Htjeli to ili ne htjeli, mnogi će od srijede 6. svibnja morati drastično izmijeniti jednu svoju naviku – pušenje. Moći će oni pušiti i dalje, ali od toga datuma cigarete više neće moći paliti ni u kafićima ni u restoranima, jer dimljenju u zatvorenim javnim prostorima došao je – kraj. Pušačkom užitku prepuštat će se moći jedino u kućnoj atmosferi i na otvorenom.

I dok su nepušači zahvalni što njihovo zdravlje na poslu, u kafićima te mnogim drugim mjestima više neće biti ugroženo zbog pasivnog udisanja dima cigareta pušača oko sebe, među potonjima ova je odluka, odnosno zabrana, izazvala očekivani otpor. Što glasniji, što tiši. No ima i onih koji razmišljaju da im taj nametnuti datum zapravo bude povod i poticaj da svoju višegodišnju pušačku karijeru ipak okončaju.

Da od svake navike ili ovisnosti nije lako odustati, jasno je svima. Lako je možda donijeti odluku da se prestane pušiti, ali realizirati to i dosljedno živjeti – teško je. Mnogima i nemoguće. Odvaže se, krenu, muče se, bodre... a na kraju ipak pokleknu. Zna se takav film ponavljati i po nekoliko puta. Ipak, postoje i oni koji su cigareti u nekom trenutku, iz nekog razloga rekli zbogom, i povratka na staro nije bilo. Rastanak je bio – zauvijek.

Zapravo, svaki pušač, ali i nepušač, o svom druženju ili nedruženju s cigaretom ima neku svoju priču. Mora se reći, priče pušača, osobito onih koji su odluke o tome da sami sebe stave na apstinencijsku antidimnu kušnju, puno su napetije i neizvjesnije. U njima ima i uvoda, i kulminacije, i raspleta. Sretnog ili nesretnog. Kako se uzme. Kad je već tako, onda uoči 6. svibnja dana, kada ćemo prestati pušiti...da čujemo vašu priču...???..