Ljudima dosadi djetinjstvo, žure da odrastu, pa čeznu da ponovo budu djeca.
Kvare svoje zdravlje da skupe novac, a onda ga troše da povrate zdravlje.
Sa zebnjom razmišljaju o budućnosti, a zaboravljaju sadašnjost, pa ne žive sadašnjost ni budućnost.
Oni žive kao da nikada neće umrijeti. "I umiru kao da nikada nisu živjeli."
Khalil Gibran