KRATKA POVIJEST VEGETARIJANSTVA
Poznato je da je davni pračovjek vjerojatno bio vegetarijanac. Mnoge istočnjačke religije preporučuju vegetarijanstvo. I na Zapadu je bilo vegetarijanaca među nekim svećeničkim redovima, na primjer među trapističkim svećenicima, koji su, osim voća i povrća, rabili i mlijeko i mliječne proizvode. Poznat je sir trapist koji su u svojim samostanima po posebnom, tajnom receptu, pravili trapisti.
I mnogi su se pojedinci, smatrajući prirodnijim i zdravijim načinom prehranu voćem, povrćem, eventualno i mlijekom ili i jajima, odlučivali za vegetarijanski način prehrane. Poznati vegetarijanci bili su Leonardo da Vinci, Benjamin Franklin, George Bernard Shaw i Albert Schweizer.
Mnogi smatraju crveno životinjsko meso izvorom raznih bolesti, osobito raka, pa su se radije odlučivali izostaviti ga i bjelančevine su umjesto mesom pokrivali jajima, mlijekom, žitaricama ili mahunarkama, jer, razmišljali su: "devet funta zrnja žitarica potrebno je životinji da proizvede jednu funtu mesa za serviranje za stolom".
Jedan od ne tako zanemarivih razloga da se netko odluči za vegetarijanstvo je i nizak ekonomski status nekog naroda ili nekog područja. Meso je preskupo ili nedostupno.
Neke religije zabranjuju jesti svinjsko meso, npr. nekim se vjernicima zabranjivalo jesti meso koje se klanjem životinja smatralo nečistim, pa su izbjegavali svako meso dobiveno klanjem.
Najgore su prošli oni pojedinci koji su previše revno shvatili vegetarijanstvo, pa su se odricali svake namirnice koja nije kultivirana na tlu. U jednoj američkoj knjizi koja obrađuje povijest prehrane i reforme prehrane u SAD opisana je povijest života poznatog američkog reformatora prehrane, Horacija Fletchera, koji je uskraćujući sebi sve namirnice osim vegetarijanskih konačno umro od nervozne anoreksije.
TIPOVI VEGETARIJANSKE DIJETE
Danas je teško govoriti o tipovima vegetarijanske dijete jer mnogi pojedinci i skupine imaju vlastite dozvole i ograničenja. Ipak se sve vegetarijanske dijete mogu svrstati u četiri skupine. To su:
Vegan ili stroga vegetarijanska dijeta, koja uključuje samo prirodne biljne namirnice, kao što su mahunarke, žitarice, voće, povrće i sjemenje. Ne dopuštaju ni jaja ni mlijeko. Osim toga, neki vegan-vegetarijanci jedu samo sirove biljne namirnice, neki samo voće, orahe, sjemenje, maslinovo ulje, med i, samo ponekad, žitarice. Neki iz te vegan-skupine jedu samo namirnice "organski kultivirane", takozvanu "zdravu hranu", kultiviranu bez pesticida, bez umjetnih fertilizatora, dakle potpuno prirodnu ili "zdravu" biljnu hranu. Izbjegavaju rafinirani šećer i industrijski priređena jela, a neki rabe velike doze (megadoze) vitamina, osobito askorbinske kiseline, prema preporuci nobelovca Linusa Paulinga. Neki vegetarijanci te vegan-skupine jedu samo neke namirnice biljnog podrijetla, za koje vjeruju da će im produžiti život i osigurati zdravlje. Druga dijeta - laktovegetarijanska - dopušta osim biljnih namirnica mlijeko i mliječne proizvode. Takvu dijetu drže na primjer svećenici trapisti, ali i neke istočnjačke religije, npr. Hare Krishna i Joga skupine.
Treća je dijeta ovolaktovegetarijanska. Toj skupini pripadaju oni kojima je zabranjeno jesti meso zaklanih životinja, ali rabe i jaja i mlijeko i mliječne proizvode.
Četvrta je dijeta koju prihvaćaju djelomični ili poluvegetarijanci (semivegetarijanci). Uz vegetarijansku dijetu dopuštaju sebi pileće meso i ribu, te laktoovovegetarijansku hranu, ali ne jedu crveno meso.
Vegan-dijeta skriva određene opasnosti za ljudsko zdravlje. Jednostavno stoga što je takva dijeta deficitarna vitaminom kobalaminom (B12) i manjkom željeza i cinka. Zašto? Vegan-dijeta, ako je dobro izbalansirana, može sadržavati sve esencijalne aminokiseline, iz kojih naš organizam stvara vlastite proteine.
Njemački prikaz sedam skupina hrane i pića koje bi trebalo redovito jesti i piti, u raznim omjerima (v. Piramidu prehrane):
1. Žitarice (cerealije), njihovi proizvodi i krumpir. Obiluju ugijikohidratima (UH), biljnim vlaknima skupine B i biljnim bjelančevinama.
2. Povrće, uključiv mahunarke. Sadrže vitamine, obilno bjelančevine, UH i biljna vlakna.
3. Voće. Sadrži vitamine i minerale, a zrelo voće fruktozu i sukrozu. 4. Piće. Voda nema kalorija, može sadržavati minerale s obzirom na izvor.
4. Piće. Voda nema kalorija, može sadržavati minerale s obzirom na izvor.
5. Mlijeko i mliječni proizvodi. Izvor su bjelančevina, kalcija i vitamina.
6. Ribe, životinjsko meso i jaja. Bogat izvor kompletnih bjelančevina, vitamina D i A, joda i željeza. Tu skupinu neki vegetarijanci izostavljaju.
7. Masti i ulja. Sadrže liposolubilne vitamine A, D, E i K te esencijalne masne kiseline.
Među skupinu A. ŽITARICE ubrajamo pšenicu, raž, ječam, kukuruz, proso, rižu, heljdu te križanac pšenice i raži. U skupinu B. MAHUNARKE svrstavamo grašak, leću, bob, plod soje, grah, grah slanutak. Skupina C. ORAŠASTO VOĆE i SJEMENJE obuhvaća plod oraha, badema, lješnjaka, sjeme bundeve, tikve, suncokreta, sezama i pinjole bora. U skupinu D. POVRĆE ubrajamo krumpir i sve ostalo povrće, osobito tamnozeleno.
Esencijalne aminokiseline kojih uopće nema ili ih nema dovoljno u žitaricama, mahunarkama, orašastom voću i vrću:
- metionin, nema ga u mnogim vrstama povrća, dok ga u mahunarkama nema uvijek dovoljno,
- lizina nema u žitaricama i u orašastom voću,
- treonina obično nema u žitaricama,
- triptofana nema dovoljno u mahunarkama i u nekim žitaricama.
Kombiniranjem tih četiriju vrsta namirnica može se udovoljiti najvećem broju zahtjeva za aminokiselinama, ali se ne može osigurati dovoljna količina spomenutih minerala i vitamina kobalamiria, kojeg nema u biljnim proizvodima.
Bjelančevine i aminokiseline: danas oko jedanaest aminokiselina smatramo neesencijalnima jer ih ljudski organizam može sam sintetizirati. Ostalih oko devet aminokiselina su esencijalne i organizam ih mora dobiti izvana, hranom. Ako samo jedna od njih nedostaje, nisu zadovoljene potrebe za proteinima, koji bez odgovarajuće esencijalne aminokiseline ne može ljudski organizam stvoriti odgovarajuću bjelančevinu. Javlja se deficit odgovarajućeg proteina. Životinjske bjelančevine, dakle meso, sir, jaja i riba sadrže sve esencijalne aminokiseline u optimalnim omjerima za ljudski organizam. Postoje i fakultativno esencijalne aminokiseline (cistein, tirozin, prolin, glicin, histidin).
Zato životinjske proteine nazivamo kompletnim ili potpunim proteinima. Stoga jedemo li samo proteine žitarica, nastat će deficit lizina, treonina, a ponekad i triptofana. Da bismo to izbjegli, trebamo uzeti uz žitarice još i mahunarke i orašasto voće, odnosno sjemenje. Evo nekoliko primjera kako dopuniti manjkave aminokiseline u A, B, C i D skupini biljnih proteina. Treba kombinirati namirnice skupine mahunarki (B) sa žitaricama (A) pa ćemo jedan dan jesti grašak s rižom, drugi dan zobenu kašicu s lećom.
Ako jedemo orahe i suncokretovo sjeme (suncokretovo ulje) sa sojom (tofu-sir) i žitarice, opet ćemo imati dovoljno i metionina i lizina i treonina. Ili ako jedemo pšenični proizvod u kojemu nema lizina, ali ima dosta metionina, možemo ga kombinirati s mahunarkama, npr. s graškom ili grahom, jer oni imaju dosta (izina, ali malo metionina itd. Nije lako svakog dana kombinirati razno povrće i voće. Preporučujem stoga odraslim osobama da jedu različito voće i povrće svakog dana i tako će, uz kruh ili žitarice, u jednom danu upotpuniti sve potrebe za aminokiselinama. Treba računati da bi odrastao čovjek dnevno trebao pojesti oko 1 gram proteina na 1 kg tjelesne idealne (standardne) težine.
Treba računati da osobe koje jedu samo biljne proteine, budući da su to nepotpuni proteini, svakog dana trebale bi uzeti još oko 25 % više biljnih proteina. Trudnicama i dojiljama takoder je potrebna veća količina biljnih proteina, ali je najbolje da ih kombiniraju s mlijekom i mliječnim proizvodima. Vegetarijanci su u pravilu mršaviji nego ostali njihovi vršnjaci koji jedu miješanu biljnu i animalnu vrstu proteina. Zato se preporučuje, osobito djeci, laktovegetabilna vegetarijanska dijeta, a nikako ne vegan-dijeta.
Vitamin cijanokobalamin (B12) je poseban problem za vegetarijance, koji su na vegan-dijeti. Naime, taj se vitamin nalazi isključivo u animalnim proizvodima. Mnogi vegan-vegetarijanci tvrde kako imaju dobar izvor kobalamina u neživotinjskim namirnicama uzimanjem fermentirane soje ili "spiruline". Sa znanstvenog gledišta takav kobalamin nije pravi vitamin, nego analog, koji je aktivan samo za bakterije, ali ne za ljude. Potrebe za kobalaminorn su vrlo male, dnevno samo 2-3 mikrograma. Zato je potrebno nekoliko godina prije nego se pokaže prvi znak deficita tog vitamina. Obično je to neki gotovo neprimjetan poremećaj nekog živca. Ako se toj osobi stanje ne prepozna i ne liječi davanjem kobalamina, dolazi do manifestne perniciozne anemije s teškim, ireverzibilnim (ne popravljivim) oštećenjima živaca. Mnoga su djeca dojena od majki na vegan-dijeti oboljela od deficita vitamina B12.
U nekih osoba na vegan-dijeti može doći i do deficita vitamina D. Najčešće se to zbiva u djece majki koja doje djecu, a primjenjuju vegan-dijetu. Rahitis, bolest koja nastaje zbog manjka vitamina D, razvija se i u djece koja se ne sunčaju. Zna se da sunčane zrake pretvaraju provitamin u vitamin D. Zato maloj djeci i dojiljama nikako ne bih preporučio vegan-dijetu, ma kako dobro majka bila upućena u nutricijska pravila prehrane.
Riboflavin je vitamin koji takoder može biti deficitaran u vegan-dijeti. Esencijalan je za normalnu funkciju enzima odgovornih.za stvaranje energije iz makronutrijenata. Zato bi osobe na vegan-dijeti trebale često i redovito uzimati pivski kvasac, zatim punozrnate žitarice obogaćene tim vitaminom, i što više tamnozelenog povrća. Inače, bogat izvor riboflavina su mlijeko i mliječni proizvodi.
Kalcij je takoder težak problem u vegan-dijeti. Zna se da je najbogatiji izvor tog minerala mlijeko i njegovi proizvodi. Voće, povrće, orasi i soja opskrbljuju naše tijelo samo desetinom količine kalcija potrebne svakog dana našem tijelu. Mlijeko i mliječni proizvodi, naprotiv, opskrbljuju nam tijelo čak s tri četvrtine potrebnih količina kalcija.
Zna se da kalcija ima i u mnogim vrstama povrća, osobito u špinatu, rabarbari, zatim u sjemenju sezama i plodu lješnjaka i badema. Međutim, hrana s mnogo povrća sadži mnogo biljnih vlakana, koja koče apsorpciju kalcija, a osim toga neko povrće, kao špinat, blitva i brokula sadrže dosta i oksalne kiseline, koja u mnogih pojedinaca može stvarati oksalatne bubrežne kamence. Treba se još jednom podsjetiti da kalcij nije važan samo za stvaranje čvrstoće kostiju i zubi nego je bitan i za funkciju živaca, za zgrušavanje krvi, za mišiće, za srce i za enzime. Ponavljam, najvažniji prirodni izvor kalcija je mlijeko. Oni koji ne mogu bez vegan-dijete, osobito omladina, trebali bi redovito uzimati sojin sir tofu obogaćen kalcij sulfatom.
Željezo je bitno za prijenos kisika u eritrocitima. Postoje takozvano hem željezo i ne-hem željezo. Oko 40 posto hem željeza nalazi se u animalnim proizvodima i resorbira se u tankom crijevu. Ne-hem željezo nalazi se pretežno u biljnim namirnicama i čini onih 60 posto željeza koje se teško resorbira. Samo se oko petina ne-hem željeza resorbira u omjeru s hem željezom. To znači da se iz ne-hem željeza dobiva samo petina željeza, što u veliku opasnost dovodi sve osobe na vegan-dijeti, osobito djecu i omladinu u razvoju, jer su njihove potrebe za željezom veće nego odraslih osoba. Na žalost, željeza nema dovoljno ni u mlijeku ni u jajima. Samo se umjereno resorbira željezo iz šljiva, grožda, žitarica i vrsta kruha obogaćenih željezom. Zato se osobama koje su na vegan-dijeti preporučuje ili da uz kontrolu željeza u krvi uzimaju dodatne preparate željeza (u nas feroglicin sulfat ili fero-sulfat, odnosno Orferon ili Retafer) ili da kuhaju jelo u željeznim loncima, osobito kisele juhe (od rajčice), jer će kiselina otopiti dosta željeza sa stijenke suda za kuhahje.
Treba znati da i fitinska kiselina, koje ima dosta u žitaricama, pravi sa željezom netopljive spojeve, koji se ne mogu resorbirati. To je željezo izgubljeno. I kofein u kavi, čaju, koli, čokoladi, utječe na resorpciju non-hem željeza. I biljna vlakna koče resorpciju željeza.
Obrnuto tome, askorbinska kiselina pojačava resorpciju željeza. Zato se svima koji su na vegan-dijeti preporučuje uzimanje dodatnih tableta vitamina C uz svaki obrok.
Cink se nalazi u visokim koncentracijama u proizvodima mora: ribama, a osobito u školjkama. Ima ga i u žitaricama punog zrna, ali sadržaj cinka u biljkama općenito ovisi o količini cinka u tlu na kojem biljke rastu. Za vegan-dijetu trebalo bi redovito uzimati mahunarke, orahe, sjemenje suncokreta, pšenične klice i kvasac, kruh i punozrnate žitarice. Ipak treba zapamtiti da fitati u žitaricama i biljna vlakna vežu cink u netopljive spojeve, koji se stolicom izluče iz tijela. Čak i kalcij i željezo mogu kočiti resorpciju cinka.
MAKROBIOTIKA MOŽE UGROZITI ZDRAVLJE
Kako se i u Hrvatskoj sve više širi makrobiotska zen-dijeta, koja se sastoji od 10 stupnjeva dijetnih faza, treba upozoriti da samo nekoliko prvih stupnjeva može biti s medicinskog gledišta prihvatljivo, viši stupnjevi te dijete, sastavljeni pod utjecajem istočnjačke filozofije i religije, mogu ugroziti zdravIje, a najviši stupnjevi čak i život. Evo primjera:
U SAD, New Jersey, strogo je kažnjen neki istočnjački guru kad je zbog njegovih makrobiotskih nutricijskih "savjeta" umrla mlada žena.
Djeca i omladina na makrobiotskoj zen-dijeti hrane se mješavinom koja se naziva kokoh. Sastoji se od sjemenja, sive riže, graha, pšenice, zobi i vode. Kokoh je znanstveno analiziran i utvrđeno je da dovodi do deficita nekoliko vitamina i minerala, uključiv kalcija, željeza i vitamina B12. Djeca i omladina koja su bila na takvoj dijeti zaostajala su u rastu, a opisani su i slučajevi smrti.
Zaključno bi se moglo kazati da se makrobiotska zen-dijeta u svojih nekoliko prvih stupanja može prihvatiti s medicinskog gledišta uz određena upozorenja. Viši stupnjevi i kokoh-stupanj dijete se ne preporučuju jer ugrožavaju zdravlje, a čak mogu uništiti i život.
Posebno valja naglasiti da trudnice, dojilje i mala djeca nikako ne bi smjela biti stavljena na makrobiotsku dijetu tipa vegan. Može se tolerirati laktovegetarijanska, a još bolje laktoovovegetarijanska dijeta, jer sadrži sve esencijalne nutrijense, i makronutrijense i mikronutrijense. Ako majka koja je na vegan-dijeti nosi dijete, to će dijete u njezinoj utrobi zaostati u rastu, a često i duševno. Trudnici treba dati dodatne količine proteina, vitamina B i C, kalcija, fosfora, željeza, cinka, magnezija i joda. Ako dojilja ili trudnica ne dobije dopunske količine vitamina i minerala, često zapada u stanje deficita, pojedinih nutrijenata, osobito željeza, kalcija, cinka i vitamina B12 i D. Trudnici bi trebalo uz normalnu prehranu dodati još oko 300 kalorija dnevno za vrijeme trudnoće. Dojiljama treba dnevno dodati čak 500 kalorija na njezine normalne prehrambene potrebe. Ne smije se zaboraviti da trudnici trebaju tvari za stvaranje novog čovječjeg tijela, a dojilji za rast i razvoj tek rođenog ljudskog bića.
Trudnici bi svakog dana trebalo dodati još 10 grama proteina, a dojilji 15 grama proteina. Ženama se ne preporučuje da ostanu na vegan-dijeti. No ako su u svom stavu uporne, trebale bi biti pod stalnom kontrolom liječnika-nutricionista, koji i majci i djetetu treba da osigura sve makronutrijense i mikronutrijense. Naime, ako pretjera, npr. sa željezom, i propiše preveliku količinu, doći će do blokiranja resorpcije cinka, pa će majka, a i njezino dijete, zapasti u opasan deficit cinka.
I potrebe za kalcijem povećane su kod trudnica i dojilja. Bez dovoljnih količina kalcija zaostajat će razvitak kostiju ploda, ali i majka će oboljeti od deficita tog važnog minerala. Zato se preporučuje tim ženama da barem u vrijeme trudnoće i dojenja piju kravlje mlijeko, jedu sir i jogurt svakog dana. Kravlje mlijeko može se zamijeniti sojinim, ali obogaćenim kalcijem. Uzimanje samo tableta kalcija ne može biti dovoljno za trudnicu i dojilju. Naime, resorpcija kalcija je problematična ako žena jede samo povrće i voće. I starijim osobama neće biti tablete kalcija od velike koristi ako ga ne uzimaju sa sojinim mlijekom. Na žalost ni to neće pomoći ako osoba nema u želucu dovoljno solne kiseline, što je čest slučaj u starijih osoba.
U ženinu mlijeku ima malo vitamina D, bez kojega nema resorpcije kalcija. Kravlje mlijeko treba obogatiti dodatkom vitamina D, a nije loše ni djetetu koje se hrani majčinim mlijekom dodati izvjesnu količinu tog vitamina, uz nadzor liječnika. Naime, postoje hipervitaminoze vitamina D ako se neoprezno pretjera u davanju.
Također treba davati dodatne količine vitamina B12 ili hranu obogatiti odredenim količinama tog vitamina.
Vegan-dijeta za predškolsku i školsku djecu i za omladinu u razvoju je opasna. U male djece ona je deficitarna u kalorijama. Naime, djetetov želudac ima malen volumen, a povrće i voće ne sadrži dovoljno kalorija, kao, na primjer, kravlje mlijeko. Šalica mlijeka dana jednom petogodišnjem djetetu osigurava oko 150 kalorija, dok bi za takvu količinu kalorija morao pojesti golemu količinu povrća i voća, koje jednostavno ne može stati u mali dječji želudac. Manjak kalorija ljudski organizam namiri razgradnjom vlastitih bjelančevina. Proteini su izvor vitalnih aminokiselina, i kad ih naše tijelo troši, osjetit će se manjak za stvaranje mišića, za rast i razvoj djeteta.
KAKVU VEGETARIJANSKU DIJETU PREPORUČITI
Već je naglašeno da vegetarijanska dijeta tipa laktovegetabilne, a još bolje ovolaktovegetabilne odgovara zdravlju. Za vegan dijetu to se nikako ne može kazati. Zato bi pravilna prehrana trebala biti raznolika, sadržavati povrće pa voće uz dodatak mlijeka, ili jaja, ili mliječnih proizvoda, k tome dodati meso peradi ili ribu. Meso se ne mora jesti svaki dan, dapače, bolje ga je izbjegavati, ali se ne smije osiromašiti unos životinjskih proteina, koje treba, ako se ne jede meso, nadomjestiti mlijekom i mliječnim proizvodima ili ribom. Vegetarijanska dijeta najmanje deblja, ali ako se uz laktovegetarijansku ili ovolaktovegetarijansku dijetu često jedu slatke kreme, torte, masni kolači, vrhnje ili mastan sir, povećat će se tjelesna težina, iako se godinama ne jede meso. Zašto meso najviše deblja? Jednostavno zato što meso, pa i ono najmršavije, uvijek sadrži našem oku skrivenu mast, a mast daje dvostruko više kalorija nego UH ili proteini. I opet treba dobro zapamtiti da su samo životinjske bjelančevine, to jest meso, riba, mlijeko, jaja i sir jedine kompletne bjelančevine, kojima se od biljnih bjelančevina približuje samo soja! Zato onima koji iz bilo kojih razloga žele ostati vegetarijanci, predlažem da uz biljna jela povremeno svoje jelo obogate ribom, mlijekom, jajima ili sirom. Vegan-tip dijete nikako se ne mogu preporučiti trudnicama, dojiljama, predškolskoj i školskoj djeci, omladini, ali ni starijim osobama, a pogotovo ne iscrpljenim, slabim pojedincima, osobito ako boluju od neke degenerativne bolesti.
Koje su potencijalne koristi od vegetarijanske dijete
Bilo bi nepravedno ne spomenuti i prednosti koje neki tipovi vegetarijanske dijete pružaju onima koji se na njih odluče. Ipak, ne bi se smjelo neobjektivno pripisati sve dobre strane samo dijeti, a ne misliti i na druge moguće čimbenike. Primjer su pripadnici američke sekte "Adventisti sedmog dana" (ASD). Njih 2 % su vegan-vegetarijanci, 29 % su ovolaktovegetarijanci, 25 % jede meso jednom tjedno, a samo 15 % njih jede meso pet ili više puta tjedno. U SAD se posljednjih godina sve više Amerikanaca odlučuje za meso peradi, ribe i složene ugljikohidrate, a napuštaju crveno meso životinja. Znanstvenici smatraju da je takva dijeta smanjila napade infarkta miokarda.
Istraživanja načina prehrane Mormona su pokazala da oni žive mnogo duže nego drugi stanovnici SAD, iako njihova religija ne zahtijeva vegetarijanstvo, ali Mormonima je zabranjeno pušenje i alkohol. Možda je upravo to odlučno za dugovječnost Mormona, a ne sama dijeta. Naime, Mormoni mnogo troše šećera. Salt Lake City, mormonski glavni grad, troši šećera više nego bilo koji grad u SAD.
Vegetarijanska dijeta ima pak prednost u tom što:
- smanjuje debljanje,
- smanjuje rizik obolijevanja od koronarne srčane boi
- smanjuje pojavu hipertenzije,
- umanjuje poremećaj crijeva, osobito opstipaciju.
Smanjeno debljanje rezultat je manjeg uživanja nevidljivih masti u životinjskom mesu. Zato osobe na vegan-dijeti nisu debele. I osobe na ovolaktovegetarijanskoj dijeti rijetko kad su debele. Naime, voće i povrće obiluje biljnim vlaknima, koja pune probavni kanal mnogo više nego dijeta bogata mesom i sličnim jelima bez biljnih vlakana. Osim toga ugljikohidrati i bjelančevine sadrže više nego dvostruko manje kalorija. Ipak, ni vegetarijanstvo ne garantira mršavost. Naime, umjesto mesa jede se tijesto dobro začinjeno sosom, masni slatkiši i slična visokokalorijska jela bogata margarinom ili maslacem, a oni i te kako podižu kilograme, debljaju.
Vegetarijanstvo umanjuje rizik od koronarne bolesti srca, angine pektoris i infiarkta srca. To stoga što biljne namirnice, osobito pektini u njima, snizuju kolesterol, a praktički nemaju u sebi zasićenih masti. Iznimka su tropska ulja, palmino i kokosovo, koja su jedina ulja bogata zasićenim masnim kiselinama, koje ne samo što debljaju nego i povisuju kolesterol u krvi. Stoga namirnice oskudne kolesterolom pružaju čistu korist svakome koji izbjegava meso, tropska ulja, masne mliječne proizvode, punomasno mlijeko, maslac i jaja, osobito žumanjak.
Vegetarijanci obično imaju normalan, ili barem niži tlak nego ostalo pučanstvo. Vrlo rijetko obole od hipertenzije. Međutim . uzrok tome još ne znamo, možda mu pridonose veća koncentracija kalija, magnezija i višestruko nezasićenih masnih kiselina u vegetarijanskoj dijeti, ili možda i biljna vlakna, ali i biljne bjelančevine. Pravi odgovor ne znamo. Vjerojatno i način života bez pušenja ima u tom izvjesnu ulogu!
Biljna vlakna kojima obiluje povrće, žitarice i voće omogućuju normalno pražnjenje crijeva, a to ima velike prednosti pred hranom bez ostatka. Zahvaljujući obilnoj količini biljnih vlakana, u vegetarijanaca je mnogo rjeda divertikuloza. Ipak ne valja pretjerivati, jer previše biljnih vlakana može opstruirati crijeva i unatoč kirurškom zahvatu, ugroziti i život oboljelog.
lako vegetarijanstvo pruža spomenute prednosti, ipak se samoj prehrani ne mogu pripisati ti povoljni učinci, jer i drugi čimbenici imaju ulogu pri tome, pri čemu se nikako ne mogu isključiti genski.
Osim toga, nije svejedno jeste li pokretni, vježbate li ili samo sjedite i jedete strogu vegan-dijetu. Nije svejedno jeste pušač ili niste. Nije svejedno pijete li žestoka alkoholna pića ili ne. I drugih bi se čimbenika okoline moglo naći, koji uz prehranu često imaju važnu ulogu i u našem zdravstvenom stanju, i u našem normalnom stasu, mršavosti ili debljini. Najzad, treba još jednom naglasiti da dugoročno poštivana umjerenost čuva zdravlje i osigurava dugovječnost, ali i uz mnoštvo čimbenika, među kojima je genski čimbenik jedan od, smatram, važnijih.
bglavac
edin.kecanovic
