Makaja, svjetovnim imenom Franjo Milićević, rodio se 15. kolovoza 1953. u Mostaru (Bosna i Hercegovina).
Izdanak društveno i duhovno istaknute hrvatske porodice iz Hercegovine trebao je postati pravnikom i zauzeti se za slobodu i prava svoga naroda – kao što su njegovi preci stoljećima činili. Tako on i apsolvira studij prava u Zagrebu, njegovom drugom domovinskom gradu. Međutim, duhovni gen obitelji ipak prevladava u njegovom životu: Makaja se posvećuje studiju duhovnih sustava Dalekog istoka – joge, tantre i
vedante, koji oživljuju i proširuju njegovu kršćansku baštinu te čijim se praktičnim vježbama godinama disciplinirano i asketski služi.
Posljedica toga bile su temeljite promjene i proširenja svijesti. Makaja počinje poučavati, ljudi ga počinju slijediti. Sve jasnije se kristalizira njegovo učenje, koje razvija oslanjajući se na tantričku kundalini-jogu, kršćansko duhovno nasljeđe i vlastita duhovna iskustva. Naziva ga – KOMAJA. Ključna i uporišna točka je razvoj ljubavi: „Postići tu predanost, tu dezintegraciju samoga sebe kroz ljubav – to je zapravo najveći i jedini duhovni trud. Nema drugog.” Pa iako je to, kako Makaja kaže, „jedini trud”, on nudi svojim učenicima i učenicama – već prema njihovoj prirodi, sklonostima i talentu – mnoštvo teoretskih i praktičnih polazišta i sredstava za dostizanje tog cilja.
Jedno od onih koje ljude najviše fascinira je seksualnost. Makaja: „Umjesto da seks upo-
trebljavate, vi ga zloupotrebljavate. On je božanski!” Više od dva desetljeća Makaja vodi tantričke grupe te nudi, pored poduke u ljubavno-erotskom umijeću, razrađeni sustav za korištenje seksualne energije u svrhu duhovnog razvoja. Njegovo učenje je mnogostrano, originalno i sklono eksperimentiranju – kao i on sam.
Kao što je Franjo na početku svog duhovnog puta u više nacionalnih i internacionalnih duhovnih organizacija bio djelatan kao jedna od vodećih osoba, tako tokom njegova samostalnog djelovanja nastaju mnoge međunarodne organizacije za širenje njegovog učenja, ali i za pomoć i „caritas” napaćenima: za vrijeme rata u zemljama bivše Jugoslavije, Franjo osniva dvije humanitarne organizacije. Osobno prati pošiljke u vrijednosti od 1,3 milijuna € u ratna područja i to kroz kišu granata, u vrijeme najžešćih ratnih sukoba – netipično za duhovnog učitelja, karakteristično za Makaju. „Vjerujem samo u ljubav koja se očituje kroz čine ljubavi” – njegove su često citirane riječi.
Makajino kulturno i socijalno-političko naslijeđe provlači se i dalje kroz njegov život: kroz zauzimanje za uvođenje ljubavno-erotskog odgoja u nastavne planove osnovnih i srednjih škola, kroz njegove uspješne (državno i privatno financijski podržane) metode za nadvladavanje ovisnosti o drogama, kroz zauzimanje za uvođenje učenja o kundalini u studij medicine itd.
Ipak, Makajino jedino usmjerenje jest i ostaje: „Budući da mi Bog u meni daje sve što imam i budući da vidim kako taj Bog i ljudima oko mene daje sve što imaju i budući da, kada srećem moćna duhovna bića, opažam da su ona božanska i tako silno moćna upravo po jedinstvu s istim Bogom, ja mu se predajem bez ostatka.
On je Bog bez imena i oblika i istodobno mi se čini da su svi oblici Njegovi oblici i da sva imena označavaju samo Njegove oblike. Zbog toga je moja jedina misao, moja jedina želja – biti Njemu predan, biti jedno s Njime.”
irida
bglavac
