Broj: 2167.

Godina: VIII

11. veljače (februara)  2012.

 

 

 

"I CRNI PETAK

DOBAR JE ZA POČETAK;

NI RAJ

NIJE DOBAR ZA KRAJ".

Alek Marjano

 

 

 

Dragi prijatelji,

Kada istražujemo što je to što je za Boga "nemoguće", osim onih dječijih zavrzlama DA STVORI KAMEN TOLIKO VELIK DA GA NI ON SAM NE MOŽE PODIĆI, pjesma iz "Bijele kule" nam pokazuje jednu jedinu takovu točku relacije u odnosu na SVOJU NEVJESTU, LJUDSKU DUŠU – Bog ne može DA JU NE LJUBI jer, kako je Bog LJUBAV, On ne može negirati svoj identitet:

 

 

36. DOLAZI VRIJEME DA SE KAŽE

 

Dolazi vrijeme da se kaže,

što bih Ja učinio za Svoju nevjestu,

ljudsku dušu.

 

Ja bih za nju prekrojio kopna i mora,

Ja bih za nju prebrojio pijesak svih pustinja,

izmjestio bih zvijezde iz sudboslovnih putanja,

Ja bih za nju od sama Sebe prosio.

 

Ja bih za nju bez piska i vriska

bos po žeravici plesao.

Ja bih podmetnuo leđa pod njenu kočiju,

sedam bih puta po sedam stoljeća služio

na imanju kojemu sam kralj.

 

Samo jednu stvar ne bih mogao:

da ju ne ljubim.

 

Mogao bih joj kao paž namještati skute,

a ona da ne zna...

Mogao bih biti njezin vrtlar, vozar, kuhar,

a ona da nikad ne sazna...

 

Nema stvari, koju za nju ne bih učinio.

Osim jedne: da ju ne ljubim.

 

"Bijela kula", knjiga 83. Zapisala Vesna Krmpotić