Nekada su nam bili ciljevi imati porodicu, biti dobro statuirani, imati dovoljno novca za sitna uzbuđenja i avanturice, sada su nam ciljevi spoznati boga, upoznati sebe, doživjeti promjenu. Iako su nam se i prije kroz naše ciljeve provlačili motivi za mirom i radošću, zadovoljstvom i ispunjenjem, ali ih nismo našli kroz ispoljenje materijalnosti, sada smo se okrenuli ka spiritualnosti kao načinu da ti novi ciljevi donesu nam zadovoljenje unutrašnjih motiva. Kada pogledamo u sebe vidimo da je naša potraga uvijek i bila motivisana unutrašnjim mirom, unutrašnjom radošću koju smo tražili u odnosima sa drugima i skupljanjem stvari, unutrašnjim zadovoljstvom. Kako smo uvidjeli da nam jurnjava za materijalnim zadovoljstovm ne pruža ispunjenje unutrašnjih motiva, te i dalje izaziva strah, nelagodu, nemir, fizičku i psihičku bol, okrenuli smo se spiritualnim objašnjenjima i spiritualnoj potrazi. U stvari nikada nismo ni želili spiritualnost, želili smo da se riješimo straha, nelagode, neugodnosti emocija, mentalne zbrka, bola koji često osjećamo duboko u sebi, a ne tamo neku potragu za metafizičkim zadovoljstvima. Ali pošto to nismo mogli dobiti u okruženju u kojem se nalazimo okruženi ljudima koji i dalje pokušavaju da kroz materiju ispune unutrašnju prazninu, morali smo promjeniti sredinu i ljude, uzeti novo ime za igricu koju igramo. Krenuli smo u potragu za spiritualnim ciljevima, dok je istina sasvim drugačija, u stvari krenuli smo u potragu da se riješimo svega onog što nam je zagorčavalo život u materiji, a to su naše emocije i naši mentalni koncepti.

Sa aspekta Rada na Sebi motivi su od izuzetne važnosti, jer nam oni omogućuju gorivo za našu potragu za sobom. Oni nas guraju da tražimo i ne odustajemo sve dok ne zadobijemo ono što smo označili kao bitno u toj potrazi. Motiv bi mogao definisati kao pogonsko gorivo koje nas tjera da neumorno idemo ka cilju koji nam treba obezbjediti ispunjenje unutrašnje najdublje želje ili motiva.

Motivi mogu bi razne prirode, od straha, nemira, nemoći, fizičke i psihičke nelagode, i slično. Motivi su obično duboko nezadovoljstvo u najvećem broju slučajeva, iako nam motiv može biti i nešto pozitivno tipa, ljubav, mir, radost, zadovoljstvo i slično. Oni nisu tzv. želja za upoznavanjem boga glavom i bradom, tj. oni nisu orijentisani ka cilju koji ti trebao nekim čudom ili ko zna kako dati nam riješenje unutrašnje potrage. Zato i pravimo razliku između ciljeva i motiva.

Ciljevi sa druge strane su ono što želimo da postignemo na nekom globalnom planu. Tipa: cilj nam je upoznati ljude koji mogu da nam pomognu u unutrašnjoj potrazi, ili dobiti učenje pomoću kojeg ćemo moći da sebe bolje sagledamo, ili recimo cilj nam može ostvarenje blagostanja kroz unutrašnju ravnotežu. Drugim riječima, ciljevi su uvijek odraz unutrašnjih motiva. Tako kada neko kaže da mu je unutrašnji motiv strah od suočavanja sa sobom, cilj se automatski sam od sebe definiše, tj. cilj bi u ovom slučaju bio riješavanje straha. Ciljevi i Motivi jedne druge nadupunjuju. Jedne druge odražavaju. Kao što nas stvarnost odražava u našoj unutrašnjosti ali i obrnuto tako i ciljevi i motivi jedni druge odražavaju i ne mogu biti razdvojeni. Ciljevi su uvijek odraz duboke motivacije za ili protiv nečega. Ciljevi su nešto što ispunjenjem unutrašnjih motiva mi zadobijamo. Motiv i cilj vam ne može biti probuđenje, jer ne znate što to znači, ali vam cilj može biti upoznavanje sebe koje je motivisano prazninom koju osjećate duboko u sebi ili čak neizvjesnošću koju osjećate ili nemoći da budete svoji u smislu slobodnog ispoljavanja svojih osjećanja i najdubljih poriva ili nešto tome slično.

Znači motiv je taj koji vas tjera da težite ispunjenju ciljeva koji ste postavili ipred sebe. Cilj sam po sebi uvijek ispunjava neki duboki unutrašnji motiv koji nas je poslao u potragu za nekim ciljem. Stoga svaki iskreni tragaoc mora sam sa sobom da raščisti svoju motivisanost, jer bez poznavanja motivisanosti mi letimo od cilja do cilja dok unutrar sebe uvijek osjećamo duboku neispunjenost ciljevima koje postižemo. Kada spoznamo motive koji su nas usmjerili u potragu za sobom, ili koji su nas umjerili na Stazu koju nazivamo Spiritualnom Stazom ciljeve na toj stazi više nije teško ostvariti jer su oni odraz nas samih, naše sjedinjenosti, nešeg ispunjenja praznine u sebi koju osjećamo zbog unutrašnje rascjepkanosti i stalnog sukoba.

Ono što klasični duhovni tragaoc čini jeste kretanje za ciljevima koje nudi spiritualnost bez poznavanja svoje motivisanosti. On ne zna zašto želi te ciljeve, već je čuo da ti ciljevi mu mogu dati osjećaj dugoke sreće, mira i radosti, te sada za njima teži dok i dalje ne zna osnovni razlog zašto to čini. Kada pričate sa nekim tragaocem koji je zalutao u dohovnost, a takvih je većina oko nas, obično vidite da ih ni taj novi oblik vanjske zabave ne zadovoljava i da oni nisu ispunjeni. Redivno ponavljaju mantre, redovno meditiraju, redovno idu kod gurua, druže se jedni sa drugima ali unutrašnja rascjepljenost se ne riješava, već se što je najgore, pojačava. Do pojačavanja dolazi zato što sve rade potpuno nesvjesni samih sebe. Postoji niz raznoraznih tehnika koje dovode do različitih ciljeva, ali ako mi unutar sebe nismo jasni, ako nismo dovoljno svjesni i pažljivi one nas uvode u pojačano pražnjenje nesvjesnog, tj. pojačava se nezadovoljstvo, strahovi, negativne emocije. Te tehnike enertigiziraju sistem uma i tijela, ali na svom putu ne mimoilaze ono što bi mogli nazvati negativnim. Kao što ostvarauju ciljeve, na isti način one pojačavaju pražnjenje nesvjesnog i potisnutog. Tako da uskoro postajemo svjedoci još većeg sukoba koji se u nama odigrava, ispoljavanja novih strahova za koje nismo ni znali da imamo, pojavljivanje nove neravnoteže i ko zna šta sve ne.

Oni koji nas vode na tom putu, najčešće su ljudi koji ni sami ne znaju ništa o ovome, koji i sami imaju iste probleme, i na kraju dobijemo da sljepac vodi sljepca. Obojica na kraju upadaju u rupu i zamke spirituanosti, nezadovoljstvo se povaćava, dolazi do razdora i mi napuštamo neki određeni oblik duhovnog puta u potrazi za novim oblikom koji bi trebao da nas ispuni i da nam razlog za život. Kao što pretpostavljamo ni taj novi put neće ništa napraviti, jer nismo riješili osnovne stvari u sebi. Stojimo na staklenim nogama koje uskoro mogu da puknu ako se ne suočimo sa istinskim stanjem u nama. Sve dok bježimo od suočavanja, od bola, od straha i slično, nećemo naći mir, radost i sreću, jer oni nisu u ciljevima već u dubokom jedinstvu sa samim sobom.