Bok svima!

Svaki surfer, jedriličar ili skijaš zna – ne možeš protiv vala ili brda ili vjetra. Ako želiš postići maksimalni učinak ne preostaje ti drugo nego da se prepustiš i da svoju masu usmjeravaš u skladu s okolnostima, izvlačeći najbolje od njih. U slučaju skijanja, da koristiš ono što nagib terena pruža. A opet – da ne dopustiš da teren skija tebe već da ti skijaš njega, jer u protivnom postoji realni rizik da završiš na dnu brda kao divovska gruda snijega.

Mislim da i oni koje se obično Iluminatima to znaju. Nitko od nas, niti mi niti oni niti netko treći, ne živi u vakuumu, izoliran od kozmičkog tkanja, struja i ritmova. Pitanje jest kakvi su ti ritmovi? I možemo li što naslutiti o njima iz zbivanja oko nas?

Na stranu s dokazivanjem ovoga ili onoga, o čemu se može raspravljati danima, no još uvijek nije zabranjeno razmišljati na glas, a ja sam stari ljubitelj znanstvene fantastike pa tako niti moje misli ne mogu biti puno drugačije. Ili bi možda „kuženje svijeta“ bio primjeren prastari izraz kojeg je Štulić proslavio pjesmom „Pametni i knjiški ljudi“ („Jučer sam sa Ćerom bio, u Kavkazu uz pljuge i pivo, raspravljali smo mnoge stvari, kužili svijet….“ i tako dalje).

Jer smo na raznim druženjima nebrojeno puno puta raspravljali i o prirodi urote i neuhvatljivoj logici događaja oko nas. Tako se počela kristalizirati slika još jednog sloja istine. Jer „istina“, ako niste znali, i postoji samo u slojevima. Sve je istinito i neistinito u isto vrijeme, ovisno iz kojeg se kuta ili razine gleda. Uu prvom sloju priče naših života – recimo, nema urote. Svijet je baš onakav kako smo naučili da jest, i sve štima, povijest, biologija, kozmologija. Na drugom sloju stvari su već drugačije. Iz te perspektive vidljivi su inače nevidljivi obrasci manipuliranja događajima radi stjecanja moći i upropaštavanja ljudi ili bar zagorčavanja njihovih života ratovima i krizama. Njime se bave mnogi istraživači urote i Novog svjetskog poretka. Taj sloj baš ne odiše nekim optimizmom. No, ispod njega se nalazi treći sloj, iz kojega stvari opet izgledaju drugačije, daleko bolje. Za nas, ne za njih.

Zanimljivo je to sa slojevima. Nedavno sam gledao fenomenalni fim „Slučajni heroj“ s Dustinom Hoffmanom. U dva navrata likovi u njemu upravo govore o slojevima istine. Na početku filma, istraživačka novinarka koja dobiva nagradu, pred publikom reže luk objašnjavajući istraživačko novinarstvo i slojeve istine.

Skinete jedan sloj istine, objašnjava ona publici, ispod njega je drugi sloj. I tako gulite sloj po sloj, u potrazi za istinom, za koju smatrate da mora biti negdje u sredini. Ali, zapitala je sebe i publiku, što ako tamo, jednom kad stignete, ne nađete – ništa? Ako nakon svih tih oguljenih slojeva luka, dođete do praznine u sredini?

Dustin Hoffman je u tom filmu bio daleko određeniji i puno manje filozofski nastrojen dok je na kraju filma svom sinu objašnjavao svu zabunu koje je bio dio tijekom filma i kako ne treba vjerovati ničem na televiziji jer je sve drugačije nego što se prikazuje. U tom izljevu životne mudrosti, rekao je sinu da ne postoji istina nego samo slojevi sranja.

Makneš jedan sloj sranja, pojavi se drugi sloj sranja. Makneš i njega, ali samo zato da bi naletio na treći sloj sranja. I tako sloj po sloj i na kraju, zaključuje Dustin, izabereš jedan od tih slojeva kao svoju istinu i dalje živiš.

To je briljantno.

I vraća nas na ramišljanja o slojevima zbivanja oko nas. Stali smo tek kod trećeg sloja, ali tu ćemo za sad i ostati. Jer iz perspektive tog trećeg sloja shvaćanja i percipiranja svijeta, sva ta silna manipulacija i zlokobne aktivnosti više baš ne izgledaju tako zlokobni.

Kao što ste već mogli primijetiti, to je trenutno moj sloj sranja pa evo nekih razmišljanja iz njega. Chemtrailovi, mikročipiranje, financijska okupacija, ratovi… Nastojanja da se uvede totalitarna država hipnotiziranih, siromašnih, obespravljenih građana? Pih! I otkuda odjednom ta silna žurba?

A što ako sve nabrojano nisu nastojanja da se uspostavi totalitarna vlast nad ljudima nego da je se zadrži?

Pa pogledajte kako je svijet – za Iluminate – prije bio savršen. Recimo srednji vijek, kao drastični primjer – većina stanovništva su siromašni kmetovi, izolirana siromašna naselja puna su ljudi bez prava, pothranjenih, ponekad vrlo ustrašenih. S razlogom. Ako nemaju sreće, vojske u prolasku će ih spaliti i pobiti. Ako je imaju, crnčit će za feudalca, biti će izloženi maltretiranju njegovih vojnika ili će pak ženu na prvu bračnu noć morat davati feudalcu da je konzumira, a zimi će se pak smrzavati u svojim trošnim nastambama. Nisu u mogućnosti komunicirati sa svijetom, a jedina globalna komunikacija kojoj su izloženi je religija koja ih nedjeljom indoktrinira, širi strah, kao kerber motri one koji pokušaju razmišljati i nameće u umove svoju izdistorziranu sliku svijeta u kojoj opravdava postojeći diktatorski sustav. Vladajuće krvne loze gospodari su Europe (kasnije i svijeta) kroz kraljeve i pomno miješanje plave krvi. Sve je idealno – za Iluminate.

Nema nikakve sumnje da im se takav svijet sviđao. Pa zato su ga takvim i napravili. Nema sumnje niti u to da su ga održavali koliko god je bilo moguće. Ali ipak, nešto se događalo što ih je tjeralo na stalno djelovanje i prilagođavanje, a tjera ih i danas. Kao da svijet ipak ima neku svoju unutarnju evoluciju koju oni uporno „hakiraju“.

Kad se počela razvijati filozofija, ubacili su u nju ideje poput Hobbesove poznate teze da je „čovjek čovjeku vuk“ (i razvili predatorski ekonomski sustav liberalizam) ili Descartove „Mislim dakle postojim“. To možda vrijedi za um, ali mi nismo um nego svijest pa je prema tome teza potpuno pogrešna. Doživljavam, dakle jesam, to bi bilo puno točnije.

Pa onda su se počele razvijati geologija, antropologija, arheologija i slično, pa su i njih hakirali fantazmagorijama poput Darwinove teorije evolucije, mita o ledenim dobima, klasičnim prikazom razvoja čovjeka ili teza o spontanom nastanku prvih civilizacija prije pet tisuća godina. Sve kako bi sakrili pravu prošlost, koja bi razotkrila što se doista zbiva.

Potom su se pojavili demokracija i suvremeni svepovezujući mediji, pa su i njih hakirali načinima djelovanja koja je Edward Bernays vrlo direktno opisao u svojoj „Propagandi“ 1928. godine, kad je rekao da je manipulacija temelj demokracije jer je nemoguće pouzdati se u to da će iracionalnim instinktima vođene mase izabrati prave ljude ili donijeti prave odluke pa prosvijećena elita pomoću prepogande treba oblikovati javno mnijenje, a glavni alat propagande jest stvaranje vijesti.

Donosioci istine i otkrivači pravih principa prirode, poput Viktora Schaubergera, Wilhelma Reicha, Brune Gröninga Nikole Tesle, , kao i mnogi drugi genijalci, u tom su hakiranju svijeta nadrapali.

Ali čini se da Iluminati, niti njihovi gospodari iz koje god da dimenzije stižu u ovoj sf-priči, ne mogu zaustaviti ritam promjena. Zato ga pokušavaju zajašiti. Amerikanci žele promjenu? Nema problema, dobit će je – u vidu Obame Baracka. To je promjena, on je crnac, pa još mlad, lijep i liberalan – nema veze što je pijun kakvoga se rijetko viđalo na američkom prijestolju, a konkurencija u poltronstvu i sluganstvu na tom je mjestu ogromna.

Ali problem je da i to, kao nikad prije, sve veći broj ljudi sve brže prokuži sve te trikove s Hrelića koji se stalno prodaju. Nedavno sam čitao neki intervju sa Sai Babom u kojem je on rekao da svijet izgleda sve gori samo zato jer je svjetlost sve jača, inače je isti kao prije. To je kao da imate zmazani podrum sa slabom žaruljom, pod kojom sve nekako izgleda složeno i ok. Onda stavite reflektoricu i odjednom vidite svo smeće u kutevima, crknute štakore, slojeve prašine, gnjile stranice kartonskih kutija… Slika je možda ružnije nego prije, ali nitko neće zbog toga vratiti staru, slabu žarulju već će počistiti.

Da se ne bi to dogodilo, u ovoj sf-priči ljude se izlaže masovnoj hipnozi kroz dezinformiranje kroz medije, pokušavaju im se oslabiti moždane funkcije i duhovna povezanost s Izvorom kroz razne otrove (živa u cjepivima, fluorid u vodi i pastama za zube, GMO-hrana, industrijski ubijena hrana, lijekovi, zaprašivanje s neba chemtrailovima, a da ne pričamo o radijaciji, od skenera na aerodromima do diverzije HAARP-om u Fukušimi, zbog koje bih svima savjetovao da izbjegavaju sve proizvode koje stižu iz Japana bar još nekih 24000 godina, koliko je vrijele poluraspada izotopa stroncija i njegove braće), programira im se um (nečujna frekventna oružja, televizija koja u umu stvara valove istih frekvencija kao i hionoza, stvaranje šokova i nesigurnosti, subliminalne seksualne poruke i promocija seksualnosti svih vrsta s ciljem narušavanja ravnoteže prve čakre, da bi se stvorila pospanost, bezvoljnost i prijemčivost za manipulaciju) i nameću mnoga netočna uvjerenja, oblikovana tako da mi onda pomoću njih sami oblikujemo svijet baš po mjeri Iluminata. Jer Iluminati znaju snagu svijesti i u kojoj mjeri uvjerenja oblikuju „fizički“ svijet, a efekt placeba samo je mali vrh ogromne ledene sante.

U najnovije vrijeme povremeno se provlači i propaganda o mikročipovima, koje bi ti dečki svakako htjeli uvaliti ljudima u tijelo, ne toliko da bi znali gdje su i što rade u svakom trenutku, već možda prije zato da mogu daljinski utjecati na kemijsku ravnotežu u organizmu i time na raspoloženje i stanje ljudi. No, pitam se nisu li nas odavno mikročipirali, pa je i to sad počelo sve slabije raditi? To bi moglo biti u ovoj sf-priči.

Svi mi, prema modelu neuroznanstvenika Paula D. MacLeana (daleko od toga da je to jedini model), usred mozga imamo ono što se službeno zove „R-komplex“ („Reptilian Complex“), tzv. „gmazovski mozak“. To je navodno evolucijski ostatak našeg razvoja od jednostaničnih organizama do ljudi. Od svega što smo prošlu u razviju navodno smo ponešto zadržali, a na tom evolucijskom putu su se našli i gmazovi, pa otuda i „gmazovski mozak“.

No, krenimo od vjerojatne postavke da se nikakva evolucija nalik Darwinovoj nikad nije zbila na Zemlji. Stoga ćemo se prikloniti tezi koja bolje odgovara na probleme darvinizma (kao što su neumanjiva složenost sustava, to jest nemogućnost da slučajnim mutacijama i postupno nastanu sustavi koji funkcioniraju isključivo kao složena cjelina, fosilni zapis koji prikazuje nepromjenljivost vrsta i njihova nagla izumiranja i nastanke novih vrsta). To je teza o genetskom inženjeringu kojim su današnji ljudi oblikovani (a možda je proveden i na Zemlji kao cjelini). O njemu dosta detaljno i slikovito, prema nekim interpretacijama, piše na sumerskim glinenim pločicama, a i iznenadna pojava Homo Sapiensa na Zemlji također se uklapa u taj koncept.

Ako su nas ti naši „bogovi“ oblikovali prema želji, onda su nam možda odmah namjerno ugradili i biološki „mikročip“ – u vidu R-kompleksa. Taj „gmazovski mozak“ odgovaran je za sve naše tipično gmazovske reakcije, kojima naš ljudski svijet obiluje (mada ne bi trebao) – teritorijalnost, hijerarhija, strah radi preživljavanja, posljedična agresivnost, hladnokrvno ponašanje, nagli izljeve bijesa, želja za dominacijom, sklonost ritualima… U svojoj Pulitzerom nagrađenoj knjizi ‘The Dragons of Eden’ (‘Zmajevi iz Raja’), Carl Sagan spekulira o gmazovskom podrijetlu ljudi i o tajanstvenim skokovima u evoluciji mozga koji se mogu naći u fosilnim zapisima. On piše da je evolucija sisavaca, a posebno ljudi, bila ostvarena vrlo brzo, u „velikoj eksploziji evolucije mozga“, a to dokazuje činjenica da se kamena oruđa ne pojavljuju postupno, nego „u ogromnim količinama i sva odjednom“. Sagan je u knjizi zaključio da „nema načina da se ovo objasni osim ako Australopitheci nisu imali obrazovne institucije“ u poučavanju izrade alata. Istaknuo je i to da se u jezgri ljudskog mozga nalazi trag naše gmazovske prošlosti, dio mozga zvan R-kompleks, koji obavlja ‘dinosaurove’ funkcije – agresivno ponašanje, teritorijalnost, rituale, te uspostavljanje društvenih hijerarhija. Ovo zvuči kao nekako poznata slika.

Ako im je danas opet stalo do mikročipiranja, onda mora da smatraju da je vrag odnio šalu. Onda naš pretpostavljeni biološki čip, taj R-kompleks, više ne radi tako dobro. Valovi podvodnih promjena su preveliki. Možda je to ono o čemu govore stari kalendari, poput majanskog, koji dosta decidirano tvrdi da postoje razne faze promjena svijesti u evoluciji svijeta, čije su početke i krajeve „mapirali“ svojim čudnim brojanjima vremena koja se preotežu preko milenija. Možda i astrologija nudi naznake unutrašnjih ritmova i promjena svemira, koje su na neki način vezane uz svijest.

Iz te perspektive zbivanja oko nas sve mi više nalikuju slijedećoj slici: Postoji velika rijeka u čijem se toku zbivaju prirođene joj promjene i ritmovi, koji se, naravno, odražavaju na njen cijeli tok. To je naš svemir ili barem naše bliže kozmičko susjedstvo. Na jednom mjestu usred te rijeke netko je stavio veliki kamen kako bi jedno malo područje vode iza tog kamena zaštitio od utjecaja ostatka riječnog toka i kao plijesan nesmetano mogao parazitirati na stanovnicima tog djelića toka. Iza tog kamena mi životarimo, odsječeni od glavne bujice i nesvjesni nje. Ali s vremenom, tok postaje sve jači, a utjecaj tog jačanja sve se više osjeća i u maloj „zavjetrini“ iza stijene. Nije ga moguće ukloniti. Ali je moguće manipulirati tim probojima i kanalizirati ih, to jest oblikovati i usmjeravati u smjeru u kojem se njihovu silinu može držati po kontrolom.

Bar neko vrijeme i uz ulaganje sve većeg truda.

Optimistična je ta slika koju nudi sloj kojega sam za ovu priliku numerirao kao treći, jer bujica će i dalje nezaustavljivo bujati. Zato možemo očekivati još užurbanija i paničnija djelovanja. Svijet koji su Iluminati iz ove sf-priče stvorili za svoje potrebe i u skladu sa svojom prirodom se raspada, mada to u ovom trenutku nije vidljivo – osim što je dobro vidljivo upravo u intenzitetu i opsegu njihovih aktivnosti.

Je li moguće da je sve ovo što sam napisao (a što je, zbog prirode problema, više proizvod slutnje, indicija i povezivanja podataka) istina?

Moguće je.

A ako se ne slažete, sjetite se onoga što je rekao Dustin Hoffman – i ugodno vam bilo u nekom vašem sloju sranja.

http://www.svjetlost-online.com/kresimir-misak/