TEORIJE POSTANKA – osvrt na teorije

 

Zato su se i razvile dvije teorije o onome sto nas sve zanima, javno ili tajno, sto nas kopka i sto na kraju zelimo saznati. Ko smo, odakle smo, ciji smo, sta smo, kuda idemo, sta ima novo kod tebe,  sta ima poslije i sta je bilo prije. To su teorija  evolucije  i kreacionisticka teorija. 

Primjetili ste, naravno da su obje teorije.

Teorija predstavlja neko apstraktno znanje o, u ovom slucaju, postanku, koje je doslo kao rezultat potrage za istinom.

Sta to znaci. To znaci da iskustveni ( empirijski ) izvori znanja, koji se pronalaze i otkrivaju,  sažimaju, obradjuju, te se povezuju sa novim iskustvenim spoznajama, te sa vecim brojem provjerljivih cinjenica  tvore hipoteze koje se odnose na pomenutu oblast „postanak“. Cinjenice su opet dokazive spoznaje koje se smatraju apsolutno tacnim, ili se ne moze dokazati da nisu tacne.

Dakle, kao i uvijek kod mjerenja, moramo tacno znati sta mjerimo inace mjerenje nema smisla. Pitanje pitanja je da li se obje ove teorije uopce uklapaju u teorije.

Empirijski izvori znanja se temelje na posmatranju, izvodjenju zakljucaka, provjeravanju, opovrgavanju ili potvrdjivanju, te nadogradnji u smislu teoretisanja, opet koristeci cinjenice za nadogradjivanje teorije, te provjere naucnim metodama, do konacne potvrde ili odbacivanja.

          Koliko su evolucija i kreacionisti uspjesni u tome, prosudba je na vama,  ali znam da koriste iste cinjenice da objasne svoje stavove na sasvim razlicit nacin.

          Sustinska razlika je u stvari samo jedna – vrijeme.  

Posto govorim o vjeri, s religijskim obiljezjima, vezano za postanak, moram napisati da iako izvan naucne sfere, religija koristi naucnu metodologiju za dokazivanje svojih stavova, a nije joj strana ni upotreba metafizike i filozofije.

Naravno filozofije, jer u startu filozofija je pokusaj shvatanja i razumjevanja svih misterija postojanja i stvarnosti, kroz analiziranje, kritiku, interpletacije i spekulacije.

Metafizika proucava ono sto je iznad realnosti i iskustva.

Dakle, kako i kad se postaje vjernik, a na koji se nacin bude religiozan.

 

VJERA

 

Vjera je kad vjerujes u nesto bez ikakvih dokaza. Niposto to ne znaci da vjernik nije u pravu ili da se ono u sto on vjeruje nije ispravno. Niposto to ne znaci da se to nece ostvariti, to samo znaci da za to ne postoji dokaz.

Vjernik je igrac koji  igra na kladionicama, vjernik je onaj koji vjeruje da ce dobiti posao zato sto je pametan, vjernik je ribolovac, vjernik je onaj ko vjeruje u vremensku prognozu, dakle vjernik je svako ko vjeruje u nesto a nema dokaza da ce mu to biti ostvareno.  „Vjerujem da ce sve biti onako kako ja zamisljam“ ( U ovom slucaju 2 permise „vjerujem“ i „zamisljam“, bez mogucnosti ispravne konkluzije = vjera )  

Gotovo nesvjesno neki dijelovi vjerovanja se ispunjavaju, kao na primjer, ako organizirate vrtnu zabavu, a vrijeme se muti, i vi kao

nesto ste uvjereni da ce se vrijeme proljepsati, i proljepsa se, na putu ste da postanete pravi vjernik. Ona vrsta koja vjeruje u svoju predikciju.

Kockari su nepopravljivi vjernici. Kazu da igraju iz zabave, da ubiju vrijeme, da se druze, ali vjerovatnije je da igraju da dobiju. Vjeruju da ce kad tad dobiti. Neko nekad i dobije, ali to ne napravi vjernika od njega, jer je on vec vjernik, samo ga ucvrsti u vjeri da ima ispravno vjerovanje. Iako to zvuci kao da je vjera dokazana, statisticki se moze dokazati da dobitak nije vjera, nego matematicki dokaziva cinjeninca. Neko, nekad ipak dobije nesto. Ako je dokazivo, nije vjera. Da ce neko dobiti nije vjera, nego cinjenica. Vjernici su oni koji vjeruju da ce bas oni biti ti koji ce dobiti.

Lako je postati vjernik. Bilo koji dozivljaj, ili cak, dogadjaj, mogu pokrenuti lanac misljenja i zakljucivanja koji neminovno vodi do nekog zakljucka. Ponovo pisem da ako je pocetna premisa bez istinitog, provjerljivog i dokazanog stava, vodi u pogresan zakljucak i zatim redom do samog zavrsnog cina, uvodjenja neceg nedokazivog kao zivotne cinjenice.  

Ukoliko se to poklopi sa nekom poznatom vjerom, tj uvrijezenim vjerovanjem, onda se pored svojih zakljucaka prihvataju i ona organizirana, ustaljena, i dolazi do ekspanzije.  Tako vjerujemo da je brusnica idelan lijek za mokracne kanale. I to je to. Neko je rekao, a nauka nije opovrgla, garant je istina. Mora biti.

Zabranite studiranje i specijalizaciju urologije. Zasto ce nam.

( znam, znam, previse je, to je samo alternativa, ali tako sve pocinje )

Vjera u nesto je uvijek uvjetovana nekom potrebom. Potreba da se nesto objasni, sebi ili drugome, potreba da se pomogne, potreba da se ohrabri, potreba da se prezivi ili na kraju krajeva potreba da se nadje neki smisao. Smisao za sebe ili smisao za okruzenje ili smisao za postojanje. 

Zato smo svi mi vjernici. Vjerovali ili ne ali svi u nesto vjerujemo.