13. Kralj mora pozorno pratiti stanje u kraljevstvu. Staro i loše održavano okruženje znakovi su zapuštenosti. Stoga bi kralj trebao stalno obnavljati kraljevstvo kako bi stekao dobar glas.
14. Mora dobro paziti na koji će način koristiti kazne. U isto vrijeme ne smije oklijevati kazniti zločince. Budući da je ljude često moguće dovesti u red kažnjavanjem, kralj mora ovladati vještinom pravednog kažnjavanja.
15. Osobni interes najsnažniji je pokretač svačijeg života. Nitko nije drugome drag ukoliko s time nije povezan nekakav dobitak.
16. Riznica uvijek mora biti puna.
17. Uvijek mora osobno nadgledati rad službenika.
18. Nikada ne smije vjerovati stražarima grada ili utvrde samo zato što su stražari.
19. Svoje poslove ne smije otkrivati svojim neprijateljima. Mora znati da se kraljevstvo ne može zaštititi pukim poštenjem ili prostodušnošću. Moraš biti pošten, ali u isto vrijeme i lukav.
20. Kralja kojega poštuju njegovi podanici, prirodno će poštovati i njegovi neprijatelji.
21. Ništa, pa ni najmanju sitnicu, čovjek ne može ostvariti sam. Mora imati pomoć suradnika.
22. Kralj nikada nije dovoljno oprezan. Zli ljudi se mogu činiti poštenima, dok se pošteni mogu činiti nepoštenima. Poštenjak može postati nepoštenim, zbog toga što nitko zauvijek ne ostaje istim.
23. Iako se nikome ne može u potpunosti vjerovati, ne imati povjerenja također je krivo. Stoga je ispravno načelo: vjeruj, ali i provjeri.
24. Kralj ne bi smio dopustiti zlobi da se usadi u njegovo srce
25. Ispravno ponašanje (dharma) deviza je koja bi trebala voditi kralja. Ne postoji ništa moćnije od nje! U mjeri u kojoj smanjuje ili zanemaruje ispravno ponašanje (dharmu), kralj oko sebe širi propast.
26. Smrt je bliska svakoj osobi svakoga trena njezinog života. Ono što smo planirali učiniti sutra, moramo učiniti danas, i to još prije podne!
Jer, smrt je neumoljiva. Ona nikada neće pričekati i provjeriti jesu li svi naši planovi ostvareni. Vrlo je važno na nju biti spreman. Život je samo prolazno putovanje.
27. Čovjek se rađa i umire sam. Čovjek nema niti jednog istinskog suputnika na putovanju kroz dramu koja se zove život. Supruga, otac, majka, sinovi, rođaci, prijatelji... Svi se oni okreću od našeg tijela te se zatim okreću svojem poslu. Jedino ispravno ponašanje (dharma) prati tijelo. Ono je jedini odani i trajni čovjekov prijatelj, jedino za čime bi on trebao težiti.
Nakon što je izgovorio sve što je trebao reći, Bhišma se blago nasmiješio i sklopio oči, što je bio znak Pandavama da odu.
1.3. Način vrednovanja kvalitetnog liderstva
Kako vrednovati kvalitetno liderstvo pitanje jekoje se samo po sebi nameće. Ljudi se često pitaju: "Nije li i Hitler bio veliki lider budući da je postigao da njemački narod čini ono što je on želio da čini. Za njegove vladavine Njemačka je postigla značajni industrijski i tehnološki napredak. Osvojio je gotovo cijelu Europu i Sjevernu Afriku." Iako je sve to istina, Hitler je ljudima u Njemačkoj i u većem dijelu Europe donio neizrecivu patnju i nesreću.
Kvalitetno vodstvo se može vrednovati prema visokoj razini trajnih vrijednosti koje lider ostavlja za sobom nakon što se povuče s mjesta događanja. Navedenu istinu možemo uočiti ako promotrimo sustav vrijednosti ugrađen u obiteljima, institucijama, poduzećima, vojsci, lokalnim zajednicama, pa čak i kod cijelih naroda.
Negdje u prošlosti, zahvaljujući pradjedu ili majci, jednom ili dvojici lidera i njihovom vodstvu, stvara se kultura koja još uvijek postoji.
1.4. Liderstvo za određena područja rada
Ljudi često žele znati kako da postanu dobri i uspješni lideri u svom području rada, na primjer, lideri sportskih ekipa, bolnice, škole, sveučilišta, servisne službe, tvornice automobila, vojne postrojbe ili bilo čega drugoga. Odgovor na to pitanje sasvim je jednostavan. Devedeset posto vodstva ovisi o našem karakteru. Stoga bi osnovna svrha svakog odgojno-obrazovnog sustava trebala biti izgradnja karaktera na temelju univerzalnih ljudskih vrijednosti.
Učenike bi se trebalo neprestano podsjećati na tu osnovnu činjenicu. Nastavni planovi i programi, kao i programi ostalih izvanškolskih aktivnosti u odgojno-obrazovnim ustanovama trebali bi se usmjeriti na ostvarenje toga cilja.
Kvalitetan karakter osnova je liderstva na svim područjima života i rada koja sačinjava 90 posto naših liderskih sposobnosti. Dodamo li preostalih deset posto u obliku znanja o određenom području, tada na tom području postajemo istinski lideri. Na primjer, djelotvornost vojnog generala 90 posto ovisi o njegovom karakteru, a deset posto o njegovom stručnom znanju i vještini ratovanja.
Isto tako, uspješnost poslovnog lidera 90 posto ovisi o njegovom karakteru, a deset posto o njegovoj sposobnosti da upravlja određenim poslom.Rezultati istraživanja provedenih na Stanford Research Institute u Americi potkrepljuju gornje navode.
Tijekom 80-ih godina mnogi su se američki znanstvenici bavili istraživanjem uzroka japanske dominacije u gospodarstvu, unatoč činjenici da Japanci nisu raspolagali s većim brojem sveučilišta i poslovnih škola na kojima se izučavalo poduzetništvo i menadžment
Istraživanja Stanford Research Instituta usmjerila su pozornost na neka u Americi tradicionalno zanemarena područja ljudskog rada, zaboravljene odrednice kvalitetnog liderstva. Sublimirani rezultati istraživanja sadržani su u sljedećoj hipotezi: "Dvanaest posto 'uspješnog upravljanja' (pojam koji se u poduzetništvu koristi za liderstvo) čini znanje, a 88 posto 'ophođenje s ljudima na ispravan način'."
U nastavku teksta ćemo dokazati da je karakter lidera ustvari taj koji osigurava "ophođenje s ljudima na ispravan način". Niti jedna druga vještina ne može zamijeniti ovu ključnu kvalitetu. Ugledni američki autor Emerson ovu je općepoznatu činjenicu izrekao riječima: "Ono što jesi toliko mi glasno zvoni u ušima da zapravo ne čujem ono što mi govoriš."
1.5. Liderstvo vs. Upravljanje
Još od Francuske revolucije znanstvenici su liderstvo smatrali nedemokratskim fenomenom, a na ulogu lidera gledali su kao na zloupotrebu privilegija povlaštene aristokracije i feudalaca. Sam pojam liderstvo poprimio je u akademskim krugovima negativnu konotaciju budući da je demokracija trebala donositi jednakost svima pa prema tome, smatrali su tada, nema potrebe za vodstvom od strane bilo kojeg pojedinca.
Takav način gledanja na situaciju pokazao se posve pogrešnim. Demokracija u svojoj biti donosi jednakost mogućnosti, što nikako ne znači da svi ljudi imaju jednake sposobnosti. Čak su i dva brata, istog nasljeđa i odgojena u jednakim uvjetima, različito sposobna u praktičnom životu.
Nažalost, otpor prema liderstvu dugo se održao, posebice u Francuskoj i Americi koja je postavila "jednakost" za jedan od temeljnih stupova svojeg ustava. Koncepcija liderstva novi je udarac doživjela s razvojem upravljanja kao društvene znanosti na sveučilištima što je kulminiralo sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kada je Robert MacNamara bio ministar obrane te kada je u američkoj vojsci koncepcija liderstva zamijenjena menadžmentom. U to su vrijeme SAD ratovale u Vijetnamu gdje su, po prvi puta u svojoj povijesti izgubili. Ključni razlog njihovog poraza pronalazimo upravo u zamjeni koncepcije liderstva upravljanjem. Iz tog poraza su izvukli pouku, te su ubrzo nakon rata u obuci oficira iznova počeli naglašavati važnost liderstva.
Ovdje moramo reći da je menadžment veoma koristan alat u rukama pravog lidera. Neka osoba može biti kvalitetan menadžer, a da istovremeno ne bude kvalitetan lider. No, nitko ne može biti kvalitetan lider, a da istovremeno nije dobar menadžer. U tom je smislu korisno navesti promišljanja najuglednijih stručnjaka za liderstvo i menadžment, Petera Druckera i Warrena Bennisa o razlikama između ta dva fenomena:
"Menadžment se bavi nižom razinom poslovnih problema: kako mogu na najbolji mogući način nešto napraviti? (efikasnost, op. ur.). Liderstvo se bavi najvišim ciljevima: što zapravo želim postići? (efektivnost, op. ur.). Menadžment se odnosi na to 'kako raditi neke stvari na pravi način', dok se liderstvo odnosi na to 'kako raditi prave stvari'.
Menadžment se odnosi na vješto uspinjanje po ljestvama; liderstvo određuje jesu li ljestve prislonjene na pravi zid."
1.6. Liderstvo je nusproizvod duhovnosti
Kako budemo napredovali kroz ovaj tekst, u našoj raspravi na temu liderstva, sve će vam više postajati jasno kako je kvalitetno liderstvo ustvari nusproizvod duhovnosti. Navedena činjenica je toliko značajna da ju moramo naglasiti već na samome početku budući da je provođenje iste osiguralo indijskoj civilizaciji da preživi više od 6.000 godina.
Ključni pojam koji se u indijskoj kulturi povezuje s liderstvom je Tyaga. Iako ovu sanskrtsku riječ nije lako prevesti, možemo ustvrditi kako se njezin smisao odnosi na kvalitete kao što su požrtvovnost,nesebičnost, samo-odricanje, odustajanje od vlastitih sebičnih interesa. Upravo je to vrlina koja lideru omogućava da postigne nemoguće.
No, na ovom mjestu moramo postaviti pitanje:
Što je to duhovnost? Što je to samospoznaja?
Duhovnost možemo definirati kao stanje uzdizanja iznad religijskih dogmi i obreda koji se održavaju bilo u crkvi, džamiji ili hramu. Duhovnost znači prvo razumjeti, a nakon toga i spoznati, pa zatim doživjeti viši i složeniji život, onkraj fizičkih osjetila. Drevni mudraci su usvezi s time znali reći:
"Dobro je biti rođen u okvirima neke religije. Nije dobro umrijeti u njoj. Čovjek mora uvijek rasti kako bi se oslobodio ograničenja, pravila i doktrina koje priječe slobodu njegovih misli.
Čovjek se mora osloboditi ceremonija i obreda kako bi dosegao razinu na kojoj crkva, hram ili džamija više nisu važni, na kojoj svi putovi završavaju u mjestu gdje svi putovi započinju."
Duhovni razvoj se postiže kada čovjek svoj svjetovni život usklađuje s ljudskim vrijednostima. Vrhunac duhovnog razvoja odnosi se na iskustvo vlastite stvarnosti koje su sveci i proroci svih vjera opisali na isti način:
1. "Moj Otac i Ja smo jedno" - Isus Krist,
2. "Ja sam istina" - Anal Haqq, islam,
3. "Ja sam to", "Ti i ja smo jedno" (So' ham) -
sanatanadharma (vjekovna vjera Indije).
Copyright:
M&M International Publishers, New Delhi, 1994.
Uredio: Marko Lučić
Lektura: Sanjin Lukarić
Prijevod: Cleo - jezici i informatika, Zagreb