1. Uvod

Vodstvo predstavlja idealizam na djelu.

(M. Gandhi)

Čovjek može na ispravan način izvršavati zadatke koje je preuzeo samo kada u potpunosti razumije istinsko značenje čovječnosti.

Potrebno je shvatiti da tijelo, um i sebstvo zajednički tvore ljudsko biće. Prvo od to troje (tijelo) podrazumijeva djelovanje.

Drugo (um) odnosi se na spoznaju. Treće (sebstvo) se odnosi na postojanje. Postojanje, djelovanje i spoznaja zajedno čine čovječnost.

Za sve što čovjek želi postići u ovom svijetu, prvo mu je potrebno tijelo. Bilo što je moguće postići samo uz pomoć tijela.

Zbog toga se tijelo poistovjećuje s djelovanjem. Zatim, kako bismo odredili što je dobro ili loše, ispravno ili krivo, istinito ili neistinito, grješno ili pohvalno, koristimo moć ispitivanja i razlučivanja. Ta sposobnost razlučivanja smještena je u našem umu. Um je instrument poimanja. Nakon toga slijedi princip sebstva koji je nepromjenjiv i koji je postojan u svojoj Istini.

Jedinstveni je izraz za ovo troje - tijelo, um i sebstvo - saccidananda (bitak, svijest, blaženstvo). Bitak je To što jest.

Načelo koje nam omogućuje da shvatimo fizičko, svjetovno, ono što je iznad svjetovnog i znanstveno naziva se svijest. Kada se bitak i svijest nađu zajedno, javlja se blaženstvo. To iskustvo ljudsko biće proživljava zahvaljujući svom tijelu. Čovjek je izraz bitka, svijesti i blaženstva.

Ako je čovjek - umjesto da živi iskustvo ovog jedinstva - usredotočen samo na tijelo, spušta se na razinu životinje. Ta razina je stanje u kojem tijelo nije povezano s umom ili sebstvom. Kada um nije povezan sa sebstvom ili nema spoznaje o svojoj povezanosti sa sebstvom, zahvaljujući svojoj podređenosti tijelu čovjek se pretvara u demona.

Sebstvo uvijek ostaje božansko, te ni na koji način nije povezano s tijelom ili umom. Cjelokupna čovjekova osobnost dolazi do izražaja samo kada postoji skladno jedinstvo tijela, uma i sebstva.

Ako nekoga upitamo što želi najviše od svega, on će reći: "Želim živjeti dugo i udobno". Aliako bismo ga nakon toga upitali što podrazumijeva pod tim "udobno", većina njih ne bi nam znala jasno odgovoriti. Mnogi smatraju da moraju steći bogatstvo i uživati u svim vrstama udobnosti kako bi bili sretni.

Ali prava sreća se ne sastoji u tome. Sreća se također poistovjećuje s načinom života prema našim željama, što podrazumijeva nesmetano se kretati, raditi ono što nas zabavlja i provoditi vrijeme u gošćenju. To nije istinska sreća jer istinska sreća uključuje poštivanje sebstva i proživljavanje blaženstva sebstva. Onaj tko nema vjere u sebe, u svoje sebstvo, dopušta egoističnoj umišljenosti da se razvije i da ga dovede do uništenja. Takav način shvaćanja je korijen sveg zla.Privrženost istini, nadzor nad osjetilima, staloženost,mir, obzirnost i suosjećanje predstavljaju pet životnih dahova za čovjeka.

Ako se želi da ovih pet kvaliteta koje čine život služe za posvećenje ljudskog života, prijeko je potrebno održavati čistoću misli, riječi i djela. Pored toga, onaj tko teži tome da postane lider, mora vladati trima vrstama znanja:

1. spoznajom o sebi samome (što podrazumijeva poznavanje svojih sposobnosti i slabosti),

2. znanjem koje se odnosi na vlastito područje rada,

3. poznavanjem društvenog okruženja.

Pravi lider mora imati ono što se može nazvatiindividualnim (ili osobnim) karakterom inacionalnim karakterom. Samo takve osobemogu postati istinski lideri. Odbacivanjem sebičnih interesa, podjela na "moje" i "tvoje", istinski se lider treba posvetiti dobrobiti svih i podržavati ugled svoje zemlje. U svim prilikama on mora kročiti ispred svih, a ne se ponašati nanačin da izdaje naredbe iz pozadine. Svojim životom mora davati primjer drugima. Današnji svijet posebno treba lidere koji će biti vodiči nadjelu.

Samo osoba koja živi istinu, ispravnost, mir,ljubav i nenasilje, koja osjeća radost zbog toga i tu radost može podijeliti s drugima, može se nazvati liderom. Osim ovih vrlina, istinski lider mora biti nesebičan i prožet duhom požrtvovnosti.

U svom srcu mora njegovati želju da pomogne drugim ljudima i težiti da zadobije njihovo odobravanje svojim služenjem. On mora biti pripravan podnijeti i najveću žrtvu zbog drugih.

Lider je onaj koji se odriče svake pomisli na posjedovanje, koji teži samo dobrobiti društva inastoji biti primjerno ljudsko biće.

1.1. Povijesne pretpostavke

U čovjekovom razvoju, koji je tijekom povijesti bio dugotrajan i spor, ulazimo u potpuno nova

vremena. Razdoblje od tri stoljeća, počevši od 1850. godine, po svemu je sudeći povijesno razdoblje postupnog mijenjanja čovjekove svijesti o njegovoj vlastitoj duhovnoj stvarnosti, i njenog uzdizanja na mnogo višu razinu nego što je to danas. Mi smo danas negdje u sredini tog presudnog razdoblja. Zadivljujuće je što možemo promotriti iz ptičje perspektive sve ono što se zbilo u prvih 150 godina ovog značajnog prijelaznog razdoblja.

Već i kratak pregled pokazuje da su događaji u ovih 150 godina bili mnogo značajniji nego cjelokupna prethodna povijest čovječanstva.

U ovom je razdoblju kulminiralo ljudsko nastojanje da se osmisle brojni načini dostizanja krajnjeg cilja mira i napretka. Različiti su koncepti iskušani, ali nažalost, nije bilo većeg uspjeha. Raznovrsni politički sustavi - monarhija, diktatura, kolonijalizam, imperijalizam, fašizam, socijalizam, komunizam, vođena demokracija i slični, bili su prvo prihvaćeni, a zatim postupno odbačeni u različitim dijelovima svijeta. Demokracija, sustav koji se pokazao najbolji od svih, polako i šepavo napreduje te sa sigurnošću možemo reći da nije postigao željenu svrhu. Ni kapitalizam niti komunizam nisu riješili gospodarske probleme stanovništva. Izuzetan napredak na polju znanosti i tehnologije svakako je učinio život mnogo ugodnijim, ali nije nimalo pridonio trajnoj ljudskoj sreći.

Upravo obratno, život je  danas postao mnogo više stresan nego što je ikada prije bio. Dva svjetska rata sa zastrašujućim gubicima u ljudstvu i imovini, i trajan hladni rat koji je potom uslijedio, vodili su se za ostvarenje "pravednog svjetskog poretka". Izraz "pravedni svjetski poredak" samo je pojam stvoren kako bi se osiguralo poštovanje ljudske sebičnosti. Na razini pojedinca, sebičnost je postala moralna, te je poprimila naziv "samodostatnog individualizma". Pomak od služenja društvu na služenje sebi poremetio je ljudsku prirodu.

Što nam je onda činiti u preostalih 150 godina prijelaza u novo doba? Izazove 21. st. znanstvenici su procijenili i sagledali s hladnom uzdržanošću i objektivnošću. Ti će izazovi predstavljati traumatski šok za čovječanstvo. Nadajmo se da ćemo shvatiti kako svi možemo propasti ako se ne uspijemo uzdići iznad sitnih i uskogrudnih sebičnih interesa. Izazovi s kojima ćemo se vjerojatno morati suočiti jesu:

1. demografska eksplozija u svijetu, naročito uzemljama u razvoju,

2. ozbiljni gospodarski poremećaji,

3. ozbiljni ekološki poremećaji koji ne ostaju uokvirima nacionalnih granica.

Hoće li čovjek preživjeti? Odgovor je bezuvjetan i glasi: "da, hoće". Ova se tvrdnja temelji načinjenici da su dalekovidni ljudi, koji vide mnogo dalje od svog vremena, već oblikovali plan čovjekovog preživljavanja. I ne samo preživljavanja već i dostizanja doba mira, povoljnih prilika i obilja za sve. Ovaj plan se temelji na življenju usklađenom s općeprihvaćenim ljudskim vrijednostima od strane svake vjere i filozofije u svijetu.

Nažalost, čovjek je tisućama godina zanemarivao ovaj plan. Umjesto toga, nastojao je ostvariti sreću putem stjecanja i putem osjetilnih zadovoljstava.

Sada polako shvaćamo da takav način života dovodi upravo do suprotnih rezultata - do pohlepe, nemira, napetosti, svađa, sukoba i duhovne praznine. Svijest o toj istini sve više raste i nastavit će se širiti kako se sve više budemo suočavali s okrutnom stvarnošću.

Razdoblje koje se nalazi pred nama, sve do početka 22. st., možemo slobodno nazvati vremenom:

LJUDSKOG ZAJEDNIŠTVA, GLOBALNOG

GOSPODARSTVA I PRIPADNOSTI SVIJETU

Prijelazni period do novog zajedništva u moćnoj globalnoj državi bit će miran ukoliko lideri naučeuvjeravati, radije negoli dominirati. Prijeko potreban temelj za takvu vrstu liderstva, kao što ćemo raspraviti u ovom tekstu, odnosi se na kvalitetunesebičnosti. Ostvariv je samo u slučaju kada će lideri, radi dobrobiti čovječanstva u cjelini, uzdignuti svoj pogled iznad individualizma usredotočenog na njih same.

Uzdizanje vizije na tako visoku razinu neće biti jednostavno. Tijekom posljednjih stoljeća pristup "osobnog interesa" pojedinaca, skupina i naroda duboko se usadio u ljudsku psihu, tako da nam je sada potreban svjestan napor, a možda čak i ozbiljan potres kako bi se on slomio i promijenio.

Na sreću, povijest pamti mnoge pojedince koji su očuvali viziju čovječnosti učinivši tako najveće moguće dobro čovječanstvu. No, postoji i nebrojeno velik broj ljudi u svakoj zemlji i kulturi kojima pristup sadržan u drevnoj indijskoj molitvi - "neka cijeli svijet uživa u miru i obilju", ne predstavlja samo riječ na papiru, već način življenja. Govorim o muškarcima i ženama koji su nadvladali svoju sebičnost i posvetili svoj život poboljšanju života svojih sunarodnjaka.

U New Yorku, Londonu, Calcutti, Tokiju i drugim gradovima i mjestima žive ljudi koji u tišini izlaze nahraniti gladne, pomoći ojađenima i razveseliti bolesne. Oni su samo dio od milijuna ljudi koji znaju da nesebično služenje predstavlja nepresušni izvor velike radosti. Broj takvih pojedinaca iz dana u dan postaje sve veći.

Ovaj je tekst napisan kako bi se budući i sadašnji lideri upoznali s nekim temeljnim istinama o liderstvu, praktičnom primjenom liderstva, te najviše od svega, kako bi se ukazalo da je liderstvo sposobnost koju svatko može razviti i steći, samo ako je spreman učiniti napor da izmijeni svoj karakter. Isto tako, ovim se tekstom želi ukazati kako su mudrost i vrlina kvalitete u svačijem dosegu. Odlučni pojedinci uvijek iznova potvrđuju ovu činjenicu. Iskustvo nam govori kako možemo postati vladarima svoje vlastite sudbine, samo ako razvijemo snagu volje i ustrajnost.

Mnogi uglednici sumnjaju u koncept ljudskih vrijednosti i nesebično liderstvo, te ga nazivaju utopijom i uzaludnom nadom. Govore nam, ne bez razloga, kako cjelokupni pristup zanemaruje prevladavajuću stvarnost u svijetu. Ovisnost o drogama, promiskuitet, nepoštivanje etičkih načela, endemično nasilje i slično ponašanje postali su sastavnim dijelom ljudske kulture u cijelom svijetu. Televizija, zasićena sugestivnim reklamama koje potiču ljudska osjetila i životinjske nagone, odigrala je presudnu ulogu u ovom pogoršanju.

Kako je onda moguće transformirati ovakvo stanje? Nada proizlazi iz činjenice da je "čovjek osposobljen za samo-revoluciju". Nakon vrlo podrobnog i dugotrajnog istraživanja razvoja čovjeka, države i društva, Toynbee i Ikeda su predvidjeli da će u sljedećem poglavlju povijesti

"...ljudska vrsta uspjeti u svojem političkom i

duhovnom ujedinjenju."

Činjenica je da današnji čovjek koristi samo 7 do 9 posto potencijala uma koji u sebi krije nevjerojatne potencijale koje u ovom trenutku ne možemo niti zamisliti. Suočena s izborom između nestanka i preobrazbe, ljudska će vrsta, možda i nesvjesno, vjerojatno izabrati preobrazbu. Naša nada leži u mladim ljudima, budući da u školama, na koledžima i sveučilištima očito možemo pronaći obilje idealizma. A upravo će ti mladi ljudi postati lideri budućnosti. Stoga bi bilo dobro da uvijek imamo na umu kako je:

"Krajnji cilj mudrosti sloboda;

krajnji cilj kulture savršenstvo;

krajnji cilj znanja ljubav;

a krajnji cilj odgoja i obrazovanja karakter."

1.2. Drevni savjeti o liderstvu

Najstarija rasprava o kvalitetnom liderstvu datira iz vremena od prije 5.000 godina. Ako ju pažljivo proučimo, vidjet ćemo da je još uvijek aktualna i posve primjenjiva u današnjem svijetu.

U Indiji, na bojnom polju zvanom Kurukšetra, nedaleko današnjeg glavnoga grada New Delhija, dogodila se velika bitka opisana u epohalnom djelu Mahabharata. Bitka se odvijala među rođacima, Pandavama i Kuravama, a Pandave su izvojevali pobjedu. U bitci koja je trajala 14 dana glavni zapovjednik Kurava je bio Bhišma, mudri starac kojeg su voljeli i poštovali pripadnici obiju zaraćenih strana. U borbi je teško ranjen te je u takvom stanju ostao ležati na zemlji.

Krišna, božanski vodič i strateški savjetnik Pandava, poveo je svoje ljude nakon bitke do Bhišme kako bi mu odali počast. Zamolio ga je da ih na samrti poduči umijeću liderstva što je ovaj i prihvatio izgovorivši sljedeće mudrosti:

1. Želiš li ovladati umijećem liderstva i ispravnoupravljati svojim kraljevstvom moraš znati da je kraljeva sveta dužnost da ispravno vlada, te da djelovanje određuje sudbinu, a ne obrnuto.

2. Kraljeva najveća dužnost je poštivanje istine. Istina je najsvetije utočište, cijeli svijet počiva na istini.

3. Kraljevo ponašanje mora biti besprijekorno. Samo-savladavanje, poniznost, pravednost i otvorenost neophodne su kvalitete za uspješno vodstvo. Kralj uvijek mora potpuno nadzirati svoje strasti.

4. Za kralja je opasno podleći blagosti. On ne smije biti odviše popustljiv jer se ljudi neće na njega obazirati, neće ga dovoljno poštivati kao ni ono što govori. Mora izbjegavati i drugu krajnost, da bude previše strog, jer će ga se ljudi bojati, što nije baš najsretnija situacija.

5. Suosjećanje je kraljeva važna osobina. No, u isto vrijeme ne smije biti pretjerano popustljiv jer će ga nitkovi smatrati slabićem.

6. Budnost je prijeko potrebna vrlina. Neprestano mora proučavati i promatrati kako svoje prijatelje tako i svoje neprijatelje.

7. Njegova se osnovna dužnost odnosi na njegove ljude. O njima se mora brinuti, ne misleći pri tome na sebe i svoje zadovoljstvo. Svoje osobne želje i zahtjeve mora podrediti željama i zahtjevima svojih ljudi o kojima mora brinuti na isti način na koji majka brine o svojoj djeci.

8. Kralj mora paziti da nikome u potpunosti ne predaje povjerenje. Svoje najintimnije misli mora sakriti čak i od svojih najbližih i najdražih.

9. Kada je to potrebno, kada mu je pozicija slaba, mora znati potražiti zaštitu unutar zidina svoje tvrđave. Mora biti spreman sklopiti mir s nadmoćnijim neprijateljem.

10. Govor mu uvijek mora biti ugodan.

11. Trebao bi se okružiti plemenitim ljudima slične naravi. Jedina razlika između kralja i njegovih službenika bijeli je kišobran koji označava njegov viši položaj.

12. Ljudi bi trebali živjeti u slobodi i sreći, kao što žive u svom roditeljskom domu. Suština njegove uloge odnosi se na zaštitu ljudi i njihove sreće. A to nije nimalo lagan zadatak koji traži poznavanje različitih metoda. Vještina, dosjetljivosti istina, sve tri kvalitete izuzetno su važne.

- nastavlja se -