Živjeti sada vs. živjeti u Sada

Možda ste i vi sreli Archibalda Future? Da, tako se zvao. Neobično. Archibald Future. Ime povijesno, a prezime, da… budućnost.

Mogli ste ga sresti teoretski na bilo kojem mjestu, u bilo koje vrijeme. Samo ste morali biti dovoljno pažljivi, jer inače ga usprkos njegovoj neobičnosti vjerojatno ne biste mogli primijetiti. Možda ste ga sreli i pod nekim drugim imenom, jer moguće je da ih je imao više, ali sigurna sam da su sva nezaboravna.

Meni je odmah privukao pažnju, ne samo zbog imena, iako mi je trebalo „vremena“ da shvatim zašto. U međuvremenu sam ga zaboravljala i ponovno sretala. Namjerno i nenadano. Baš tog Archibalda Future, za koga nije jasno da li dolazi iz prošlosti, ili budućnosti. Vjerojatno slutite da je on bio u sasvim posebnom odnosu s vremenom.

Kada smo se prvi put sreli on se obraćao jednom mladom čovjeku, zapravo grupi njih, pokušavajući na svoj način objasniti razliku između, kako je on to zvao, života sada i života u Sada.

Iako tek usput obratio mi se vrlo direktno i ostavio trag u mom srcu.

Jer kao što je poznato sve što se događa u našem životu događa se ipak nama. Pozadina je manje bitna. Sve što opažamo upućeno je nama. Neki kažu da je to zato što nema drugoga?

Onda je i ovaj tekst, posvećen Archibaldu i svemu što on za mene predstavlja, na kraju upućen meni. I tebi, naravno, ako želiš.

Živi sada! je čest moto mladih ljudi. I ne samo mladih. A ono što se pod tim misli obično je nešto kao: iskoristi sve što možeš u životu, zabavljaj se, ne misli puno, uživaj u životu… i slično.

U kakvoj je vezi taj stav sa životom u Sada koji poput bisera u školjci povremeno zasvjetluca ispod valova u moru duhovnih učenja?

Iako izvana postoji sličnost, pa čak i određena veza, u pitanju su ipak dva različita stanja svijesti. Neovisno o dogmama i pitanju (lažnog) morala.

Nešto kao stanje sna i budno stanje.

Iako oba načina života može, na primjer, karakterizirati neplaniranje budućnosti, motivi su različiti, često oprečni.

Dok poziv -živi sada!- može zvučati cool - zapravo se uglavnom radi o strahu od života, od budućnosti i zbog nemogućnosti suočavanja s onim što jeste o bijegu u razne vrste ovisnosti; dakle u san, u iluziju. Dok ne dođe vrijeme za otrežnjenje, koje neizbježno dolazi.

Ali taj poriv za oslobađanjem od vremena ima korijen u slutnji da život u sadašnjosti krije neku tajnu. Krije neke odgovore i moguće rješenje životnog besmisla.

I zaista je tako. Ali u pitanju je radikalno drugačiji način života.

Tu se prije svega radi o stalnoj obnovi i oslobađanju od osobne prošlosti, koja se u protivnom uvijek iznova ponavlja s manjim varijacijama teme.

Tu nema izbjegavanja odgovornosti. Naprotiv, preuzima se potpuna odgovornost za sebe i sva svoja iskustva. Naravno, uvijek samo ovdje i sada.

Jer što je prošlost?

Sjećanje? A što je sjećanje? Priča u našoj glavi koju kao da si moramo stalno pričati da je ne zaboravimo. I čak i kada nas boli, bilo da je neugodna, ili je tobože daleko ugodnija od trenutne stvarnosti, ne puštamo je tako lako.

Jer ona ipak nosi naš identitet?

Ili?

Dok je moto živi sada! - često tek poziv u nesvjesni način života, poziv živi u Sada! – je poziv na svjesni i otvoreni stav prema životu; ohrabrenje da se pusti već jednom ta priča, taj lažni identitet koji uvijek iznova treba podupirati i da se pogleda stvarnosti u oči. Pa tko preživi, preživi!

I dok sada s malim s nema interesa za budućnost, jer na temelju prošlosti ne vidi perspektivu i uistinu je nema, Sada s velikim S se veseli budućnosti; zadovoljan u onome što jeste, bez očekivanja, siguran u njen dolazak kao uvijek nove mogućnosti, za ekspanziju i rast u beskonačno Sada.

Zato, živi u Sada! Sudjeluj u buđenju nove Svijesti, s velikim S!

I ako ti se čini da nije moguće, ili da nije lako, nema veze.

To je samo dio stare priče, koja počinje blijedjeti kada počne buđenje.

Buđenje iz vremena u Sada je kao izranjanje iz vode na zrak.

Neusporedivi osjećaj prvog udaha i punjenja pluća svježim zrakom.

I moguće je da nećete izroniti u lijep i sunčan dan i da krajolik neće biti očaravajući.

Može biti sasvim drugačije. Nebo može biti sivo i oblačno, a okolo gole stijene.

Ali vama za život treba zrak i on je tu.

I što god uslijedilo, ako ne na vašem licu, u vašem srcu će biti osmijeh.

Jer ste živi, jer ste zauvijek sigurni, jer ste sama nezaustavljiva, svjetlosna struja života.



Napisala: Eloratea

http://www.val-znanje.com/