Draga,sjećaš li se jedne davne tvoje priče, o puštanju balončića svoje duše,prema Onome, tko će ih s ljubavlju primiti, ili raspršiti..Ovisi, s čim smo ih napunili..Ali uvijek je u njima naš zaustavljeni udah, kojeg vraćamo nebu i koji je tako dragocjen u očima Onoga koji ga prima..Budi slobodna, raširi ruke još jače, najjače,neka to budu ruke slobodnog djeteta koji sve svoje bez straha s radošću pušta iz ruku..Ljubim te..I kao i uvijek..uz tebe sam..ja Znam..I ti znaš..I sve drugo je nebitno u ovom moru nepoznanica..
bglavac
irida
edin.kecanovic
