Broj: 2041..
Godina: VII
21. rujna (septembra) 2011.
“NE GLEDAJTE NA SVIJET I NA LJUDSKA DJELA, VEĆ SE ZAGLEDAJTE U SVOJU DUŠU; I U NJOJ ĆETE NAĆI ONO DOBRO KOJE TRAŽITE TAMO GDJE GA NEMA. NAĆI ĆETE LJUBAV, A KAD NJU NAĐETE, POZNAT ĆETE DA JE TO DOBRO TAKO VELIKO DA ONAJ TKO GA IMA U SVOM POSJEDU NEĆE NI POŽELJETI NIŠTA DRUGO”.
Krišna
Dragi prijatelji,
Parabolična priča POSAO SREBRARA iz jučerašnjeg tihovanja na najbolji način komentira poruku pjesme iz “Bijele kule” za današnje tihovanje. Zrcaljenje Boga u sebi i obrnuto, osjećaj je pred kojim I MISAO I RIJEČ ODLAZE NEOBAVLJENA POSLA, da se poslužim omiljenom “definicijom” Boga, zapisivačice “Bijele kule” – Vesne Krmpotić:
78. GLEDALA SI SEBE A VIDJELA MENE
Gledala si sebe, a vidjela Mene,
u dvorani svečanoga zbora,
za govornicom,
u snu.
Vidjela si i čula si Mene, a to si bila ti.
I sve to bijaše san, o sanjana - Ja sam ga sanjao,
sjedeći u dvorani, gledajući te i slušajući,
svjestan da sanjam -
svjestan da sam sanjan.
“Bijela kula”, knjiga 51. Zapisala Vesna Krmpotić
Stotinu i osam blagoslova neka dobiju svi
oni koji ovo pismo pošalju na sto više adresa.
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
P.S.
Svim utjelovljenjima ljubavi koji su poslali priloge za ovaj mail,
od srca hvala.