Odgojen sam u općim moralnim principima:
Kada sam bio mali majke, roditelji, profesori, djedovi, stričevi,susjedi bili su osobe vrijedne poštovanja i ugleda. Koliko bili bliži
ili stariji toliko su nam više osjećaja davali.

Bilo je nezamislivo neodgojeno odgovoriti starijima, učiteljima ili vlastima.

Imao sam poštovanje.

Imali smo povjerenje u starije, jer su bili roditelji, majke ili rodbina sve djece ili skupine u ulici ili gradu...

Bojali smo se tek mraka, grdoba ili horor filmova.

Danas sam beskonačno tužan za sve ono što smo izgubili, za sve ono čega će se moji unuci jednog dana bojati. Za strah u pogledu djece,mladih, odraslih i starijih.

Ljudska prava za kriminalce.?

Ograničena prava za poštene građane.?
Platiti dugove i biti budala.?
Amnestija za prevarante.?Pošteni su glupi.?

Ne iskoristiti prednost znači li to biti budala.?

Što nam se to događa???

Profesori tučeni u školi.

Rešetke na našim prozorima.Svatko zatvoren u svojem svijetu.

Kakve su to vrijednosti?

Auto koji vrijedi više od zagrljaja,djeca koja žele nagradu, da bi završila školsku godinu.

Mobiteli u torbama djece, koja su tek izašla iz pelena.

Što želiš u zamjenu za jedan zagrljaj?

Vrijedi više jedan Armani od diplome.

Vrijedi više jedan veliki ekran od razgovora.

Više vrijedi jedna skupa šminka od zajedničkog sladoleda.Više vrijedi
IZGLEDATI od BITI.

 Kada se je to dogodilo, da je sve to nestalo ili postalo smiješno?

 Hoću skinuti rešetke sa prozora, da tamo stavim cvijeće!!

Želim sjesti na stazu i imati otvorena vrata u ljetnim noćima..

Hoću poštenje kao motiv ponosa.Hoću ispravan karakter, čisto lice i pogled u oči

Hoću sram i solidarnost.Hoću nadu, veselje, povjerenje..

Hoću da se vratim stvarnom životu, jednostavnom kao kiša, čistom kao,nebo u travnju, laganom kao lahor u zori.

 Dolje "IMATI"

Živjelo "BITI"

Volim moj zajednički i jednostavan svijet...

Imati ljubav, samilost i solidarnost kao osnovu, prezir pred nedostatkom etike, morale i poštovanja..

Vratimo se biti "LJUDI",

Izgradimo bolji svijet, ispravniji, gdje osobe poštuju osobe.

 Utopija? Ne..? Da..? Možda..?

Pokušajmo zaraziti svijet šireći ovu poruku.

Naša djeca to zaslužuju, a naši će nam unuci zahvaljivati zbog toga.
Pošaljite to svojim prijateljima i vidjeti ćete da nas ima puno, koji tako mislimo i to želimo.

(nepoznat autor)