Negdje u beskraju, u svjetlu i ljubavi stvaraju se planovi koji su po dolasku u život oku nevidljivi, mislima zagonetni a srcu bliski.

U vrijeme planova znala si da će biti teško, ipak si to prihvatila. Poželjela si život, ja sam ti ga dao. Izabrala si put, uz tebe sam stao. Kad si mi okrenula leđa ja sam plakao, al nisam se ljutio jer sam znao da će tako biti dok si ti zaboravila. Morala si zaboraviti, takav je plan. Da se sječaš tvoj boravak ovdje sada nebi imao svrhu. Iskustvo je razlog tvog boravka ovdje. Nisi sama, uz tebe sam cijelo vrijeme, Prolazim kroz sve što i ti prolaziš. Samo ne vidiš, ne čuješ, ne želiš shvatiti. Zanemaruješ moje  prisustvo i moju pomoć u svemu što si ti tada izabrala. Takav je plan.

Ponekad se javi iskrica kao krijesnica u noći. Tada se tvoje sječanje približi meni, tad se pitaš, zašto se ne sječam. Doći će vrijeme i za to. Do tada voli, vjeruj i strpljivo nosi breme koje si odabrala. Ja ti ga pomažem nositi.

Znam da znaš, rekla si mi to puno puta. Bože, zar ti više nisam preteška, da nisi uz mene nebi izdržala.  To su trenuci sječanja koji su se urezali u tvoje srce, davali ti snagu i vjeru, vračali te meni, svom izvoru.