Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
993
OD 14.01.2018.PUTA
VALENTINOVO - u ptičijem svijetu
Za Valentinovo ptičice vode ljubav, kaže narodna. Nisam primijetila. A priliku za pomno promatranje imam. Na terasi sam objesila otvorenu kućicu za ptice, usula mješavinu sjemenki i zrnja pa čekala da se pojave. Nije dugo trebalo; već za minutu dvije pojavile su se prve sjenice, a za njima i regimenta vrabaca i drugih većih ptica koje ne prepoznajem. Smjestile su se po grančicama obližnjih voćki pa se jedna za drugom zalijeću na zrnje. Kljuc! A onda hitro s jednom sjemenkom u kljunu, brzo se vraćaju na grančicu. Cijela operacija traje svega nekoliko sekundi. Osnovni dojam? Neurotičan. Ptičice se kreću sitnim koračićima, kljucnu jelo, pa prhnu poput rakete da bi se već sekundu kasnije precizno smirile na grani. Poput kipa. Već treći dan, očarano, satima promatram taj prizor. Ili su neurotične kao da pate od PTSPija, ili miruju kao okamenjene. Nema svađe oko jela, nema grupiranja, nema vođenja ljubavi na grančicama. A trebalo bi je biti za Valentinovo! Pitam se ne obavljaju li ljubavni čin negdje diskretno izvan vidokruga mog pogleda. Ili su uzele neki drugi dan za dan ptičje ljubavi? Sve što znam jest da će mene koštati prilično; svaki dan pojedu kilogram sjemenki pa vi računajte, 15 kn puta onoliko dana koliko će trajati ova snježna bajka. Svako se zadovoljstvo plaća, pa tako i ovo voajersko bez happy enda!