Ararat

 

Ti već znaš zašto dolazim -

jer si me pozvao

i samo čekaš

da suvišne riječi utihnu,

da um se smiri i u srce spusti,

pa da prijenos počne.

 

I dok napokon u tišini,

licem u lice stojimo,

divljenje i zahvalnost

magične snage oslobađaju

i tvoje osobine,

u moju dušu preslikavaju.

 

Jer vječnost te je na zemlji iscrtala,

sveta planino!

 

Zato ti nikada ne žališ se,

što god oko tebe da događa se:

ni oblaci kada ti vrhove prekriju -

ti ne buniš se,

ni vjetrovi kada ne prestaju,

tebe ne uznemiruju.

Na dolje ti ne gledaš -

bilo da mir,

il' bučna zbrka oko tebe vlada,

ti nepokolebljiv, jednako stojiš,

jednak sebi samom

i dok god treba,

zemlju s nebom povezuješ.

 

Jer vječnost ti je taj zadatak povjerila,

sveta planino!

 

I dok mistični veo legendi

tvoje bijele vrhove obavija

ti dostojanstveno

svetu šutnju utjelovljuješ

i u sebi se osmjehuješ.

 

Ti takvom snagom i postojanošću zračiš,

dok istovremeno toplinom i prepoznatljivošću odišeš,

da spontano u duši sjećanje budiš.

 

Jer vječnost nas je oboje,

samo na trenutak vremenu posudila,

sveta planino!

 

Napisala: Eloratea

http://eloratea.blogspot.com/