Rubikova kocka je definitivno uvijek izazov..Posebno kad si na nekom takmičenju, pa se gleda brzina.. ja je volim rješavati polako, u miru božjem, bez prisile.. Ne osjećam se ugodno kad svi očekuju najbolji rezultat i najbolje vrijeme...

Trenutno slažem boje u kocki međuljudskih odnosa.. I Usput čistim svoj krug- dom, gdje boravim..

Svakakvi ljudi pozvone, otvorim vrata, netko bude smrznut, kao mače, a ja, pošto sam mačjeg roda, pustim da se ugrije.. I tada kada nahranim i ugrijem, očekujem da se lijepo i kulturno posjetioci vrate kući..

Volim svoj mir, imam svoga mačka i mačiće, i sa njima život koji mi je lijep i potpun.. A neke osobe ništa ne shvaćaju...Pa se udomaće..I ponašaju kod tuđe kuće kao kod svoje..

I onda moraš htio ne htio biti nekulturan.. I lijepo izbaciti pridošlice van...

Život je velika avantura..Pruža nebrojene mogućnosti za rast. Ne zavaravajmo se time kad mislimo da smo u nekom našli sve..i majku, i sestru, i ne znam ti što još...

Majke i sestre smo gotovo uvijek sami sebi.. Svaka duša ima svoj stepen razvoja i samostalno raste..
Jedini kojeg izdvajam je Kreator, koji je sam sebi dovoljan..I sve što nam je potrebno za to naše putovanje duše-ima On..A on je u nama..I uvijek ima sa nama otvoren kontakt.
samo ga mi sami često isključujemo.
Pa živimo nedorečeno i poludivlje...

Kultura ljubavi se stiče sazrijevanjem.. I prihvaćanjem vlastitih grešaka, toleriranjem tuđih..

Sve drugo spada u domene vašara i cirkusa..

Kada želim mir, obično se povučem unutar kruga i šutim.. Čak ni moji najbliži me ne diraju tada.

I baš tada sijaset entiteta počnu lupati na vrata, zavirivati kroz prozore..

I tu se radi o kulturi ljubavi i razumijevanju.

I poštovanju osobne slobode...

Ovo je vrijeme promjena, transformacije..Čišćenja...Pustimo sve što nije dio našeg kruga, neka jednostavno...voda odnese..

Pustimo da vibracije same sebe pročiste i maknu od sebe sve negativnosti,pa bile čak i vlastite...

netko je nedavno napisao..ne stidimo se svojih mana.. One su tu, da ih uvidimo, i počnemo konačno praviti generalku na sebi...

Čini mi se da je to bit ove nadolazeće kataklizme..

Jer, zalijepili smo se za svoje nesavršenosti i teško se odvajamo od njih..

Pamtila i zlo-pamtila...

Zašto taj sindrom vječito zarobljava masu ljudi?
zašto uopće pamtiti zlo?

Zašto u mislima ne zadržavati onaj dobar dio, koji poput djeteta zadržava samo lijepo u sebi?

Pamti pa vrati..A na vraćanje se više misli nego na zaboravljanje..

Sve to sada prolazi kroz sito ovoga vremena

Zrna koja će uroditi jednom višestruki plod, ostaju gore..
Pljevu raznosi vjetar...