6. Studenti i duhovna vježba (sādhanā)

 

 

         Snaga duha je neopisiva. Ona je bezgranična. Može uzdići čovjeka od razine životinje do božanskosti. Sve znanje koje pojedinac stječe nije ni od kakve koristi ako se ne primijeni u praksi. Ono je poput svjetiljke koju u ruci drži slijep čovjek.

         Mudrac Nārada, koji je vladao sa šezdeset i četiri područja znanosti i umjetnosti, nije mogao ostvariti mir uma te se uputio mudracu Sanat Kumāru    kako bi usvojio načine ostvarenja staloženosti. Sanat Kumāra ga je upitao je li pokušao otkriti istinu o sebi. Nārada je priznao kako je to jedna od stvari koju nije naučio. Sanat Kumāra mu je na  to odgovorio kako je neznanje to što uzrokuje izostanak njegovoga mentalnoga mira.

         Danas, od trenutka kada se netko probudi, nestrpljivo želi saznati sve što se događa u Sjedinjenim Državama, Rusiji, Punjabu i Delhiju. Osoba koja je toliko zaokupljena potrebnom da sazna novosti sa svih strana, nije ni svjesna neprilika koje izviru iz nje same. Samo ona osoba koja je uspjela preobraziti sebe može preobraziti i druge.

         Drevna duhovna znanost o božanskoj zajednici, nauk joge (yogaśāstra) iz Bhārate, ukazala je na različite metode ostvarenja samoga sebe. Jedna od njih je buđenje uspavane energije, pritajene u dnu kičmenog stupa (kundalinī śakti). Ta, u čovjeku uspavana duhovna energija, podiže se postupkom kontrole disanja i postupno se dovodi do vrha glave, gdje se  sjedinjuje s  lotosom s tisuću latica (sahasrāra), sedmom čakrom koja se nalazi na vrhu glave i, kada se dostigne, to je ispunjenje svih traženja i duhovnih vježbi (sādhanā) te se ulazi u duhovni svijet.

 

Meditacija se pogrešno poistovjećuje s koncentracijom

 

         Vitalna snaga koja se nalazi u čovjeku  poznata je kao svjesnost. Sjedinjenje te svjesnosti s Univerzalnom svjesnošću, u Vedanti, koja predstavlja suštinu Veda, smatra se oslobođenjem. Danas se u Indiji i u drugim zemljama predstavljaju različiti načini meditacije. Mnoge osobe pogrešno poistovjećuju meditaciju (dhyāna) s koncentracijom (ekāgratā), sabranosti svijesti u jednu točku. Između to dvoje ne postoji nikakva povezanost. Koncentracija predstavlja rutinsku svakodnevnu pojavu u životu, u raznim vrstama ljudskih aktivnosti – čitanju, hodanju ili jedenju. Ima li potrebe trošiti vrijeme na ostvarenje nečega što dolazi prirodno, sâmo po sebi? Ono što bismo trebali utvrditi je to kako dolazi do koncentracije.

Ovdje u jednoj ruci držim knjigu. Mi tu knjigu možemo vidjeti našim očima. U trenutku kada ju vidimo, možemo pročitati slova. Čim smo pročitali slova, intelekt pokušava dokučiti njihovo značenje, duboko o njemu promišljati i zapamtiti ga. Ruka koja drži knjigu predstavlja jedan ud tijela. Oči koje ju vide organ su tijela. Intelekt koji razumije i pamćenje koje usvaja isto tako su osjetilni organi. Tek koordinirana aktivnost svih organa omogućuje nam da preispitamo neki predmet. Zato do koncentracije dolazi na nižoj razini osjetilnih organa.

Meditacija je postupak koji se odvija izvan područja osjetila. Između koncentracije na osjetilnoj razini i meditacije koja je iznad područja osjetila postoji granična crta na kojoj dolazi do promišljanja, kontemplacije (cintāna). Kontemplacija je druga polovica inteligencije (cit) koja ima i funkciju razlučivanja između onoga što je ispravno, a što nije.

 

Primjer s ružom i trnjem

 

Jedan će vam primjer to slikovito pojasniti. Postoji grm ruže s granama, lišćem, cvjetovima i trnjem. Da bi se odredilo mjesto na kojem se nalazi cvijet, potrebna je koncentracija. Na ovoj razini mi smo usredotočeni samo na to da pronađemo cvijet. No, cvijet je potrebno ubrati tako da se izbjegne trnje. Ljubav je cvijet. Požuda je trnje. Ne postoji ruža bez trnja. Doprijeti do cvijeta ljubavi, a da se ne dotakne trnje požude, to predstavlja poteškoću. Zato nam je potrebna koncentracija. Nakon što smo ubrali cvijet, kako ćemo ga upotrijebiti? Tako da ga ponudimo Bogu.

Meditacija znači cvijet ljubavi ponuditi Bogu. U grmu ruže, koji predstavlja naše tijelo, postoji ruža čiste i svete ljubavi koja širi miris dobrih odlika. Ispod cvijeta ruže, međutim, postoji trnje u obliku osjetilnih želja. Svrha meditacije je da se ruža nesebične ljubavi odvoji od osjetila i ponudi Gospodu.

U Bhārati je, od davnina, prestižno mjesto bilo dodijeljeno meditaciji (dhyāna). Danas ljudi sjedaju u položaj za meditaciju smatrajući to svojevrsnim lijekom koji se uzima kada se osjeti glavobolja ili neka druga vrsta bola. Meditacija nije nešto što bi bilo tako jednostavno. U drevna vremena, mudraci kao što su bili Sanat Kumāra, Nārada i Thumburu upuštali su se u meditaciju kao način buđenja energije pritajene u dnu kičmenog stupa (kundalinī śakti) dovodeći ju do vrha tjemena, gdje se  sjedinjuje s  lotosom s tisuću latica (sahasrāra). Danas bi se meditacija trebala provoditi kao sredstvo za njegovanje čiste, nesebične ljubavi, odbacujući sve vezanosti uz svjetovne stvari.

 

Da i ne u meditaciji

 

         Čak i kada se sjedi u položaju za meditaciju, potrebno je uzeti u obzir neke stvari. Prvi je zahtjev da se sjedi u položaju lotosa (padmāsana). Dok se sjedi u tom joga položaju (āsana), treba voditi računa o tome da kralježnica bude uspravna i ravna i da ni na koji način ne bude iskrivljena. Neki ljudi tijekom meditacije povijaju vrat. To je jako štetno jer se ograničava podizanje energije pritajene u dnu kičmenog stupa (kundalinī śakti) prema grlu, gdje se nalaze neki od istančanih kanala (nādī), što može ugroziti cijeli fizički sustav. Mnogi su ljudi doživjeli mentalni poremećaj uslijed pogrešnog usmjeravanja energije pritajene u dnu kičmenog stupa (kundalinī śakti). Tijekom meditacije ne bi se smjelo naginjati prema natrag. To je isto tako štetno. Šal, kojim smo se ogrnuli tijekom meditacije, trebao bi biti labavo prebačen kako ne bi bilo pritiska na struk. Pogled je potrebno usmjeriti na vrh nosa. Ako su oči otvorene, moguće je da će se kretati u raznim smjerovima i tako će pažnja biti ometena. Oči bi trebale biti napola otvorene. Ako su potpuno sklopljene, moglo bi nam se dogoditi da nas svlada san.

Prije no što sjednemo u položaj za meditaciju, um bi trebalo osloboditi loših misli i ispuniti ga svetim mislima. To zahtijeva kontrolu nad svim osjetilnim organima. Uši bi trebalo uvježbati da slušaju samo one stvari koje su povezane s Bogom i da izbjegavaju zlonamjerna ogovaranja. Očima bi trebalo reći da promatraju Boga. Um bi trebalo očuvati od nemira tako da se usredotoči na postupak disanja, odnosno na udah i izdah, uz ponavljanje mantre „so'ham“, „Ja sam On (so'ham)“. Tijekom toga postupka nadzire se životni dah. To otkriva veliku moć vježbe (yoga). Nije potrebno provoditi neku posebnu vježbu za buđenje i podizanje energije pritajene u dnu kičmenog stupa  (kundalinī śakti). Postupak kontrole disanja sâm će to ostvariti.

 

Tri razine meditacije na lik

 

Neki ljudi koriste svjetiljku (jyoti) kao temelj za meditaciju. Svjetiljka predstavlja jednotu koja je temelj jedinstva ili Boga, kao i mnogostrukosti koja odražava manifestaciju Boga. Primjenom ove metode doživljaj blaženstva ne dolazi brzo. U toj vrsti meditacije postoje tri razine: zamišljanje lika, doživljaj lika i viđenje Njega kao stvarnosti. Na primjer, ako netko želi meditirati na Babin lik, on Ga prvo pokušava zamisliti, treba oči usredotočiti na lik Babe kakvog je vidio prije. Taj lik nestaje nakon nekoliko trenutaka. Postupak doživljavanja lika nešto je duži i dojam isto tako traje duže. U tom postupku  promatra se lik od glave do nogu i od nogu prema gore. Postupno, tijekom toga procesa, Babina slika postaje čvrsto usađena u nama i postaje naša unutarnja stvarnost. Dok nam postupak zamišljanja pruža samo trenutni uvid, postupak doživljavanja vodi do potpunog poistovjećivanja tražitelja s božanskim likom. Svjesnost o Bogu dovodi do jedinstva s Bogom (brahmavid brahmava bhāvāti).

Što se događa s našim umom dok doživljavamo božanski lik? Um doživljava svaki dio Gospoda, od glave do stopala i, na kraju, postaje jedno s likom. To je postupak identifikacije uma s božanskim likom koji čini pravu meditaciju. Meditacija nije sjedinjenje lika u umu. To je sjedinjenje uma u liku, na način da um, kao takav, više ne postoji.

 

 

 

 

Sačuvajte energiju na sve moguće načine

 

Dok sjedimo u grupi za meditaciju, ne bismo smjeli dodirivati ni jednu osobu. To je izuzetno važno. Meditacija je postupak u kome kao da kroz žicu propuštamo struju. Ako nezaštićena žica dođe u vezu s nečim, doći će do šoka. Tijekom meditacije dolazi do stvaranja duhovne energije. Kako dolazi do gubitka tê energije? Ona se gubi kroz nokte i kosu našega tijela. To je bio razlog zašto su, nekada davno, duhovno uzvišene osobe, jogini, puštali da im nokti i kosa rastu slobodno. Duhovnu je energiju potrebno sačuvati na sve moguće načine. Sveci (riśi) su primjenjivali tišinu da bi sačuvali energiju koja se gubi govorom.

Nemojte razvijati prebliske odnose s drugima. Takvi bliski odnosi dovode do intimnih prijateljstava što stvara obostrane obveze i očekivanja. Iz toga se razvija osjećaj ega. Kada očekivanja nisu ispunjena, javlja se nezadovoljstvo. Kada su ispunjena, ego počinje rasti. Na ovaj ili onaj način, posljedice stvaranja veza su nepoželjne. Kako raste nezadovoljstvo, tako se gubi sposobnost razlučivanja. Gubi se nadzor nad jezikom i dolazi do raznih vrsta povreda. Povreda vodi do neispravnoga ponašanja. Cijeli je taj postupak nastao prevelikim povezivanjem jednih s drugima.

Mladi su ljudi skloni dopustiti da njihov um luta naokolo. Trebali bi se usredotočiti na učenje i ne bi svome umu smjeli dopustiti nikakvu slobodu. Trebali bi smanjiti svoje svjetovne brige i, svakoga jutra i svake večeri, posvetiti nešto vremena meditaciji. To će im pomoći da pročiste svoje umove i uputiti ih na put prema božanskosti; kao što se rijeka gubi utjecanjem u ocean, um se mora sjediniti s Bogom. Tada više neće biti nikakvog uma. To stanje blaženstva može se ostvariti samo putem Ljubavi. Ljubav je Bog. Živite u Ljubavi. Spoznaja snage Ljubavi pravi je cilj meditacije. Ta je Ljubav u potpunosti nesebična i posvećena je Bogu.

 

Postoje mnoge metode meditacije, ali cilj je jedan

 

Tijekom meditacije trebalo bi shvatiti kako svi ne mogu slijediti isti način ili istu metodu. Oni se razlikuju, ovisno o razvoju i okolnostima svakoga pojedinca te o njegovoj sposobnosti i iskrenosti. Neki štuju Vrhovnog kao Univerzalnu Majku. Neki gledaju Svemogućeg kao Oca. Neki smatraju Boga kao Vrhovnog Prijatelja. Neki poklonici pristupaju Bogu kao Voljenom ili kao Učitelju. Jayadeva, Gauranga i Ramakrishna Paramahamsa spadaju u kategoriju onih koji su posljednji spomenuti. Oni nisu provodili meditaciju. Oni su posvuda osjećali prisutnost Boga. Kamo bi oni išli da bi meditirali? Takvo je bilo njihovo iskustvo. Istinskom sljedbeniku duhovnog puta (sādhaka) dokaz o sveprisutnosti Boga moguće je pronaći posvuda. Time što ćemo sklopiti oči, ne znači da ćemo se upustiti u meditaciju. Moramo osjetiti naše jedinstvo s Bogom u našem unutarnjem biću.

Molitva je za um ono što je hrana za tijelo. Isto kao što nam cjelovita hrana osigurava zdravlje i snagu tijela, molitva pročišćuje um i snaži duh. Ako se pjevanje poklonstvenih pjesama (bhajana) provodi na razmetljiv način, ego se napuhava. Mladi ljudi trebaju napredovati od tame neznanja (tamas) do duhovne pokore (tapas). Moraju biti postojani u ostvarenju svega čega se prihvate. Nema nikakvog smisla meditirati dva dana i odustati trećega dana. Meditacija bi trebala postati sastavnim dijelom našega života. Pored toga, potrebno je steći sve znanje i vještine koje su potrebne za naše zanimanje ili zvanje.

Zbog toga što učite na Svamijevom koledžu i boravite u Svamijevom hostelu, smatra vas se uzornim studentima i kao takve vas se poštuje. No, vi nećete zaslužiti to poštovanje ako, kada odlazite u vanjski svijet, ne poštujete istu disciplinu i ne zadržite istu snagu karaktera, neovisno o tome gdje se nalazili i ako ne očuvate sveto ozračje i uzvišenost povezanu sa Sathya Sai ustanovama.

 

 

Govor održan studentima Sathya Sai Institute Hostela, Prasanthi Nilayam, 11. ožujak 1984. godine

 

 

Bog nije pristrani dobročinitelj

On daruje plod sa svakoga stabla, ovisno o sjemenki.

Vi ste posijali kiselu vrstu manga, nadajući se da ćete

plod  upotrijebiti za kiseljenje. Zašto onda prigovarate

kako plod nije sladak kada ga okusite?

Činite dobro i težite za time da ostvarite plod dobrote –

pogreške su dopustive.

To nije tako loše kao činiti loše i kriviti Boga kako vam je

On dao potrebu da činite loše stvari.

 

                                                      Sri Sathya Sai 

 

                                                                  (Iz knjige: Sathya Sai nam govori 17)