Četvrta, peta i šesta faza

  One odgovaraju notama LA, SO i FA Puta. Ove note, tačnije rečeno, čine Prilazni put koji vodi ka Putu. Ova se faza, uključujući notu SI, predstavlja u smislu Stepeništa uz koje se čovjek mora da popne.

Ovo ezoteričko stepenište ima jednu posebnu osobinu koju moramo stalno imati na umu. Mi ne možemo ostajati dovijeka na nekoj od ovih stepenica.  Nakon jednog određenog zastoja koji će biti dovoljan da čovjek ispuni zadatak koji se od njega zahtijeva od strane note koja je na snazi, ta stepenica će ga pustiti da se popne na nju.

  Prilikom svog uspona ovim Stepeništem, stepenicu po stepenicu, tragaoc će morati da obavi sljedeće zadatke:  

-         nota LA – da omogući svojoj Ličnosti da raste u najvećem mogućem stepenu

-         nota SO – da je razvije

-         nota FA - da dovede u ravnotežu tri donja centra zamjenom mehaničkih veza između njih svjesnim vezama svakog od tih centara sa magnetnim centrom, kome će onda ti niži centri biti podređeni.  

  Penjući se Stepeništem na ovaj način, počinjući od note SI, prelazeći preko nota LA i SO, tragaoc će stići do note FA. Kada ispuni zadatak predviđen za tu notu, on će postati čovjek br. 4.

Moral koji je eliminisan iz njega biće nadomješten uz pomoć dejstva njegove svijesti, odnosno, on će biti zamijenjen embrionom svijesti istinskog ‘Ja’, čija će svjetlost polako penetrirati, malo po malo, kroz magnetni centar sve dok ne obasja cijelu Ličnost tragaoca. Moramo imati na umu da čovjek br. 4 još uvijek ostaje u nekim aspektima vanjski čovjek; i on je još uvijek smrtan. Međutim, on je sada spreman da pređe preko drugog Praga, iza kojega, zaklonjen od ‘A’ uticaja i Zakona Slučajnosti, počinje Put u pravom smislu riječi. Kada ostvari taj stepen, tragaoc postaje čovjek od uticaja ‘C’.

  Ne smijemo nikada smetnuti s uma da čovjek bilo šta da radi, on to radi daleko od neke perfekcije. Teoretski, čovjek br. 4 do momenta kada stigne do note FA, trebao bi već da bude potpuni gospodar nad samim sobom, u pravom smislu riječi. Rast i razvoj njegove Ličnosti već bi trebao biti dotjeran do svojih krajnjih granica. Ukoliko je to stvarno slučaj, onda će on doživjeti sa velikom radošću apsorpciju svog nižeg emocionalnog centra od strane magnetnog centra. Međutim, to se rijetko kad događa većinom zbog toga što čovjek, svugdje i uvijek u zakašnjenju, ne uspijeva potpuno da ispuni svoje zadatke, predviđene za svaku stepenicu na Stepeništu. Pošto je vrijeme za boravak na svakoj od tih stepenica ograničeno, on pod nagonom straha od pada, prelazi na sljedeću stepenicu, često vukavši za sobom neki dio svog karmičkog duga. To je dozvoljeno ali samo pod uslovom da se potpuno pročišćenje obavi na noti FA.

***

Sedma faza

  Prilikom dostizanja prvog Praga, tragaoc mora da se suoči sa životom. Kad dostigne drugi Prag, on mora da se suoči, oči u oči, sa samim sobom.  Drugim riječima, on će vidjeti svoju Ličnost u cijelom svom sklopu i u svakom njenom detalju. Na isti način, on će spoznati sve konsekvence svoje Karme kao i sve distorzije koje je to napravilo u njegovom biću, pogotovo one distorzije koje su rezultat njegove lične hipokrizije i laganja samog sebe. To su najteži elementi za konstatovanje ili uvažavanje. U vezi s tim, oni su najteži i za neutralisanje.

To predstavlja - drugi veliki ispit.

Po prvi put u svom životu, tragaoc će vidjeti sebe objektivno onakvim kakav on jeste, bez ikakve šminke, bez i najmanjeg opravdanja ili kompromisa, i bez mogućnosti za ikakvo izvrdavanje.

Za jednog pravednika, ovo će biti momenat beskrajne radosti.

Za sve druge – a to je slučaj sa većinom – ovakava jedna vizija samog sebe čini se, najblaže rečeno, - strašna.

  Perfektan ekvilibrijum Ličnosti ne može se ostvariti, osim u slučaju kompletne neutralizacije svih karmičkih konsekvenci.

  Kada se čovjek suoči sa drugim Pragom, sve što je do tada bilo naučeno na jedan mehanički način, gubi svoj značaj; svi odbojnici, svi auto-trankvilajzeri (“sredstva za samo-smirenje”) moraju se slomiti i odbaciti. Svi dugovi moraju biti plaćeni u istinskoj valuti.

  Istovremeno, tragaoc se mora riješiti svih onih svojih iluzornih i zamišljenih obaveza koje ponekad mogu da imaju na njega jedno hipnotičko dejstvo i kojima ljudska bića često pridaju istinsku vrijednost.

  Ta konfrontacija sa samim sobom često ima jedan dramitičan tok, zbog karmičkog duga kojeg svako od nas nosi sa sobom. Međutim, to je neizbježno.

Čovjek sada mora napraviti inventuru svog svojeg mentalnog inventara, jer sve do tog momenta, najveći dio te njegove svojine bio je izvan polja njegove opservacije, zaturen tamo negdje u arhivama podsvijesti. On će tako biti veoma iznenađen onim što će tamo zateći, od velikih herojskih podviga pa do najogavnijih kriminalnih djela.

Ukoliko čovjek pobjegne od ovog monstruma – u kojem on mora da prepozna samog sebe, to će podrazumijevati jedan pad koji je pun opasnosti svakojake vrste. On mora ovdje da zauzme jedan napadački stav, jer samo u tom slučaju Ličnost-monstrum će popustiti. U tom momentu čovjek će postati gospodar nad samim sobom.

Od tada pa nadalje, čovjekov zadatak će biti transfiguracija njegove Ličnosti. On mora da prenese na nju jednu sliku koja zrači istinskom Ljepotom.

***

  Prelaskom drugog Praga, rađa se jedna razvijena i harmonizirana Ličnost. To ujedno prestavlja i drugo Rođenje, koje je analogno, sa svake tačke gledišta, jednom fizičkom rođenju. Ono prolazi kroz iste faze.

  Nakon prelaska drugog Praga, Ličnost se sjedinjuje sa istinskim ‘Ja’. Tako će ono provizorno ‘Ja,’ koje nije bilo uništeno, nego razvijeno do krajnjih svojih granica, sada biti zauvijek sjedinjeno sa istinskim ‘Ja’: Čovjek tako postaje - čovjek 5.

Ova neuništiva unija formira njegovu Individualnost. Tako se može reći da tek od tog momenta čovjek počinje stvarno da egzistira. On sada -  jeste, i tek u tom momentu on će biti u stanju da sa sigurnošću i iskrenošću kaže da je sretan što se rodio.

***

  Čovjekova Ličnost može imati tri različita ‘agregatna’ stanja, slično kao što to može imati i materija.

Prije Prvog praga, ‘Ja’ Ličnosti se nalazi u čvrstom stanju. U tom stanju, privlačne molekularne sile su mnogo jače od centrifugalnih sila. Sa psihološke strane ovo stanje se karakteriše egoizmom: sve za mene. U tom čvrstom stanju, čovjek ne može da razumije nikoga. U takvom stanju on je često uvjeren da je uvijek u pravu, a za sve svoje padove optužuje druge ili ih pripisuje slučajnim ‘nesrećama’. On je, takođe, veoma samouvjeren.

  Nakon što dostigne prvi Prag, tragaoc nije više u toliko čvrstom stanju, zato što on sada više ne vjeruje u apsolutnu vrijednost ‘A’ uticaja. On će počinjati da sumnja nakon što je primjetio postojanje ‘B’ uticaja , te počeo i da ih razaznaje od drugih uticaja. Nakon što je dostigao prvi Prag, on nije više toliko tvrd, on sada postaje mekan. 

Daljim radom između dva Praga, njegovo mentalno ‘Ja’ postaje sve suptilnije i kada dostigne notu FA, ono je već u tečnom stanju.

Tečni mentalitet je u stanju da razumije ne samo sebe nego i druge, stavljajući se na njihovo mjesto. Za takve ljude kažemo da su ‘otvorene svijesti’.

Nakon prelaska drugog Praga, čovjek 4, koji je sada postao čovjek 5, stiče gasovito mentalno stanje – koje sve prožima, te mu tako omogućava i da razumije sva bića i sve stvari. 

***

  Osma, deveta i deseta faza