Vi ne znate kada će doći vaš kraj, prema tome, trebali bi dnevno zazivati Božje milosrđe/oprost tako da ga možete primiti u času umiranja/smrti. Čak i ako živite u Božjoj volji, vaš kraj i dalje može biti težak za vas, ako će vam služiti da vas u potpunosti pročisti i oslobodi za vječnost. Božja mudrost i ljubav je vaša sve do posljednjeg časa na ovoj Zemlji, i sve dok se vaša duša može promijeniti vama će biti dana mogućnost čak i u trenutku umiranja/smrti. Stoga pobožni ljudi često fizički pate, i ljudi ne mogu pronaći objašnjenje za to, pošto u tome ne mogu vidjeti Božju ljubav. A ipak je Božja ljubav ono što uzrokuje bol, pošto je to najbolji način da se duši dâ određeni stupanj savršenstva/zrelosti, da bi se u onostranom (= duhovnom svijetu) omogućilo Svjetlu da zrači kroz nju. Duša će zahvaliti svom Stvoritelju kada je oslobođena i kad shvati Božju veliku ljubav i milost.

Zato na svu patnju/bol treba gledati kao na dokaz Božje ljubavi, čak je i kraj/umiranje blagoslovljeno ako je popraćeno sa patnjom. To ljudi ne prepoznaju, ali duša koja je od tijela odvojena u boli i agoniji se odmah uzdiže u kraljevstvo ‘blaženih duhovnih’ bića. Ona napušta Zemlju ne samo fizički već također i duhovno i sa sobom uzima također usavršene/sazrele tjelesne supstance, pošto svaki stupanj patnje razlaže ljusku, koja i dalje prekriva dušu.

I blažen je onaj koji sebe može osloboditi od nezrelog duhovnog dok je još na Zemlji. On je ovaj zemaljski život iskoristio za otkupljenje i ne buni se više protiv Gospodinove volje. On će se u sat njegove smrti boriti za mir svoje duše ali nikad patnju neće smatrati nepravednom. Jer njegova duša zna da je sve bliže kraju, kada će fizička bol nestati/prestati. On zna da je to za dobrobit njegove duše, čak i ako ona više nije u stanju to znanje (pre)dati tijelu. Tijelo se(be) odvaja od duše, čim osjeća prilazeće savršenstvo, pošto je onda njegova uloga kao prekrivača za dušu ispunjena.

Čas smrti može biti težak za svakoga od vas. Ali isto tako može biti i mirno umiranje, i buđenje u Kraljevstvu Svjetla, gdje patnja/bol nije nužna kada je duša na Zemlji već pronašla ponovno sjedinjenje sa Bogom, i čovjek je doveden/vraćen kući u Njegovo Kraljevstvo, u Kuću svoga Oca da zauvijek bude sretan.

Ali vi ne znate kakav će biti vaš kraj, prema tome molite Boga za milosrđe/oprost, tražite Ga za Njegovu milost i snagu ako Bog bude smatrao kako je bol za vas nužna, pošto ćete onda biti u stanju izdržati čas smrti. Čak i ako tijelo pati, duša će se odvojiti od tijela i uzdignuti se ka svjetlosnim sferama.

AMEN