Posljednje riječi koje je Bukowski zabilježio na svom kompjuteru, jedva nekih desetak dana prije smrti, i prije posljednjeg odlaska u bolnicu gdje je i umro, bile su:
ZNAČI SADA?
Riječi su došle i otišle,
ja sjedim bolestan.
Telefon zvoni, mačke spavaju.
Linda usisava.
Ja čekam na život,
čekam na smrt.
Volio bih da mogu izjaviti nešto hrabro,
ali to bi bio prljavi trik,
no stablo napolju to ne zna:
promatram ga kako se njiše na vjetru
obasjano poslijepodnevnim suncem.
nemam više ništa za reći.
ostaje mi samo da čekam.
Svatko se sa tim, kad-tad, mora suočiti…
Eh, a nekad sam bio mlad,
eh, a nekad sam bio nevjerovatno mlad!
***
Charles Bukowski umro je od leukemije u tačno pet minuta do dvanaest, u srijedu 9. Marta 1994. godine.
I danas se smatra jednim od najuticajnijih pisaca Bit generacije (Beat generation).
Ostaće upamćen po svom eksplicitnom, sirovom, a ponekad čak i vulgarnom književnom izrazu i svojim živopisnim pričama o simpatičnim gubitnicima sa margina američkog društva.