NEBESKA PJESMA
Duh se nikad nije rodio
I nikad neće prestati.
Prije njega vrijeme nije postojalo,
Kraj i početak su samo sni.
Nerođen, besmrtan i nepromjenljiv
Ostaje Duh zauvijek,
Smrt ga uopće ne dotiče,
Iako njegova kuća izgleda mrtva.
("Song Celestial" Nebeska pjesma od Edwin Arnolda)
Kad je učenik spreman javlja se Učitelj. Taj te Učitelj čeka već na pragu Staze ... a jedan od Majstora uzima u zaštitu. On te već pozna, vidi tvoja naprezanja, upravlja tvojim koracima, vodi te u situacije ljepše za tvoj razvoj, čuva te i bdije nad tobom poput majke. Staza izgleda osamljena i tamna, ali Prijatelj je blizu. Tvoja osamljenost na stazi je samo prividna. Učitelj je uvijek spreman, iako Ga ti ne vidiš. On bdije nad svakim tvojim korakom. Čim stupiš na stazu, brzo ćeš osjetiti upliv njegove zaštite. Tvoj život koji je do sada bio miran i jednoličan, počet će se mijenjati. Dobre i loše okolnosti naizmjence će se redati sve brže i brže. Periodi napornog rada mijenjati će se sa periodima gluhima i pustima. Zatim će nastupiti opet tjedni i mjeseci ogromnih obaveza, koje obični čovjek ne bi mogao savladati. Te brze i naizmjenične bure i zatišja šalje ti Učitelj, da bi se ti uvjerio o prolaznosti svih zemaljskih stvari.
Sve što samo poželiš, imat ćeš, ali ne onda kad to Ti želiš, već istom onda kada to prestaneš željeti, kako bi upoznao, da vrijednost ne leži u njima samima, već samo u tvojoj želji. Osobe i stvari tebi najmilije, napuštat će te baš onda kada budeš mislio da si siguran i da ih pobjeđuješ. U tim momentima pričiniti će ti se ta osamljenost i pustoš nadljudskom i neizdrživom, ali sjeti se, da u tim momentima Učitelj najbliže je tebi. Ta ti si odlučio sam žrtvovati sve i odreći se svega, da bi mogao stupiti na stazu i slijediti stope ONOGA, koji nije imao ni glavu gdje skloniti. To su sredstva, koja vode do Praga Staze. Nije dakle nikakvo čudo što iza tog Praga nailaziš na tako malo ljudi. Za njih je to još preteško, odreći se svega. Zato je tamo tako pusto i prazno, ali samo privremeno, momentalno, jer si i ti sam "taman". Kasnije će se ta staza rasvijetliti. Onda će biti svijetlo na tvom putu, jer ćeš i ti sam postati Svjetlom. Tamo nema sunca kao ovdje na Zemlji. Tamo svatko mora sam biti sunce.
Iz knjige: Radža joga: Geofrey Hodson