U proljeće sam se probudila sa prirodom, prokrstarila sve poprijeko u potrazi za biljem. Marljivo sakupljala što sam naumila i pronašla mnoga mjesta sa biljem koje bolazi kasnije.Uživala sam u svom plandovanju,povezalo korisno sa razonodom. Na tom mom krstarenju uznemiravali su me krpelji, no ništa strašno. Skidala sam ih , sve je bilo u redu. Primjetila sam da me neizmjerno vole. Ponekad je bilo dovoljno da sjednem u dvorište ispod kruške, krpelj me ne zaobiđe.

Vrijeme je kupina, usput sam naišla i na lješnjake koji nisu bili u planu, no dobro, zašto da ih ne pokupim kad mi se sami nude. U toj mojoj berbi ujeo me krpelj. Opet, zar sam im toliko slasna? Nikog od mojih ne diraju, samo mene.Uredno sam ga skinula kao i prijašnje. Malo svrbeži ali izdržljivo. Dva tjedna nakon toga ugriza mjesto je počelo  crveniti. Tjedan dana promatram kako se krug na trbuhu širi a rubovi su sve intezivnije crveni. Jasno mi je da se moram obratiti doktoru. Dobla sam antibiotike i injekciju tetanusa. Očito me dohvatio mutirani napasnik. Bili oni mutirani ili obični ako me misle obezhrabriti jako su se prevarili.  Od svog „plandovanja“ prirodom ne odustaje.

Dajem na znanje, ako ikog „gricnem“ ne mora se bojati, cjepljena sam... (*♥*).