Zijevalica (lat. Antirrhinum majus)
Cvijet neobičnog oblika kojem je domovina područje Mediterana i Južne Afrike pa ga tako i u našim krajevima nalazimo samoniklog.
Na uspravnoj, čvrstoj stabljici nalaze se nasuprotno poredani jezičasti listovi, a na vrhu je cvjetni klas sa zanimljivim cvjetovima. Djeca ga obično vole brati jer mu se cvijet kad se stisne postrance otvara - zijeva, a iz sredine mu izviruju tučak i prašnici.
Za sadnju u vrtu postoje visoke vrste (80-120 cm) koje se najčešće sade kao rezano cvieće za vaze, srednje (30-60 cm) za kombinaciju s drugim biljkama na vaselim vrtnim gredicama te niske, patuljaste vrste (15-20 cm) koje su pogodne za sadnju u kamenjaru ili na rubu gredice. Cvijetovi mogu biti jednostruki ili dupli, a raspon boja je doista velik: od bijelih, žutih, narančastih, lila, svih nijansi crvene pa do nijansiranih u dvije boje (varietet Rembrant). Cvatu cijelo ljeto, od lipnja do kolovoza/rujna.
U hladnijim područjima gdje je period mraza dug mora se sijati svake godine u kasno proljeće direktno na gredicu ili ranije u toplom prostoru pa se presadi van na otvoreno početkom svibnja.
U toplijim područjima prezime, a uz to najčešće se i sami osjemene pa ih zna biti na najrazličitijim mjestima.
Odgovara im sunčani položaj, a zemlja, obična vrtna, ali neka bude dobro drenirana.
Mlade biljke kad dosegnu visinu od otprilike 6-8 centimetara potrebno je pincirati (otkinuti vrh) kako bi biljka dobila lijep grmolik oblik sa puno izdanaka.
Preuzeto sa: cvjetakmali.blog.hr