Nedavno, proučavajući rad Rudolfa Steinera, nabasao sam na zanimljiv tekst o Čuvarima Praga. Tekst je došao kao vrh sante sinkroniciteta vezanih za „energetske parazite“ koji mi se dešavaju već dulje vrijeme.

Sve je krenulo tekstovima o energetskim vampirima, ljudima koji se hrane našom energijom, nastavilo se Castanedinim letačima, gnostičkim Archonima, islamskim Jinnima, indijanskim Wetikom, osobnim demonima i sl. Proširilo se spoznajama o kolektivnim parazitskim entitetima, korištenjem istih u sustavu crpljenja energije iz ljudskih tijela, Michael Tellinger, pa rad Gurđijeva na demehanizaciji, pa film Matrix… da ne duljim. Sve je leglo na svoje mjesto.

Teorija glasi. Da, postoje energetski entiteti koji se hrane našom energijom. Osobno sam ih susreo na ceremonijama Ayahuasce, primjetni su u svakom segmentu našeg postojanja na ovoj razini, kako oni pojedinačni, tako i grupirani u kolektivne entitete. I da, ti entiteti su također vozila u kojima borave duše i kao takve sigurno željne povratka kući.

Usporedio bi ih za početak sa nama, običnim ljudima.

Obični ljudi se hrane energijom drugih bića. Biljaka i životinja. I rijetki se zapitaju imaju li ta „niža bića“ išta protiv toga. Paraziti se hrane našom energijom. I isto ne pitaju imamo li mi išta protiv, jer mi smo za njih „niža bića“. I jedni i drugi vjeruju kako su na vrhu hranidbenog lanca. Ljudi formiraju kolektivne entitete, porodice, grupe, zajednice, države, korporacije i sl. Paraziti također. Ljudi su u većini totalno mehanizirani i njima je lako manipulirati, predvidljivi su i skloni gurnuti glavu u pijesak, jer „to je tako oduvijek i to tako mora biti“. Paraziti također, hrane se kako se hrane, jer to je oduvijek tako u njihovoj realnosti. Pa ipak, postoje istraživanja koja pokazuju da je ljudsko tijelo kao savršen „stroj“, i da energiju može dobivati iz drugih izvora, energija sunca, vode, zemlje, zraka (bretarijanci, jogiji itd). Gurđijev uči o energizaciji u transformaciji utisaka koji se dobivaju iz okoline, kao o najekonomičnijem načinu. U jednom interviewu Krešimir Mišak je spomenuo jednu fantastičnu primjedbu. Tko nam je i kada utuvio u glavu da moramo jesti? I koliko je velika mogućnost manipulacije ljudima ukoliko oni sami vjeruju da moraju raditi da bi jeli.

Tako mehanizirani ljudi uporno režu granu na kojoj sjede. Konzumiraju resurse, razbacuju se energijom, zagađuju zemlju, i kad je konačno unište umrijet će od gladi. Parazit također. Na kraju ubija to tijelo koje ga hrani, i kači se na drugo, kao što i mi zakoljemo drugu kokoš.

Postoji tu onda neka ekipa koja nešto više zna kako to funkcionira i onda manipulira ljudima. Zasigurno i kod parazita postoji isti sustav. Ljudska ekipa, znakovitih imena npr. „prosvijetljeni“ ili „slobodni zidari-graditelji“, zapravo u dogovoru sa parazitskom ekipom na višim nivoima, upravo putem letača krade energiju onima na nižim razinama piramide. Osobni letači su samo vojnici, pijuni, i vjerojatno i sami jedva spajaju kraj sa krajem. Korištenjem jednog od načela Thotha, „kako gore tako i dolje“, lako je povući paralelu između sustava ljudi i sustava letača.

I tako, jednog dana odlučujemo racionalizirati vlastito rasipavanje energije. Energija je Svijest, Svijest je Energija. Odlučujemo pratiti Gurđijeva, čitati Steinera, promatrati sebe i svoje reakcije, prestajemo brinuti, počinjemo doživljavati sinkronicitete. Počinje „buđenje“. I nakon dugog rada dolazimo do famoznog Čuvara prvog praga. Letač glavom i bradom, ako se mene pita. I što sad? On nam otkriva tajne moći i poziva nas da radimo zajedno. Dražesnog li poziva. Imamo mogućnost, uzeti ta znanja i koristiti ih egoistično za sebe (i svog letača) i svoj kolektivni entitet, grupu, državu, „vladu“ (i kolektivni entitet našeg letača). „Kad Dva postane Jedno a Jedno Sve, reći ćeš planini da se pomakne i planina će se pomaknuti“. Nas dvoje postajemo jedno ali ne postajemo sve. I zato „zlo“ funkcionira samo do određene razine i nije svemoćno. I zato nemože pobijediti.

Imamo i drugu mogućnost. Nastaviti vlastito prosvjetljenje i surađivati sa vlastitim letačem. Što? Surađivati sa vlastitim parazitom?

Ako smo dovoljno daleko odmakli (a jesmo, jer ako nismo nećemo ni stići do Čuvara) da shvaćamo da smo svi jedno i da se sve što nam se „dešava“ u cilju vlastitog spajanja sa Jednim, sa Izvorom, da živimo u svemiru jednosjedu, postavlja se logično pitanje: Kako integrirati dualnosti bez integriranja vlastitog letača? Možemo pokušati zaključiti kako „oni“ kao crna bića, demoni, krajnji polaritet dualnosti dobro-zlo, uopće nisu zainteresirani za prosvjetljenje i biranje alternativnog jelovnika. Da? Nije li tako i sa ljudima, pa ipak, neki se bude, neki izlaze iz te dualnosti. Osim toga da li je to naš zaključak? Pa naravno da će nam letač pokušati „podvaliti“ zaključak da je on „crn i odvratan“ da bi mi nastavili bauljati u dualnosti i da bi ga kroz tu dualnost nastavili hraniti. Što bi Ljubav rekla i napravila? Možemo li pokušati „pripitomiti zvijer i od vuka načiniti psa čuvara“? Nadalje, što siroće i može napraviti? Ako ustrajemo na ravnoteži u Svijesti, ako ne ulazimo u euforije ili depresije, energija ostaje u našem strujnom krugu i letač je gladan. Može se samo ustati i otići ili surađivati. Ako ustane i ode, sigurno će i sam doći pred svog „poslodavca“ i morati će snositi posljedice za svoju nesposobnost da zakolje običnu kokoš. Totalna sramota.

Zanimljivo je pritom pogledati energetsku bilancu te transformacije. Transformiranje vlastitog letača, demona, ega, kako god, vjerojatno predstavlja ogroman energetski potencijal. Unutrašnja borba sa njim i njegova sa nama, u oboma izaziva trenje, energiju, zamjenu za hranu. Malo pomalo shvaćamo da smo u mogućnosti sve više i više energije dobijati iz „obnovljivih“ izvora. Kako mi sve manje i manje jedemo meso i nastavljamo prema npr. bretarijanstvu, tako i on sve manje i manje živi od naše energije. Kao i uvijek bitna je ravnoteža. Kako bi Steiner rekao „krokodila povremeno treba i nahraniti, da nas nebi pojeo“.

Najljepša stvar koja se dešava pri toj energetskoj igri, je ta što ako se osobnom letaču uskrati gozba i ako mu se daje dovoljno energije samo za njegovu transformaciju i uzdizanje, i on će se početi ponašati energetski svjesno. I on će početi uskraćivati energiju njegovim kolektivnim entitetima. Letač je čini mi se najvažnija spona između nas i sustava koji postoji na našoj energiji. Utičnica na zidu svemira jednosjeda.

Evo jednostavnog recepta kako mijenjati svijet. Uskratite energiju svemu onome što ne želite vidjeti u njemu. Svijest je Energija. Nisu taj Thoth i njegove tablice blesavi, sve nam je rekao, samo trebamo razumjeti.

http://radioliberum.org/integracija-letaca-nemoguca-misija-ili-ipak/