Ja sam posljedica nasilja. Mama nije bila spremna za brak ni za rađanja: iako je prešla dob koju je društvo odredilo za početak stvarnog života, imala je um i dušu djeteta koje je htjelo istraživati svijet, učiti, putovati i plesati na mjesečini.

Moja je sestra ponovila njenu sudbinu. Dobro se sjećam kad su joj matrone slatkim glasovima zaprijetile da je duštvo njoj omogućilo da završi fakultet i da se zaposli, pa da je sad red da vrati društvu dug. Baš tim riječima.

Sama nisam htjela napraviti istu grešku. Nije to bio nikakav inat ni prkos ni tvrdoglavost. Jednostavno sam zbrojila dvi i dva, i na glas rekla da neću ja biti ničija krpa za otiranje.

Da, društvo mije omogućilo da se upišem na faks na koji su do tad mogli ići samo muškarci, ali sama sam dokazala da mogu sve što mogu i oni (i bolje i brže). Da, društvo mi je omogućilo da se zaposlim i sama zarađujem za život, pa je onda red da vratim taj dug tako što ću raditi svoj posao najbolje što mogu, a ne tako što ću dijeliti zarađeni novac s čovjekom kojem je jedino na pameti kako da potroši nešto što sam nije zaradio jer: "Dosta smo mi radili a one trošile!"

(Na isti su se način ugurali i u porodiljske dopuste Misleći da je to piknik i laka lova. Njima je baš sve lov. I plijen.)

Zato su pametni ljudi izmilili pozitivnu diskriminaciju: što više žena u državnim i javnim službama. Zaštitu sindikata i nevladinih udruga. Svakome prema potrebama i prema zaslugama. Svatko prema mogućnostima.

A onda vas u državnim i javnim službama dočekaju kao seljančicu, siroticu, droljicu ili nečiju malu. Vi čitavo vrijeme samo želite pošteno raditi svoj posao, ali se čitavo vrijeme borite sa olajavanjima iza leđa. Vi dobro znate da ništa od svega što se priča nema veze sa stvarnošću, ali priče su toliko uporne i glasne da i sama povjerujete da su istinite: ne, naravno o vama, o nekoj su drugoj seljančici, drolji i nečijoj maloj.

Zakonodavac je i tu doskočio obaveznim liječničkim pregledima, procjenama radne sposobnosti i medicinom rada.

Žene zaposlene u državnim službama imaju obavezu dati se pregledati kod ovlaštenog ginekologa, i baš se pitate, što se to od njih očekuje, i što im zapravo piše u opisu radnog mjesta.

Daaa, ali sad kad žene iz radnog kolektiva krenu sa "Nema kome ta nije dala...", vi imate potvrdu da niste dala nikome! Ili da jeste, ali samo onoliko puta koliko djece imate. Iliiii, da skratim dugu priču: vaš duševni mir odjednom ovisi o raspoloženju ovlaštenog liječnika, kojem je jedinom dano da vidi i zna ono što drugima nije.

E, onda krenu priče kako je društvo korumpirano, poglavito ta i ta struka, posebno taj i taj profil ljudi, a pogotovo su žene pokvarene jer... jelte.. Nije žena za mudraca, nego madraca. Ali neeee, gospođi je i to teško!

Pa su mudraci izmudrili ekvivalent za muškarce: pregledi ulaza u debelo crijevo, doduše još nisu po zakonu obavezni, ali moglo bi i to, ako nastavimo ovim tempom - uskoro! 

Samo svjesno, savjesno i odgovorno! Ne kaže se zaludu, kako je u malom - tako je u velikom, kako je unutra - tako je vani, i što činiš sebi - činiš i svima drugima.

#consciousplanet