Komisija 'Iustitia et pax' HBK izražava svoju duboku zabrinutost zbog načina „pripremanja' zakona o vodama

Kako javnost saznaje, hrvatska je vlada sredinom rujna iznenada povukla iz zakonodavnog postupka nacrte zakona o vodama i o financiranju vodnoga gospodarstva koji su već bili prošli II. čitanje u Hrvatskom saboru. Zatim je, samo u par dana, povjerenstvu dala izraditi potpuno nove nacrte tih zakona, koji stubokom mijenjaju koncepciju odnosa prema ovom prevažnom javnom dobru.

Komisija Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije, na tragu svojih dosadašnjih stavova izjava o vodi - kao Božjem daru i univerzalnom zajedničkom dobru ljudske zajednice, ali i jedinstvenoj hrvatskoj usporednoj i natjecateljskoj prednosti - izražava svoju duboku zabrinutost zbog načina „pripremanja' tih zakona kao i zbog brojnih temeljnih promjena i općenito odrednica u novim nacrtima tih dvaju zakona. Komisija podsjeća da ni prethodni nacrti spomenutih zakona nisu bili zadovoljavajući, jer su se temeljili na jednoj vrlo osrednjoj Strategiji upravljanja vodama, ali je nemoguće povjerovati da su novi nacrti izrađeni tek za nekoliko dana bolji. I sama letimična usporedba nacrta izrađenih po nalogu resornoga ministra s prethodnim nacrtima otkriva da su novi prijedlozi ovih zakona veliki korak nazad, da su pisani ishitreno, da u mnogim segmentima potpuno zanemaruju prava građana korisnika kao i temeljne odrednice europske legislative o vodama i usvojene Strategije o vodama te da nimalo ne pridonose boljem sustavu nadzora i transparentnosti. Nevjerojatno je kojom se lakoćom mijenja i predlaže jedan od važnijih zakona koji regulira gospodarenje jednim od važnijih prirodnih resursa naše države. Pomnije čitanje ovih nacrta otkriva prave razloge duboke zabrinutosti Komisije:

1. Prema novim nacrtima tih dvaju zakona, sustav gospodarenja vodama je još više centraliziran, što je u izravnoj suprotnosti s demokratskim standardima kao i s regulativom EU, navlastito s Okvirnom direktivom EU. Jedna od osnovnih strateških odrednica zacrtanih hrvatskom Strategijom upravljanja vodama, koju je donio Hrvatski sabor, je i decentralizacija upravljanja vodama te izravnije uključivanje javnosti i dionika u proces upravljanja. Međutim ovim novim nacrtima predviđeno je da jedna te ista ustanova, Hrvatske vode ima u svojim rukama gotovo sve ovlasti, stručne, financijske, regulativne i nadzorne, te ona donosi planove gospodarenja vodama, provodi ih – projektira i financira - i nadzire. Takav posve zatvoren sustav upravljanja vrlo se teško može kontrolirati i nadzirati od strane javnosti. Primjerice, planove obrane od poplava donose, provode bez ikakvog javnog natječaja i „nadziru' isključivo Hrvatske vode, a samo u ovom sektoru se radi o iznosu od 915 milijuna kuna godišnje iz prihoda od vodnih naknada. Ovakva regulativa dovela bi Hrvatske vode u stalan i nedopustiv sukob interesa, nespojiv s bilo kojim demokratskim standardom i pravom građana na objektivnu, nepristranu, javnu službu, blisku korisnicima i zaštiti nacionalnog prirodnog bogatstva.

2. Za razliku od nacrta koji su već bili prošli dva čitanja u Saboru, novi nacrti predstavljaju značajno udaljavanje od demokratskih standarda javnih služba i usluga, pa tako više ne predviđaju:
- Institut za vode, čija je osnovna uloga trebala biti znanstveno istraživačka, savjetodavna te strateško razvojna, uz suradnju s međunarodnim stručnim i drugim relevantnim institucijama, posebno onima susjednih država s kojima Hrvatska jednostavno ne može ne surađivati na ovom području. Takav Institut bi mogao usmjeravati i savjetovati u provedbi europske Okvirne direktive o vodama te donositi brojne smjernice nužne da se ciljevi Strategije i Okvirne direktive što racionalnije ostvare, a koju bi operativno realizirale Hrvatske vode i druge institucije. Nedopustivo je i s obzirom na regulativu i praksu EU da sve to bude u ingerenciji jedne ustanove, Hrvatskih voda. Takva dosadašnja praksa, između ostaloga, osiromašila je stručne podloge nužne za upravljanje vodama i stručne kadrove te nije stvarala adekvatan broj novih. To je, između ostaloga, imalo negativne posljedice za razinu svijesti naših građana s obzirom na očuvanje i racionalnu potrošnju vode.
- Novi nacrt Zakona o vodama ne predviđa više niti osnivanje institucije Hrvatske regulatorne agencije za vodne usluge, koja bi odobravala strukturu cijena vodnih usluga te jamčila socijalno prihvatljive uvjete vodnih usluga, kao i unutar-hrvatske solidarnosti i ujednačivanja. Gradovi i općine su do sada samostalno donosili cijene vodoopskrbe i odvodnje te su kroz te cijene često pokrivali druge troškove, posebice one neracionalnog poslovanja komunalnih poduzeća i velike gubitke vode.

- Osim toga, a što nije nipošto najmanji propust, ovim novim nacrtima nije predviđen socijalni opskrbni minimum koji bi bio zajamčen siromašnom sloju naših građana. Taj minimum, obzirom na naše vodno bogatstvo i socijalno siromaštvo trebao bi biti besplatan, što bi se kompenziralo višom cijenom za često nekontroliranu i rasipnu potrošnju vode.

3. Ovim nacrtima nisu predviđeni mehanizmi zaštite od nekontrolirane privatizacije vodnih resursa, kao ni strategija izvoza vode u zemlje koje iskazuju potrebu za dobavom pitke vode, ali ni bespravnog i nekontroliranog zahvaćanja u crpilišta šljunka i pijeska. Time je otvoren put itekako zainteresiranim multinacionalnim tvrtkama, ali i nekim domaćim društveno i moralno neodgovornim gospodarstvenicima da ostvaruju ekstraprofite na račun preostaloga hrvatskog nacionalnoga neobnovljivog i obnovljivog bogatstva.

4. Jednako tako nije predviđeno gotovo nikakvo institucionalizirano sudjelovanje građana i drugih dionika u izradi osnovnih regulativnih dokumenata, niti struktura informiranja građana o vodnim uslugama kao ni uvida građana i dionika u namjenu i potrošnju sredstava od vodnih naknada.

5. Osim duboke zabrinutosti zbog svega navedenoga ovaj nas slučaj nuka na poziv svim državnim ustanovama i građanskim udrugama, kao i svim građanima Republike Hrvatske, da od državnih dužnosnika zahtijevaju široku javnu raspravu o ovim pitanjima od životne važnosti za sve hrvatske naraštaje, s obzirom na:
- dužnost očuvanja i promicanja prirodnog okoliša,
- važnost nacionalnih interesa očuvanja vodnog blaga,
- odgovorno gospodarenje vodama,
- pravo učinkovitog nadzora građana, dionika i korisnika nad svim prihodima ostvarenim od vodnih naknada i ostalih dažbina,
- pravo nadzora trošenja tih sredstava od svih državnih korisnika i korisnika jedinica regionalne i područne samouprave.

U svijetu, u kome su već otpočeli sukobi i ratovi za vodu i u kome ovo univerzalno prirodno dobro predstavlja ljudsko pravo i građansku dužnost očuvanja, hrvatski građani imaju pravo i dužnost izravnog utjecaja na donošenje pravila i zakona o vodama, njihovim upravljanjem i javnim vodnim uslugama, kako bi ovo hrvatsko prirodno bogatstvo ostalo u javnom vlasništvu, na dobro svih građana i naraštaja.

Sve su zemlje EU i našeg okruženja davno donijele odgovarajuću legislativu koja je prilagođena europskim demokratskim načelima upravljanja vodama, koje prije svega štite svoje nacionalno prirodno bogatstvo, vode računa o egzistencijalnoj važnosti vode za čovjeka i okoliš, ističu socijalnu kategoriju voda, te nužnost povećanja ekonomskog razvoja korištenjem voda. Na žalost u Hrvatskoj svi ti procesi kasne, a kad se postojeće stanje mijenja tada se isto radi bez nacionalnog konsenzusa već samo unutar zatvorenih i za širu javnost nepoznatih sredina i pojedinaca tako da se za stvorene štete ne može nikoga okriviti.

Zbog toga naša Komisija očekuje od državnih vlasti i resornog ministra da povuče ove neprihvatljive nacrte i u skladu s europskom regulativom predloži javnosti, a potom i Hrvatskom saboru, nacrte zakona koji će poštivati navedena prava, dužnosti i legitimne javne interese.

Pripremio Igor Lah