ZMIJSKI UJED

Evo što vam je činiti!

Tokom ljeta događa se ponekad da nekoga ujede zmija. Bude li ujed saniran u roku od nekoliko sati rijetko završi smrću.

Znanosti je poznato da zmijski otrov uzrokuje obamrlost i remeti grušanje krvi. Iscjedak zmijskog otrova inače je sastavni dio rastopine koja se koristi kod kirurških operacija za sprečavanje i kontrolu krvarenja tijekom ili nakon zahvata. Daje se lokalno injekcijom oko rane.

To  svojstvo zmijskog otrova da sprečava koagulaciju koristi se u raznim komercijalnim lijekovima  već od 1970. Izdvojeni sastojak zmijskog otrova vrijedan je element u farmakologiji.  Neki farmacijski laboratoriji čak uzgajaju svoje zmije. Ali to je kao nebo i zemlja – otrov u službi liječenja – jer  kad dođe do zmijskog ujeda oko 20 posto ujeda završava liječenjem u bolnici. 

Kakvi su simptomi?

Ujed je u prvi čas bolna ranica. Znaci otrovanja (ako se radi o otrovnici) javljaju se kasnije. To su: promjene na koži (crvenilo, oteklina…) na mjestu i oko mjesta ugriza, a zatim i opća malaksalost uz sniženje arterijske napetosti, povraćanje, vrtoglavicu i proljev.

Reakcija ovisi o količini uštrcanog otrova i mjestu ujeda. Količina otrova ovisi o tome je li gmaz ugrizao s oba zuba ili samo jednim, je li bio jako prestrašen, i je li bio u punoj snazi. Opasnije je ujede li zmija dijete nego odraslog čovjeka (zbog omjera otrova u odnosu na tjelesnu težinu). Kad se radio o odraslima tada su ugroženije krhke, mršave, dijabetične ili starije osobe… U slučaju jakog trovanja ili kad se smjesta ne posjeti liječnika može doći do smrti u roku od 24 sata. Stoga je bitno smjesta, ali mirno reagirati.

Imobilizirajte žrtvu i tretirajte ranu

Liječenje ovisi o tome je li rana zatrovana ili ne. U biti svaki drugi ujed nije otrovan. Osobu treba poleći istog trena na samom mjestu ugriza. Ranjeni ud treba imobilizirati pomoću ulage tako da se ni ne podigne od tla. Mirovanje je od presudne važnosti kako se otrov ne bi proširio po tijelu. Ranu treba smjesta isprati vodom i dezinficirati (bezalkoholnim sredstvom) tako da se ne izazove nikakva reakcija. Zabranjuje se strogo stezanje, zarezivanje ili/i zagrijavanje rane.

Ako je to moguće dobro je u gazu zamotati nešto leda i staviti na ranu kako bi se spriječilo širenje otrova.  Rana se može blago prekriti ili oviti zavojem. Nikakvo usisavanje otrova ustima ne dolazi u obzir jer bi moglo  biti otrovno ima li osoba ranicu u ustima. Može se koristiti neka naprava za usisavanje pod uvjetom da se osobu svakako odvede liječniku. A ako je ugriz dubok tada ni takva napravica ne može mnogo koristiti. Žrtvi ne treba dati piti. I na kraju, treba izbjegavati ubrizgavanje protuotrova osobi na licu mjesta. Samo liječnik može odrediti o kakvom se ujedu radi i dati eventualno intramuskularno neki lijek.

Brzo potražite liječnika

Žrtvu smjesta prebacite u najbližu zdravstvenu ustanovu ili liječniku. Pritom vodite računa o tome da to učinite što opreznije i sa što manje uzrujavanja i to najduže u roku od 2 do 3 sata  nakon ugriza. Bez obzira radi li se o otrovnom ujedu ili ne, pacijent će primiti antitetanus i antibiotike (protiv infekcije). U slučaju otrovnog ujeda dobit će intramuskularno protuotrovni serum, a ako se radi o ozbiljnom slučaju,  intravenozno. U ozbiljnom slučaju pacijent će ostati u bolnici gdje mu mogu biti pružene sve mjere zaštite i reanimacije.

Sprečavanje

Otrovnica obično nije velika zmija. Naraste najviše do metra dužine. Prepoznaje se po karakterističnom prorezu zjenice i  vratu na kojem je glava trokutastog oblika s roščićem. Između oka i ustiju ima nekoliko ljuski u obliku slova V. Zmije su zaštićena životinjska vrsta, a najčešće žive na selu i u prirodi gdje ima glodavaca kojima se hrane (kompostišta, kante sa smećem, žitna polja i silosi).

Srećemo ih obično u proljeće i ljeti. U proljeće su najopasnije jer imaju mlade. Osim toga u to doba mijenjaju košuljicu i tada su gotovo slijepe pa puno brže preventivno napadaju namjernika nego ljeti kad dobro vide. Otrovnica isključivo napada iz dva razloga: prvi je obrana, a drugi kad hvata hranu.

Stoga je dobro biti na oprezu znate li da u kraju kojim šetate ima zmija. Čak i po vrućem vremenu nosite duge hlače i visoke cipele. Izbjegavajte žbunovite predjele i ne prevrćite golim rukama poveće kamenje. (Ili bilo kakvu prepreku na koju naiđete.)   Oboružajte se povećim štapom kojim ćete odstranjivati takve predmete ali isto tako i činiti buku kako biste upozorili životinju na svoje prisustvo. Zmija će vam se maknuti s puta jer mrzi iznenađenja.