Broj: 2177.

Godina: VIII

 

 

“PRIJE NEGO ŠTO URADITE NEŠTO,

MORATE DA BUDETE NETKO”.

Johan Wolfgang fon Goethe,

 

 

Dragi prijatelji,

Kada kroz tišinu čujemo glas Boga da nas pita ZAŠTO SEBI USKRAĆUJEŠ MOJE ZADOVOLJSTVO onda nam do svijesti dolazi poruka kako trebamo razumjeti značaj božanske čestice u nama. U formi dijaloga pjesma iz “Bijele kule” nam to puno, puno bolje tumači:

 

 

 

9.  DOK SI PROLAZIO U ZLATNOJ KOČIJI

 

Dok si prolazio u zlatnoj kočiji kroz razdragano more, čula sam Tvoj glas, gdje me pita:

“Gdje si sinoć bila, kapi, čekao sam da Mi ugledaš lice, čuvao sam ti mjesto u prvomu redu vida...?”

“Nisam Ti, Gospode, izašla pred lice, jer sam u neznanju svojemu vjerovala da nećes primijetiti moj nedolazak, i da Ti neću nedostajati u silnomu moru svetačke i anđeoske ljubavi.”

“Nikada ne vjeruj da se to može dogoditi - da ne osjetim prazninu mjesta na kojemu si trebala sjediti, a ne sjediš - nikad ne pomisli da će Me šuma odvratiti od pažnje prema listu - veličina šume i lista za Mene je ista - razlike nisu Moj svijet...

Sinoć sam te čekao, da Mi ugledaš lice... Zašto sebi uskraćuješ Moje zadovoljstvo?”

 

 

„Bijela kula”, knjiga 57. Zapisala Vesna Krmpotić