Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
539
OD 14.01.2018.PUTA
Zatreskana do daske...
Citam clanak od saturnicice i cuvsi savjete od G., zamislih se malo..., ma ne malo , nego previse, jer sat se nes jako pomakao, a ja sjedim i citam i smjeskam se na Magicusu. Dobro?..Jako dobro, noge su mi se ukocile, ruka mi u nemilom polozaju , vrta po misu, a vani se smjenjuju sunce i kisa. Otvoreni prozori, svako malo lupe, a ja kao hipnotizirana pred ekranom.. -Zatvoriti koji prozor, ne pada mi na pamet, jer bi se morala maknuti od kompaca.. I citam ja saturnicu,, (ne nju, nego njen clanak), i kaze, mogao bi se koji prozor zatvoriti, kao da me nes trglo, ma obozavam te G. , jer kad sam se ustala od kompaca, noge me vise nisu drzale, utrnule i morala sam hopsati, klapkati desetak min, da im povratim prirodnu zivost. Nis, zalosno pogledam svoj kompac, prekrasnu boju Magicusa, zatreskana do neba u sve na njemu , s uzdahom, zatvorih prozor, Magicusa, pa jos drhtavim rukama, zatvorih i voljeni kompac i brzinom utrcim u sobu presvuc se i vjetar pod noge i van. A, vani se smjenjuje toplo, hladno. Oblaci plesu uz ritam vjetra i njegove zaigranosti- Taman pomislis , smirio se, kad mi skoro skinu torbu sa ramena.. Kisobran se otvarao hocu, necu, jer cim bi ga otvorila, provirilo bi sunce.. -Obavih kupnju za danas, a u ducanu nigdje nikoga, samo prodavacica zijeva za kasom. Dobro je, pomislih, nisam jedina, kojoj se danas nije islo van.. Al, za inat sebi i vremenu , napravih jedan, siroki krug oko zgrada i kucica u valovitom cvijecu, izgledalo je da ne postoji jednobojno cvijece, sve se preljevalo u vjetrovitoj dugi...Osjetila sam kako mi krv jace struji, glava mi se bistrila, cak sam prestala i zmirkati, same suze su mi curile, od vjetra..Rekoh sama sebi, dobro je i oci se moraju kretati, a suhoca u njima nestaje, cim su ugledale vanjsko svijetlo.. Osjecao se mir mokrog drveca i cvijeca, ugodan i svjez. Nisam dugo hodala, nes me vuklo nazad, a to nesto ste vi i vasi clanci i cijeli Magicus, koji mi svako malo razbistri koje pitanje i sumnju,, hvala vam sto postojite..A, prozore cu otvarati i zatvarati , ako se sjetim gledajuci virtualu hipnotizirana,, svijetlom Magicusa i magicusaa, zanimljivih i divnih i hvala G. sto mi spasi cirkulaciju...No, morat cu dobro razmisliti o kretanju,, pa vi ste mi ziva zaraza, nemrem skinuti oci s vas.. Definitvno sam zaljubljena do glave...:-))) (ivana, sto sam mogla uciniti, tvoje , "ak necemo sad otvoriti prozore ",me nagnalo izjaviti vam ljubav ogromnu...:-)))definitivnu...:-)).nema mi spasa, ma ni ne zelim da me netko spasi,, dobro mi je ovako s vama, a valda cu koji put ogladniti i maknuti se od kompaca... :-))
irida
bglavac
