Više nego li u NJEGA vjerovala sam u Merkura, Veneru i druge zvijezde. Nositelji sreće su mi bili važniji od GOSPODINA. Bila sam zaslijepljena astrologijom i tumačenjem zvijezda I svugdje naokolo sam pričala kako su zvijezde utjecale na moj život i pozitivno ga usmjerile. Astrologija je jedna od tih malih pukotina u našem duševnom životu, čemu ne pridajemo nikakvu važnost. I kada zapazimo kako smo uhvaćeni u te trikove, koje imaju svoj izvor također u demonskom, tada je većinom prekasno da se toga oslobodimo. Tada sam započela slijediti svaku modnu struju vremena. Sva naučavanja - makar proizašla iz bolesnih glava - bila su mi zanimljivija negoli Radosna vijest GOSPODINOVA. Sve je bilo "VAŽNIJE" nego li Sveto pismo i stoljećima stari katolički nauk Crkve. Počela sam stoga vjerovati u to d se jednostavno umre i tada iznova započne s jednim drugim životom.

Ponovno rođenje, reinkarnacija je za mene bila dobrodošla nauka da bi ispunila svoj život bez vjere i bez duše. Zahvalnost prema svojem STVORITELJU bila mi je tuđa. Uopće nisam na to mislila. MILOST je bila nešto što sam izbrisala iz svojeg rječnika - ona je postal TUĐA RIJEČ za mene, čije značenje sam posve zaboravila i koju nisam više trebala za moje životno usmjerenje. Uopće nisam bila svjesna da je GOSPODIN za mene platio veliku cijenu, da sam također i ja otkupljena za cijenu NJEGOVE dragocjene Krvi. Toga svega sam postala svjesna kod tog ispita O DESET ZAPOVIJEDI po riječima i pitanjima tog nebeskog glasa. Sada sam sve to posve jasno vidjela. Sljepoća je kao izbrisana. Pitali su me (ti nebeski glasovi) i željeli znati što znam o DESET ZAPOVIJEDI. I predbacivali su mi da sam priznala da sam si umišljala da častim BOGA; da ljubim BOGA. Udarali su me mojim vlastitim riječima. I što bi to trebalo značiti ... da li sam trebala jednostavno biti poslana đavlu, u pakao?

Kada je jednom jedna dobra žena došla k meni u ordinaciju da bi moje prostore pokadila s mješavinom trava, poškropila svojim tekućinama sreće i da bi održala ceremoniju za izgonjenje nesreće, rekla sam joj:"Ja ne vjerujem u takvo zavaravanje. Ali samo vi to obavite; nikada se ne može znati... Ako ne škodi, može samo nečemu koristiti!" I tako je ona ispunila oblacima dima prostore, mrmljala svoje riječi čaranja i poškropila je svim vodicama, da bi time pomogla sreći I dobrom raspoloženju u mojim prostorima. Tako se pokazalo,da je ovo primitivno čaranje I praznovjerje koje se protivi mojoj znanstvenosti imalo veće značenje i utjecaj u mojem životu nego li GOSPODIN i NJEGOVO EVANĐELJE.

Imala sam u svojim prostorima ordinacije, - u jednom uglu, kamo nitko nije mogao pogledati, ni pacijenti također to nisu mogli zapaziti - skriven jedan mesnat list biljke "Aloe Vera" (na španjolskom: "Penca se saliba"), za koji mi se reklo, da će istjerati zle energije iz prostorije. Prosudite na kojim stranputicama i krivim putovima sam se nalazila! Ako ste sve to zapazili, vidite kakva je PRAZNINA ispunjala moj život umjesto pravog NAUKA. To je sramota i danas se toga stidim. Ali nažalost takav je stvarno bio moj tadašnji život!

I nastavljali su (ti glasovi) tako analizirati moj život na temelju DESET BOŽJIH zapovijedi. Pri tome su pokazali također posve točno kako sam se ponašala prema svojim bližnjima. Kako često sam ipak očitovala GOSPODINU da GA ljubim i rado imam, prije nego li sam se od NJEGA, svojeg GOSPODINA BOGA okrenula. Prije nego li sam počela lutati po stranputicama ateizma I slijediti kriva učenja, često sam rekla GOSPODINU: "Moj GOSPODINE i moj BOŽE, ja TE ljubim!"