Zbirka nagaznih mina

 

Anthony de Mello

U mojoj zemlji puno muškaraca misli da su žene stoka. “Udala se za mene”, kažu, “Sada je posjedujem.”

Jesu li oni za to odgovorni?

Pripremite se za šok: nisu. Isto kao što mnogi Amerikanci nisu krivi zbog svog stava prema Rusima.

Njihove naočale, to jest njihovo opažanje obojeno je određenom bojom, i zato su takvi: to je boja kroz koju gledaju na svijet.

Što bi se trebalo dogoditi da postanu stvarni, da postanu svjesni da na svijet gledaju kroz obojene naočale?

Nema im spasa dok ne shvate svoje osnovne predrasude.

S vama je svršeno čim na svijet počnete gledati sa stajališta neke ideologije. Nijedna stvarnost se ne poklapa s ideologijom. Život se nalazi s onu stranu ideologija.

Zato ljudi stalno traže smisao života. Ali život nema smisla; ne može imati smisla jer smisao je jedna formula; smisao je nešto što se uklapa u naš razum.

Život ima smisla samo ako ga doživljujete kao tajnu; smisao je nešto što ima značenja za razum.

Svaki put kada tražite smisao u stvarnosti sudarite se s nečim što uništi smisao koji ste pronašli. Smisao se pronalazi samo s onu stranu smisla. Život ima smisla samo ako ga doživljujete kao tajnu, i nema smisla za pojmovni razum.

Ne mislim da čašćenje nije važno, ali mislim da je sumnja neizmjerno važnija od čašćenja. Ljudi posvuda traže objekte koje će častiti, ali ne susrećem ljude koji bi bili dovoljno budni u svojim stavovima i uvjerenjima.

Koja bi to bila sreća da teroristi manje časte svoju ideologiju, a da više dvoje. Međutim, mi to ne volimo primjenjivati na sebe - mi mislimo da smo u redu, a da su teroristi u krivu. Ali onaj tko je za vas terorist, za nekog drugog je mučenik.

Usamljenost je kada vam nedostaju ljudi, a samotnost je kada se zabavljate.

Sjetite se one Shawove šale kada je bio na jednom od onih groznih coctail partya, na kojim ne možete čuti ništa pametno. Netko ga je pitao da li se zabavlja. Odgovorio je: “To je jedini način da se zabavim.

Ne možete uživati u društvu drugih ljudi ako im robujete. Zajednicu ne sačinjava skupina robova, ljudi koji zahtijevaju od drugih da ih učine sretnima.

Zajednicu sačinjavaju carevi i princeze. Vi ste jedan car, a ne prosjak; vi ste princeza a ne prosjakinja. U pravoj zajednici ne postoji prosjačka škrabljica. U njoj nema lijepljenja, nema tjeskobe, nema straha, nema mamurluka, nema posesivnosti, nema zahtijeva.

Zajednicu sačinjavaju slobodni ljudi, a ne robovi. To je tako jednostavna istina, ali potpuno je izbačena iz kulture, uključujući i religiju. Religiozna kultura može biti vrlo manipulativna ako ne pazite.

Neki ljudi shvaćaju svjesnost kao vrhunac, jednu razinu, s onu stranu doživljavanja svakog trenutka kakav jest. Iz svjesnosti stvaraju cilj.

Međutim, s pravom svjesnošću nemate kamo ići, nemate što postići. Kako možemo postići tu svjesnost? Svjesnošću.

Kada ljudi kažu da zaista žele doživjeti svaki trenutak, u stvari govore o svjesnosti, isključujući “željeti”. Ne možete željeti doživjeti svjesnost; ili jeste ili niste.

Jedan moj prijatelj otišao je nedavno u Irsku. Rekao mi je da, iako je građanin Sjedinjenih Država, može dobiti irsku putovnicu, i on ju je zatražio jer se bojao putovati u inozemstvo s američkom putovnicom. U slučaju da uđu teroristi i kažu: “Da vidimo vašu putovnicu”, želi imati mogućnost reći: “Ja sam Irac.”

Ali ljudi u zrakoplovu koji sjednu do njega ne žele vidjeti etikete, žele iskusiti i doživjeti tu osobu kakva ona zaista jest.

Koliko ljudi provede život hraneći se jelovnicima, a ne hranom? Jelovnik je samo pokazatelj za nešto što se nudi. Želite pojesti odrezak, a ne riječi.