Ponajviše ćemo se pozabaviti odgovorom na ova pitanja o životinjama koje su nam ljubimci i one koje najviše susrećemo prirodi. 

Zašto mačke ubijaju štakore i pritom ih ostavljaju, zašto vukovi i divlji psi ubijaju ovce i pritom ih ostavljaju, zašto psi ubijaju perad i isto ih ostave, ne jedu ih, isto tako činu i kune, lisice koje podave nekoliko, a uzmu za hranu jedno ili samo posisaju kokošija jaja?

Prvi odgovor kao što svi znamo da štakori šire zarazu, da li ih davi pametna mačka ili samo razigrani lovac kojem je to u prirodi i to baš štakore, sigurno je da je mačka nešto više nego što mislimo. Zadnjih godina su došli do zaključka zašto vukovi kolju ovce i pritom ih ostave, uzmu za hranu samo jedno, a to je da je vuk gladan zbog nedostatka divljači koju su izlovili lovci, i tada bira bolesne i slabije ovce, opet pametna životinja ili samo predator kojem je ubijanje u krvi i kojem je lakše uhvatiti bolesnu ovcu. Ovo o predatoru kao ubojici više misle lovci i vlasnici stada ovaca, pametna ili ne, kažu, za te bolesne ovce postoji veterinar, i koji su spremni ubiti vuka koji im čini uslugu, bar nisu pojeli bolesnu životinju, ali koga briga, veća je ljutnja zbog izgubljenog novca, oni ne mislu jedna ovca manje, valjda je tako bog htio, nego 100eura manje.

Svatko tko imalo poznaje ekologiju i održavanje prirodne ravnoteže zna da su predatori samo jedan od čimbenika održavanja brojnosti vrste. One s manjim brojem prirodnih neprijatelja, imaju smanjenu mogućnost reprodukcije, zahtjevi za staništem su veći, manja je mogućnost prilagodbe itd. To znači da se oni na vrhu hranidbenog lanca ne množe nekontrolirano.

Kad lovci ne bi ubijali manje životinje, vuk bi imao dovoljno hrane i ostavio ovce na miru. Smanjenjem životnog prostora, životinje ulaze u sela jer nemaju gdje. Zato se ne treba zauzimati njihova prirodna staništa.

 (Pogledaj stranicu Lovačke laži  

http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=330 )

Voditelj Udruženja za zaštitu vukova Hrvatske Andrej Rendić kaže;

„Uloga vuka u zdravom ekološkom sustavu je vrlo važna. Vuk je selektivni lovac. Iako može uhvatiti zdravu životinju on pretežito lovi stare, bolesne ili slabe životinje sudjelujući tako i u njihovoj evoluciji, jer ostavljaju zdravije i snažnije primjerke da se reproduciraju.  Najveću prijetnju mu danas čine nesavjesni "krivolovci" koji ga doživljavaju kao prirodnog neprijatelja, jer im lovi plijen koji oni nepravedno smatraju svojim, kao da im je to bogom dano. Čovjek se sve više miješa u prirodu i uništio je prirodnu ravnotežu do tog stupnja da ju je teško i popraviti. Po mom mišljenju vuka treba zaštititi i omogućiti mu prirodnu ishranu te tada bi napadi na ovce bili mnogo rjeđi i podnošljiviji.“

Tako da teorije lovaca padaju u vodu u svakom dijelu netaknute prirode gdje ipak vlada ravnoteža.

Pas i kuna također dave perad koja je bolesna i slaba, samo to još velika većina vlasnika peradi nisu skužili, njima je također u mislima jedan ručak manje, jedna nesilica jaja manje, pa pribjegavaju kažnjavanju pametnog psa da ga muče, maltretiraju ili ubiju, ne misleći pri tom da su tu bolesnu perad mogli pojesti ili da je mogla zaraziti ostale peradi i samog psa. Neki vlasnici peradi zbog tih „problema“ s psima, su promijenili dosta pasa, ali uvijek ista priča, tako ponekad njihovi neki novi psi u početku mirno puste druge pse da uđu u njihov prostor i podave nekoliko bolesnih peradi, kao da ih je novi pas pozvao da to učine umjesto njega jer on je još novi, pa da ne bi opet promijenio vlasnika.

 „Vlasnici“ životinja bi se zato trebali više pobrinuti za čistoću prostora u kojem životinje prebivaju, jer ako ne vodu brigu o tim prostorima, uvijek će im se ovakve stvari s bolesnom živeži događati. Preporučaju se izgradnja prostora od prirodnih materijala drva i kamena, te lakirati zidove vapnom što je preventiva protiv stvaranja štetnih bakterija u zidovima, i redovito održavanje prostora čistim. Iz ovog se daje zaključiti kako naša nebriga i nasilnost prema životinjama samo privlači ovakve negativne situacije sa psima i ostalim divljim životinjama.

Ali kako se ponašamo prema životinjama stvarno nismo ni zaslužili da nas one štite na ovako neuobičajen ili na bilo koji način.

 

Sve životinje imaju sposobnost da vide auru druge životinje i iz nje procjene stanje druge životinje, ali isto tako i s čovjekom. To smo vidjeli i doživjeli mnogo puta, ne samo što osjete da netko od nas boluje od nečeg, nego nas i liječe svojim umiljatim maženjem i ležanjem na našim bolnim mjestima. Naši ljubimci imaju drugačija mjerila po kojim se odnosu prema ljudima, jer kako nekog vašeg rođaka ili prijatelja voli, a drugog ne voli. Kao što divlji psi znaju nekog napasti, a nekog samo pokušaju napasti i odustanu ili samo zaobiđu. Meni se masu puta dogodi da se pas zaleti prema meni i odustane, jednom prilikom mi je prijatelj rekao; kako to pa ovaj pas je agresivan i napada svakog u mjestu, a ti si se s njim sprijateljio na prvi pogled.... ne znam, valjda sam mu se nasmiješio i pozdravio ga.

 Životinje također imaju urođeni smisao za telepatiju, a ne dobar njuh i sluh kako većina misli, kako bi psi mogli predvidjeti povratak svog vlasnika koji je  kilometrima udaljen, kroz buru, kišu, a pas reagira kad se njegov vlasnik vraća ili odluči odgoditi povratak.

Životinje imaju emocije, čak i telepatiju(koja se vrši projekcijom mentalnih slika), čuvaju nas, brinu se za nas, daju svoje živote za nas, a mi ih nasilno ubijamo za hranu, a da pri tom nikad ne zahvalimo Bogu na toj „hrani“… pa hoćemo li im biti više zahvalni, hoće li nas konačno više biti briga za njima i hoćemo li ih uvažavati kao bića, a ne kao stvari za naše potrebe.      

  

Glavni zaključak glasi iz svega što smo vidjeli u životinja i što proživljavamo svaki dan kroz odnose sa njima je da životinje imaju dušu, i to više nije ni hipoteza, ni temeljno načelo, već stvarnost.