Vani kiša pada . U toploj sobi , mali dječak prstima slijedi kapi kiše po prozoru. Najednom zapita:
"Tata, zašto kiša pada?"
" Pa sine, zato jer nebo plače."
" A zašto nebo plače?", pita dječak dalje.
" Zato jer je tužno. Nema sunca. Negdje se iza oblaka izgubilo." odgovori tata.
"Aha."
Tišina. Dječak crta srce po prozoru. Nakon nekog vremena opet zapita:
"Tata, a zašto ljudi plaču?"
"Ajoj sine moj. Pa valjda zato jer su tužni."odgovori tata, ne skidajući pogleda sa novina.
Dječak se zamisli. Šuti. A onda iznenada veli:
"Tata, ja mislim da su ljudi tužni zato jer su izgubili osmjeh. Sad znam što ću mami pokloniti za rođendan.A i ti bi to mogao tata."
Tata skine naočale i spusti novine na krilo, pa se zamisli.
bglavac
edin.kecanovic
