vam opajaju dušu dok šećete livadama i poljima, to vam potvrđuje intenzivan osjećaj prisutnosti koji se javlja u tim trenucima zajedništva i bivanja s prirodom. Naposljetku, sama spoznaja da mi udišemo ono što ona izdiše, a da ona udiše ono što mi izdišemo, dovoljno govori o stupnju naše međusobne povezanosti. Počinjete shvaćati zašto je kod pripadnika svih urođeničkih kultura, počevši od američkih Indijanaca, kod kojih je ona najizraženija, preko Kelta, afričkih plemena do Aboridžina, toliko duboko ukorijenjena ideja o Zemlji kao o našoj Majci. Izvorna mudrost koja je sastavni dio kulture američkih Indijanaca odražava se i u dubokom poštovanju kojim je prožet njihov odnos prema svim stvarima.

 

Termini Majka Zemlja i Otac Nebo savršeno opisuju grandioznost i osjećaj ushićenja koji se instinktivno bude u svakome tko je odvojio nekoliko trenutaka da zastane i promotri zvjezdama razasuto nebo za vrijeme vedre večeri. U takvim trenucima postajete svjesni svetosti i prisnosti koja se događa u interakciji između vas i prirode.

 

Jedan od načina da doživite to sveto iskustvo uzajamne prisnosti sa Zemljom je da zagrlite stablo. Osjetit ćete kako vas to stablo ispunjava energijom i čisti vas od svih negativnosti koje imate u svom energetskom tijelu dok mu vi šaljete ljubav i zahvalnost. Ako zanemarimo programiranje kojem smo bili izloženi tijekom školovanja i otvorimo se osjećaju koji nam dolazi iz srca, bit ćemo u stanju osjetiti esenciju tog stabla, osjetit ćemo da svijest i inteligencija prožimaju sva stabla u šumi.

Marko Pogačnik, slovenski kipar i iscjelitelj Zemlje koji već desetljećima tehnikom litopunkture (zabijanjem kamenih monolita u akupunkturne točke zemlje), radi na iscjeljivanju područja koja su oštećena na energijskoj razini, tvrdi da se inteligencija i svijest prirode izražavaju u obliku elementarnih bića koja su odgovorna za sve energijske procese i osjećajne odnose u prirodi: 'Po mojem iskustvu, Zemlja najteže podnosi ignoranciju čovjeka spram njezine fantastične inteligencije koja djeluje kroz bezbrojne stanice. Obično ih nazivamo elementarnim bićima. Dobro ih znamo iz bajki i priča: patuljke, vile, rusalke, faune i duhove vatre. Jednostavno ih možemo podijeliti s obzirom na četiri elementa: zemlju, zrak, vodu i vatru. Vladajući ljudski um kroz duga ih je stoljeća potiskivao u područje nestvarnog, bajkovitog. A upravo nas priče upozoravaju na skrivenu istinu: vile i patuljci doista ne mogu pomoći sveznajućem razumu, ali vrlo lako čine 'čuda' onome tko otvori svoje srce.' I doista, fascinantno je koliko smo spremni odbaciti i zanemariti ideju da takva bića doista postoje, unatoč činjenici da cjelokupna slavenska i drevno-europska predaja obiluje pričama o redovitoj interakciji tih bića s ljudima. Neke nordijske zemlje poput Norveške i Finske još i danas, usprkos visokom stupnju urbanizacije i tehnologizacije, gaje dubok odnos poštovanja i uvažavanja životnog prostora elementarnih bića. Njihove vlade i gradske vlasti posebno paze da pri gradnji novih cesta, stambenih objekata ili bilo kojeg drugog građevinskog pothvata ne zadiru u osjetljiva energijska središta na kojima ta bića obitavaju. Sjetite se samo Ivane Brlić-Mažuranić i njezinih 'Priča iz davnine', 'Šume Striborove', 'Regoča' koje su bile nezaobilazni dio lektire u osnovnoj školi. U tim pričama, vile, patuljci, duhovi vatre i divovi, svi razgovaraju s ljudima. Odbaciti te priče kao mitove i bajke znači uskratiti si potpuniji doživljaj svijeta i zatirati vezu s našom višedimenzionalnom prirodom. To također znači našoj vlastitoj djeci uskratiti priliku da budu ono što jesu, djeca prirode i dehumanizirati ih, zahtijevajući od njih da se služe isključivo razumom. Naime, sve takozvane 'bajke' imaju ishodište u stvarnosti, inače ne bi mogle biti toliko rasprostranjene među pripadnicima udaljenih naroda koji se kulturološki i jezično razlikuju. Sve one govore o vremenu kada su ljudi živjeli u skladu s prirodom i bili u stanju pristupiti tom svijetu elementarnih bića živeći iz srca. Činjenica da mi takvu vrstu komunikacije smatramo bajkom dovoljno govori koliko smo se otuđili od naše prave prirode.

 

Kada ostvarite svjesni kontakt s prirodom, iskazujući joj duboko poštovanje i ljubav, vi ne samo da uravnotežujete sebe i sami postajete prirodni, vi iscjeljujete Zemlju. Sva područja na kojima ostvarite tu vrstu svjesnog kontakta za vas postaju sveta mjesta na kojima uvijek osjećate tu energiju ljubavi i zajedništva koja ostaje pohranjena u memoriji prostora. To je način na koji joj kažete: 'Hvala!' Naša promjena odnosa prema Zemlji, bez ikakvog vanjskog djelovanja, naš doživljaj Zemlje kao naše Majke koja se brine o nama i prema kojoj osjećamo duboko poštovanje i zahvalnost je sam po sebi dovoljan da stvorimo uvjete za njezino iscjeljenje. Jer, kada se mi promijenimo, sve oko nas se također nepovratno mijenja.
Pogačnik u prilog tome kaže sljedeće: 'Ako se sve više ljudi umiri u sebi i uskladi sa svojim pravim ja, nastat će iscjeljujuća energija koja će svakako imati učinak na sustave života planeta. To će potaknuti procese liječenja čak i ako čovjek u tom pogledu ne napravi ništa posebno. Taj povratni, matematički točan proces koji se temelji na zakonu makro-mikrokozmičke rezonance, pridonosi mojem uvjerenju da je nastojanje u procesu osobne preobrazbe najvažniji prilog za liječenje Zemlje, a i najdemokratičniji – nitko ne se može izgovarati da nije upućen u tajne liječenja Zemlje. Jednostavno se radi o tome kako se svaki pojedinac ponaša spram vlastitog tijela, svojih misli i osjećaja. Tu odgovornost prema životu u cjelini nitko ne može izbjeći, i obratno: svatko može na vlastit i neponovljiv način dati svoj prilog za liječenje Zemlje.'

O tome govore i starješine plemena Hopi u svojoj poruci čovječanstvu:

'Govorili smo ljudima da je ovo jedanaesti sat, a sada se morate vratiti i reći im da je VRIJEME SADA.

I potrebno je razmotriti određene stvari...

Gdje živite?

Što radite?

Kakvi su vaši odnosi?

Jeste li u pravom odnosu?

Gdje vam je voda?

Upoznajte svoj vrt.

Vrijeme je da govorite svoju Istinu.

Stvorite svoje zajednice.

Budite dobri jedni prema drugima.

I ne tragajte izvan sebe za vođom.

Ovo bi moglo biti dobro vrijeme! Rijeka sada teče velikom brzinom. Toliko je nabujala i brza da postoje oni koji će se bojati. Pokušat će se čvrsto držati za obalu. Osjećat će se rastrganima i strašno će patiti. Znajte da rijeka ima svoje odredište. Starješine nam govore da se moramo odgurnuti od obale, prepustiti se bujici rijeke i držati oči otvorenima a glavu iznad vode. I kažem vam, dobro pogledajte tko je tamo sa vama i slavite.

U ovom vremenu u povijesti, ništa ne smijemo uzimati osobno. A ponajmanje sebe same. Jer onoga trenutka kada to učinimo, naš duhovni rast i naše putovanje se zaustavljaju.

Vrijeme vukova samotnjaka je završilo. Okupite se! Napustite riječ borba iz vašeg ponašanja i vašeg rječnika. Sve što sada radimo mora biti učinjeno na svet način i u proslavi.

Mi smo oni koje smo čekali.'



Duboka mudrost američkih Indijanaca može nam poslužiti kao savršen model za stvaranje svijeta koji se temelji na mirnom suživotu s Majkom Zemljom i jedinstvu svih ljudskih bića. Ako svatko od nas počne živjeti u skladu sa sljedećim jednostavnim načelima koja su nam ostavili u naslijeđe, svijet kakav poznajemo danas mogao bi se uskoro činiti tek kao davni san.

Evo tih deset načela:

1. Zemlja je naša Majka, brinite se o njoj...

2. Poštujte sve svoje odnose...

3. Otvorite srce i dušu Velikom Duhu...

4. Sav je život svet, odnosite se prema svim stvarima s poštovanjem...

5. Od Zemlje uzmite samo ono što je potrebno i ništa više...

6. Učinite ono što treba učiniti za dobrobit svih...

7. Neprestano zahvaljujte Velikom Duhu za svaki novi dan

8. Govorite istinu, ali samo o dobru u drugima...

9. Slijedite ritmove prirode, ustajte i liježite sa Suncem...

10. Uživajte u svom životnom putovanju, ali ne ostavljajte tragove...




Izvorni post sa dodatnim video prilozima koje ovdje zbog tehničkih poteškoća nisam uspio ubaciti nalazi se ovdje.