Osam stupnjeva su:
1. Yama (pravila vanjske discipline)
2. Niyama (pravila unutarnje discipline)
3. Asana (ispravan položaj)
4. Pranayama (kontrolirano disanje)
5. Pratyahara (uvlačenje čula)
6. Dharana (koncentracija)
7. Dhyana (meditacija)
8. Samadhi (uranjanje)
1. Yama se sastoji iz pet točaka:
- ahimsa = nenasilje (u drugom smislu isto što i ljubav prema svim živim bićima). Ne treba nikome nanositi bol ni mišlju, ni riječju, ni djelom.
- satya = držati se istine. Uvijek treba jasno da kažemo što smatramo istinom, ali pri tom treba da pazimo da to uradimo prijateljskim i nježnim riječima, a ne da njom vitlamo kao nožem. Ne treba da se pretvaramo niti da zbog dobiti laskamo drugima, niti da koristimo izgovore.
- asteya = ne krasti. Također, to znači i da ne treba da svoja nadanja vezujemo za stvari koje pripadaju drugima i ne treba činiti preljub.
- brahmasharya = čist život, čednost. Isto tako, značenje je i da treba da izvršavamo svoje dužnosti u ovom svijetu, ali da svoje misli i djela usmjerimo ka cilju.
- aparigraha = ne zgrtati imovinu, ne primati.
2. Niyama se takođe sastoji iz pet točaka.
- saucha = čistota. Naša odjeća, tijelo, ali i naši osjećaji i misli trebaju biti čisti. Trebalo bi i da kontaktiramo samo sa ljudima čistog duha, koji neće loše utjecati na nas.
- santosha = unutarnji mir, zadovoljstvo. Kompatibilan je sa slijedećim:
- tapah = askeza, samosavlađivanje, samodisciplina.
- svadhyaya = izučavanje, proučavanje. Čitati, proširivati svoje znanje (ali, čitati samo knjige koje nadahnjuju).
- ishwara-pranidhan = vjerovanje. Vjerovati prije svega u samoga sebe, vjerovati u svoj Put, vjerovati u duhovnog učitelja i vjerovati u neobične moći. Jer, sve je moguće, ništa nije nemoguće.
.
3. Asana = uopćeno, pod asanama se podrazumijevaju fizičke vježbe koje omogućavaju zdravlje i vladanje vlastitim tijelom.
4. Pranayama = vježbe disanja. Pranayama održava tijelo čistim i aktivnim, a unutarnje organe čini opuštenim, pročišćenim i regeneriranim.
5. Pratyahara = uvlačenje. Jogija uspoređuju s kornjačom: kad god i gdje god zaželi, ona može uvući sve dijelove svoga tijela pod oklop ili da ih izvuče ispod njega. Tako i jogi treba da uvijek može uvući svoja čula ili da ih potpuno otvori.
Prva četiri stupnja Radža joge su priprema za vježbanje Pratyahare.
6. Dharana = koncentracija. Duhovna i emotivna koncentracija na jednu točku. Postoje energetski centri, Čakre, koji se nalaze u određenim djelovima tijela. Ti centri su mjesta u kojima je energija, odnosno snaga čovjeka blokirana. A da bi se ti centri aktivirali, odnosno probudili, neophodna je koncentracija. Postoje 64 joga Krije koje dajem svojim joga-prijateljima, odnosno učenicima. One su namijenjene za kultiviranja Prane pomoću koncentracije na određene centre. I, ako imate dobru koncentraciju, pri vježbanju tih Krija osjećate da kroz čitavo tijelo počinje da struji nešto poput fontane. To je fontana energije i svjetlosti. Tada osjećate kao da se rastačete, vaša karma se rastvara i duh jogija se sjedinjuje sa vječnom radošću i srećom. I tada se vaša koncentracija završava i počinje meditacija.
7. Dhayana = meditacija. Meditacija znači da duh gubi vlastitu egzistenciju, stapajući se sa predmetom koncentracije. Sve tehnike na putu ka meditaciji su samo predvježbe. U samoj meditaciji više nema predstava (slike intelekta). Meditacija je, takođe, ceremonija – ceremonija sa individualnim Sopstvom koje je dio kozmičkog. Osjeća se kosmička snaga u sebi i to veoma usrećuje. Svi problemi nestaju. Ono što ostaje je čist Bitak. Ima se osjećaj da se unutrašnjost pročišćava sve dublje i dublje. Otkriva se duboka ljubav i razumijevanje toga šta je Život. Sviće kosmička svjetlost i u srcu postoji samo Jedno – univerzum, to sam ja.
Meditacija predstavlja vrijeme kad se um rastače i postaje jedno sa predmetom koncentracije. Tada osjećate da tri glavna Nadija (nervi koji vode energiju kroz čitavo tijelo) postaju vrlo aktivni. Pana (mjesečev sistem ili simpatikus koji polazi iz lijeve nozdrve) i Apana (sunčev sistem ili parasimpatikus koji polazi iz desne nozdrve) se sjedinjuju u Manipura Čakri (pupčani centar) i penju se uz kičmu. To je buđenje Sušumne, centralnog nervnog sistema, odnosno buđenje snage koju neki zovu Kundalini. Kundalini je energija ili snaga kojom jogi, putem koncentracije i meditacije, privlači iz kosmosa snagu u vidu blaženstva, anande. Prvo što se tada događa je osjećaj kao da hiljade mrava ide po vama, ne samo kroz kičmeni stub nego kroz cijelo tijelo. Poslije pet minuta osjećate toplinu, tijelo se zagrijava. Ako poslije petnaest minuta tog procesa prekinete svoju koncentraciju, odnosno meditaciju, to se završava. A ako se ne uplašite i ne prekinete, tada se ta energija iz čitavog tijela skuplja i kreće ka kičmi, što je znak sjedinjenja Pane i Apane. Taj proces njihovog sjedinjavanja podsjeća na pokrete zmije. Pokreti zmije su vrlo meki, ali vijugavi. Taj osjećaj vijuganja predstavlja komešanje Pane i Apane koji teže da se usklade i uđu u Sušumnu. I, čim se spoje, nastaje snažan grč trbušnog mišića, koji proizvodi jedan specifičan zvuk, poput okidanja žice na gitari. Taj zvuk stvara jednu vrstu vibracije koja prožima cijelo tijelo i osvjetljava ga. U vašem unutrašnjem prostoru, u Čidakaši, pojavljuju se takve svjetlosti kakve nikad u životu nijeste vidjeli. I to traje oko 45 minuta. Poslije tog vremena, osjećate da ste izvan granica vremena i prostora. Unutar kičmenog stuba osjećate pokrete koji podsjećaju na plivanje labuda. On samo klizi. Šta to znači? Meditacijom budite svoje unutrašnje sposobnosti, budite svoje unutrašnje snage, budite sve centre i oplemenjujete tu energiju da biste oslobodili svoju svijest, odnosno sebe.
Međutim, da bi se to postiglo, neophodna je duga i ozbiljna priprema, oslobađanje od strahova, kompleksa i ega, čišćenje Antakarana (psihičke funkcije čovjeka).
Zato, sve u svoje vrijeme. Prvo Jama i Nijama. Znajući ovo, kada to budete doživjeli, znaćete kakva je radost meditacije. Jer, realizacija treba da bude praktična, a ne u riječima. A prvo što treba da učinite je da u sebi stvorite harmoniju, ljubav, Bhakti (ljubav, predanost). Kad osjećate ljubav, to je kao buđenje pustinje poslije kiše. Kad u pustinji padne kiša, odjednom se pojavljuju hiljade zelenih biljaka. Tako je ljubav kiša kojom zalivate svoje centre, odnosno Čakre. I za kratko vrijeme ćete osjetiti da se u vama dešava nešto ugodno, nešto raste. Znajte, nitko ne može postići Oslobođenje bez ljubavi. Pod tim ne podrazumijevam da morate vjerovati u Boga ili u neku religiju. Bhakti znači voljeti samog sebe, razumjeti samog sebe, spoznati svoj put i biti otvoren i pun ljubavi za sva stvorenja. A to je za jogija najvažnije. Cilj jogija je potpunost, jedinstvo – izaći iz kruga rađanja i umiranja. Cilj vašeg joga-puta je druga stvar koju treba da imate na umu prilikom meditacije: šta želite da postignete, gdje želite da budete. I treće – ljubav za taj put, ljubav za taj cilj.
Meditacijom se ulazi u Samadhi.
SAMADHI
8. Samadhi = stanje nad-svijesti, božanske svijesti. Kad se on dostigne, čuju se prekrasni zvuci, vidi i osjeća beskraj, bezgranično prostranstvo bez prepreka. Definitivno buđenje svijesti, Samospoznaja, Oslobođenje, spoznaja Boga. Prošlost, sadašnjost i budućnost postaju jedno
Samadhi je najviše stanje svijesti koje ljudsko biće može dostići u životu. On je cilj našeg duhovnog putovanja na Zemlji. Samadhi je stanje nad-svijesti u kojoj se sjedinjuju onaj koji zna, znanje i predmet znanja. Ja želim znati. Ja sam onaj koji zna. Ja želim to znanje. Ujedinjenjem te tri tačke gledišta pojavljuje se Istina i doživljaj: "Ja sam To". Kada se s tom spoznajom naše Jastvo sjedini, sva tuga, sav strah, sve vrste nevolja završavaju. To je proces Mokše, Oslobođenja, cilj joge. Oni koji su to postigli više se ne poistovjećuju sa tijelom, umom, čulima, emocijama, osobinama, svjetovnim položajem ili zvanjem. Oni su potpuno svjesni svog božanskog postojanja, neograničenog, nepromjenljivog, vječnog bića. U sebi otkrivaju čitavi svemir i Jastvo poistovjećuju s kosmosom: Moje tijelo je čitava Zemlja. Moja se svijest širi u sva četiri smjera. Moja prana (životna energija) je energija koja plovi u svakom atomu svemira. Svi elementi u svemiru moji su elementi. Ja sam beskrajan prostor. Moja svijest (čidakaš) obuhvata čitavi kosmos.
To se ne može doživjeti samo intelektom, već jedino kada znanje, onaj koji zna i predmet znanja postanu jedno. U realizaciji jedinstva SO HAM (Ja sam To) sva pitanja dobiju odgovor i sve želje bivaju ispunjene - znalac koji želi znati više ne postoji, ne postoji znanje koje bi trebalo steći ili predmet koji bi trebalo spoznati. U punoći savršenog postojanja sve su želje ugašene. To iskustvo znači realizaciju Istine - Samorealizaciju i realizaciju Boga.
U osnovi razlikujemo dvije vrste Samadhija: Đada Samadhi (nesvjesni) i Ćaitanja Samadhi (svjesni).
Nesvjesni Samadhi može biti Laja i Sahad.
*Laja Samadhi je slično dubokom snu bez snova. No, u stvarnosti čovjek ne spava, već zapravo ima radosno duhovno iskustvo. U ovom Samadhiju sve se zaboravlja – misli miruju i osoba ima iskustvo duboke unutrašnje radosti, sklada, mira i blaženstva. Ovaj prvi stepen Samadhija može postići svako nakon nekoliko godina vježbanja joge, na primjer tokom ili nakon vježbanja pranajame (tehnike disanja) ili joga nidre (tehnika dubokog opuštanja, joga način spavanja).
*Sahad Samadhi je najčešće povezan sa snažnim osjećanjem bhakti. To je prekrasno iskustvo , no, nažalost, ne traje dugo. Sličan je laganom transu iz kojeg se čovjek nakon nekoliko minuta probudi.
Dvije vrste svjesnog Samadhija su Savikalp i Nirvikalp. Savikalp znači s kretanjem uma. U ovom Samadhiju emocije, misli i želje još uvijek postoje – dijelom kao svjesno, a dijelom kao podsvjesno ili nesvjesno karmičko sjeme. Vrste ovog Samadhija su: Prosvjetljenje i Astralno putovanje.
*Prosvjetljenje počinje več u Agja i Bindu Čakri (energetski centri koji se nalaze u glavi – Agja, tačka između obrva, treće oko; Bindu, na zadnjem dijelu glave, mjesto gdje se uvrće kosa). Što smo bliže Sahasrara tački (centar na vrhu glave), svjetlost zrači jače, sve dok se konačno svi oblici ne rastoče, a naš unutrašnji prostor ne bude ispunjen zračećim svijetlom koje je sjajnije od hiljadu sunaca. Zapažamo prekrasan, sveprožimajući zvuk, a pred našim unutrašnjim okom se otvaraju vrata k Beskonačnom. Novi, zadivljujući svijet pun čuda i tajni sada se razotkriva pred nama, različit od bilo čega što smo ikada zamišljali ili pojmili.
Svi mi želimo duhovna iskustva. No, kada se vrata Sahasrare otvore za nas, može se desiti da budemo poput ptice koja sjedi na otvorenim vratima svoga kaveza, nesigurna treba li odletjeti u slobodu ili ostati u dobro poznatoj okolini. To je upravo ono što mi osjećamo kada se otvore vrata Sahasrare. Iako je to ono za čim smo čeznuli i čemu smo stremili, potrebna je hrabrost da napravimo sljedeći korak kada stanemo na taj prag. Ako na površinu izrone nesigurnost, strah i sumnja, tada treba prestati s vježbom i posavjetovati se sa Učiteljem.
*Astralno putovanje je slijedeći stupanj Samadhija, koji se dostiže u astralnom svijetu. Na tom stupnju možemo sresti sve božanske inkarnacije, svece i Učitelje koji su postigli oslobođenje i realizaciju Boga. Ovdje primamo svoju prvu inicijaciju. Stižemo u čistu, božansku svjetlost koja prožima Dušu. Tu možemo imati mnogo predivnih iskustava, a u „normalan“ svijet se vraćamo ispunjeni mudrošću i znanjem.
Iz Savikalpa Samadhija konačno ulazimo u Nirvikalpa Samadhi.
*Nirvikalapa Samadhi je stanje čiste radosti i potpunog mira. Đivatma gasi svoju vječnu žeđ. Dospijeva do najviše svijesti i s njom se sjedinjuje. Kaže se: Duša pije nektar Amrit-Pan (nektar besmrtnosti) i konačno dolazi do mira i odmora i doživljava pravo blaženstvo: nema svjetovnog znanja, nema više zahtjeva, nema želja. To je neopisivo stanje iz kojeg ne želimo da se vratimo, nemamo razloga da se vratimo. Nalazimo se svuda i nikuda ne treba da idemo, nema granica, nema razdvajanja, udaljenosti, ni puta, samo Jedinstvo. Mi smo središte – Duša, Jastvo i sam Bog. Duša se potpuno sjedinjuje sa božanskim i kosmičkom sviješću i osjećamo svoju Dušu u svakom živom biću, čak i u biljkama i životinjama. Postoje jogiji koji postizanjem ovog Samadhija završavaju svoj život, fizički svijet im više nije važan i potreban, a ima onih čija se svijest opet povlači i oni ostaju sa ljudima da bi im predali svoje znanje.
bglavac
irida
edin.kecanovic
